U proteklih nešto više od mjesec dana u Bosni i Hercegovini najavljena je gradnja čak dvaju takozvanih podatkovnih centara (data centara).
Za one manje upućene, riječ je o iznimno velikim digitalnim „skladištima” podataka koja su primarno namijenjena za napajanje i rad sustava umjetne inteligencije.
Pitanje struje i vode: Megavati koji plaše stručnjake
Prvi projekt najavio je u kolovozu Amir Bekan, direktor bh. podružnice američke tvrtke AAFS — iste one koja bi trebala graditi plinovod Južna interkonekcija. On je najavio izgradnju podatkovnog centra snage 100 megavata. Sredinom rujna sličan je pothvat najavio i Amir Gross Kabiri, vlasnik mostarskog Aluminija.
O projektu koji je najavio Bekan zasad se ne zna mnogo. Trebao bi se nalaziti na području Mostara, no točna lokacija još nije službeno priopćena. Objavljeno je tek da bi projekt trebao stajati oko 530 milijuna eura, odnosno više od milijardu konvertibilnih maraka, te da je njegova realizacija izravno uvjetovana završetkom gradnje Južne interkonekcije i plinskih elektrana.
Kabirijev projekt pod nazivom Noverix djeluje znatno znatnije i „ambicioznije”. Prema najavama, taj bi se podatkovni centar gradio u krugu današnjeg Aluminija i to u nekoliko faza — od početne snage od 50 megavata do konačnih 200 megavata. Iz promotivnog se videa može doznati kako do ove lokacije već vode dva dalekovoda od po 220 kilovolti, koji su nekada opskrbljivali tvornicu za potrebe proizvodnje aluminija, te da lokacija posjeduje unutarnji električni sustav od 10 kilovolti s pratećim trafostanicama. I u ovom se materijalu najavljuje gradnja plinskih elektrana.
Međutim, niti jedan od navedenih projekata do danas nije ponudio konkretne odgovore na ključno pitanje: kolika će biti potrošnja resursa, prije svega električne energije i vode potrebne za hlađenje sustava?
O kakvim je enormnim količinama električne energije riječ, najbolje ilustrira podatak da bi AAFS-ov podatkovni centar trošio čak 7,5 puta više struje nego sva kućanstva u Mostaru zajedno, odnosno 2,5 puta više od svih kućanstava u Sarajevu. Kabirijev projekt zahtijevao bi još više energije — oko 15 puta više od potrošnje stanovnika Mostara ili pet puta više od svih Sarajlija zajedno.
Tvrtka AAFS uzda se u izgradnju plinskih elektrana u vlastitom vlasništvu, od kojih bi barem jedna radila isključivo za potrebe podatkovnog centra. Kabiri je također spomenuo plinske elektrane. S obzirom na to da nitko od njih nije objasnio kako bi osigurao potrebnu električnu energiju prije nego što te elektrane budu sagrađene, za pretpostaviti je da se obje tvrtke oslanjaju na taj scenarij.
Opasnost za Neretvu i zakonske rupe
Drugo prijelomno pitanje jest voda. Kabiri je naveo kako posjeduje dozvolu za korištenje podzemnih voda te kako se u neposrednoj blizini nalazi rijeka Neretva. Međutim, u ovom je slučaju Kabiri, čini se, pravio račun bez krčmara, jer se postojeća okolišna dozvola ne odnosi na gradnju podatkovnog centra, piše Oslobođenje.
„Okolišna dozvola operatera Aluminij Industrija d.o.o. odnosi se isključivo na aktivnosti i postrojenja obuhvaćena tom konkretnom dozvolom. Eventualne promjene u radu postrojenja operater je dužan prijaviti nadležnom ministarstvu”, kazali su iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma, uz napomenu kako do sada od tvrtke Noverix nisu zaprimili nikakve službene informacije u vezi s izgradnjom podatkovnog centra.
Kako su naglasili u ovome ministarstvu, gradnja i djelovanje podatkovnih centara uopće nisu obuhvaćeni ni spomenuti u važećim okolišnim zakonima, što u praksi znači da za njih trenutačno nije niti predviđeno izdavanje okolišne dozvole. Zbog toga je, upozoravaju, pod hitno potrebno nadopuniti i izmijeniti postojeće zakonodavstvo.
„Aluminij Industrija ne može graditi podatkovni centar u tvorničkom krugu na temelju važeće dozvole. Međutim, iako za gradnju izvan tvorničkoga kruga zakon ne traži okolišnu dozvolu, bit će potrebno izvršiti procjenu kapaciteta postrojenja. Na temelju toga mora se izraditi studija utjecaja na okoliš. Ta će se studija razmatrati i prilikom izdavanja vodne dozvole, čiji je postupak za ovako velike projekte znatno zahtjevniji u odnosu na manje zahvate”, dodali su iz Ministarstva okoliša i turizma FBiH.
Ako bi ti objekti koristili vodu iz Neretve ili podzemnih vodotoka te ako bi se primijenio najjeftiniji i najrašireniji sustav hlađenja u svijetu, iskorištena bi se voda vraćala i ispuštala natrag u Neretvu. Problem s tom vodom jest to što bi bila znatno zagrijana, što bi moglo podignuti temperaturu Neretve za nekoliko stupnjeva. To bi za izravnu posljedicu moglo imati potpuno istrijebljenje ribljeg fonda nizvodno od podatkovnih centara, uključujući i endemske vrste poput glavatice i mekousne pastrve. Isto tako, tako zagrijana rijeka iznimno bi negativno utjecala na cjelokupan biljni i životinjski svijet u njoj.
Masovan odziv i zabrinutost građana
Upravo zbog ovih crnih scenarija ne čudi što su stanovnici Mostara i ekološke udruge već izrazili veliku zabrinutost zbog najavljene gradnje.
„Nemamo još nikakvih službenih informacija. Ono čime raspolažemo doznali smo iz medija. Službene upite o podatkovnim centrima poslali smo na adrese nadležnih institucija u BiH i još uvijek čekamo njihove odgovore. Međutim, ono što nam je iznimno zanimljivo jest činjenica da nam se dosad niti oko jednoga projekta nije javio ovoliko velik broj građana Mostara, ali i ljudi iz drugih gradova. Osim što izražavaju duboku zabrinutost, mnogi su spremni i volontirati u našim aktivnostima usmjerenima protiv ovog projekta. Čak nam se javila i djevojka iz Dubrovnika koja je također iskazala spremnost za volontiranje”, rekla je Lejla Kusturica iz organizacije Atelje za društvene promjene, poznate po brojnim uspješnim akcijama zaštite okoliša.
Upiti u vezi s izgradnjom podatkovnih centara upućeni su i Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije te Amiru Bekanu i Amiru Grossu Kabiriju. Oslobođenje je najavilo objaviti Kabirijev ugao nakon planiranog razgovora.
