Još samo tri dana dijeli Bosnu i Hercegovinu do 30. lipnja – političkog roka do kojega bi, prema najavama, trebao biti izabran novi visoki predstavnik. I dok se odbrojavaju posljednji dani, detalji razgovora unutar Vijeća za provedbu mira (PIC), koje odlučuje o nasljedniku Christiana Schmidta, i dalje ostaju iza zatvorenih vrata. Iz Veleposlanstva Velike Britanije, jedne od članica PIC-a, za Radio Slobodna Evropa (RSE) rečeno je kako nemaju nove informacije.
Riječ je o roku koji nije pravno obvezujući, već je definiran kao politički cilj nakon sjednice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, održane 3. i 4. lipnja u Sarajevu, kada nije postignut konsenzus o nasljedniku Christiana Schmidta.
Nakon toga je najavljeno da će se konzultacije nastaviti do kraja mjeseca kako bi se omogućila primopredaja dužnosti. Schmidt, koji je početkom svibnja podnio ostavku, zadnji dan lipnja označio je kao rok kada bi trebao predati dužnost novom visokom predstavniku. No, u intervjuu za austrijski “Die Presse” priznaje kako situacija s tim još uvijek nije jasna.
Sukob diplomatskih favorita: Washington protiv europskih prijestolnica
Ključni spor vodi se oko potpore Antoniu Zanardiju Landiju, talijanskom diplomatu kojega podržava SAD.
Prethodno je iz talijanskog veleposlanstva za RSE rečeno kako ta država i dalje stoji iza ovog kandidata. S druge strane, francuski diplomat René Troccaz favorit je većine članica PIC-a iz EU i Velike Britanije. Analitičari za RSE takvu situaciju ocjenjuju vrlo nepovoljnom za Bosnu i Hercegovinu jer, osim što ukazuje na međunarodni razdor prema BiH, može potaknuti rast nacionalizma i secesionističkih snaga unutar zemlje.
„Nalazimo se u jednom od najdelikatnijih trenutaka od Daytona naovamo, nemamo jedinstven stav međunarodne zajednice, nemamo jasnu strategiju i to izravno slabi legitimitet OHR-a,“ upozorava profesor Fakulteta političkih znanosti u Beču Vedran Džihić.
Za sada je poznato jedino da Schmidt ostaje na funkciji do izbora novog visokog predstavnika.
Iz Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR) nisu odgovorili na upit RSE ima li kompromisa oko kandidata za Schmidtova nasljednika. Odgovora do trenutka objave teksta nije bilo ni iz zemalja članica PIC-a, Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država.
Sredinom mjeseca, iz veleposlanstava Njemačke, Italije i Velike Britanije naglasili su za RSE da se konzultacije nastavljaju i da postoji opredijeljenost za postizanje konsenzusa. Istaknuta je važnost jedinstva međunarodne zajednice i očuvanja stabilnosti Bosne i Hercegovine, ali bez konkretnih odgovora o uzrocima neslaganja ili mogućim rješenjima.
Nijedna od ovih zemalja nije precizirala što će se dogoditi ako dogovor izostane do kraja lipnja, niti postoji li alternativni scenarij.
Hoće li Macron i Meloni presjeći čvor i kako će reagirati SAD?
Profesor Džihić očekuje kako bi do eventualnog dogovora moglo doći na sastanku talijanske premijerke Giorgije Meloni i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u četvrtak u Francuskoj. Smatra da bi Italija, zbog promijenjenih odnosa s administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa, mogla stati iza europskog prijedloga za novog visokog predstavnika i podržati francuskog kandidata. U tom slučaju, upozorava, moguće je da SAD odgovori povlačenjem financijske potpore OHR-u.
„Važno je da Europa bude suglasna, pošto je Bosna europsko pitanje, a ne američko pitanje,“poručuje Džihić.
Istodobno upozorava da zastoj ima izravne posljedice po političku stabilnost BiH jer sa svakim danom produživanja ovog vakuuma dolazi do slabljenja legitimiteta OHR-a i urušavanja njegove institucionalne arhitekture. Posebno ističe da takvu situaciju mogu iskoristiti političke snage u Republici Srpskoj, uključujući SNSD, koje su i ranije reagirale na slabost međunarodne zajednice jačanjem secesionističke retorike, uz jačanje ruskog utjecaja. Džihić napominje kako Rusija, kao akter koji profitira od nestabilnosti, može pokušati dodatno učvrstiti svoj utjecaj kroz suradnju s domaćim političkim elitama.
Sličnog je stava i politički analitičar Mladen Bubonjić, navodeći da bi produženi zastoj dodatno ojačao političke opcije koje se protive reformama i europskim integracijama.
„To bi dalo vjetar u leđa postojećim strukturama koje opstruiraju procese i koje su orijentirane ka svojim secesionističkim ili antidržavnim politikama. Ne vjerujem da bi moglo doći do sigurnosne eskalacije, ali do političkog zaoštravanja svakako bi moglo. To bi išlo na štetu reformi, europskih integracija i uspostavljanja zajedničkog zakonodavnog prostora usklađenog s europskim normama, “ ocijenio je Mladen Bubonjić.
Komentirajući najave da bi se SAD mogle povući iz financiranja OHR-a ako ne bude podržan njihov kandidat, Bubonjić smatra da je takav scenarij malo vjerojatan jer je mir u Bosni i Hercegovini jedan od najuspješnijih diplomatskih projekata američke administracije u posljednja tri desetljeća.
„To prije vidim kao pregovaračku taktiku SAD-a i maksimalistički pristup kojim se traži više da bi se na kraju dobilo ono što se od početka željelo,“ zaključuje.
Pravno osporavanje OHR-a iz Republike Srpske
Paralelno s nesuglasicama unutar međunarodne zajednice, iz entiteta Republika Srpska teče proces osporavanja visokog predstavnika. Ustavni sud RS u obavijesti objavljenoj 10. lipnja naveo je da visoki predstavnik nema ovlasti nametati zakone, tvrdeći da takve nadležnosti nemaju uporište u Ustavu BiH ni u aktima PIC-a. Istodobno, Narodna skupština RS prethodno je usvojila deklaraciju kojom se traži zatvaranje OHR-a, potvrđujući politički stav nepriznavanja ove institucije u tom entitetu.
Analitičari upozoravaju da bi takvi potezi mogli poslužiti kao osnova za dodatno osporavanje odluka državnih institucija.
Inzkova opomena: Bez Bonskih ovlasti OHR postaje nevladina organizacija
Na posljedice slabljenja međunarodnih mehanizama upozorio je i bivši visoki predstavnik Valentin Inzko početkom lipnja, kada je u otvorenom pismu članicama PIC-a naglasio da visoki predstavnik nije prepreka europskom putu BiH, već instrument za prevladavanje političkih blokada. Kazao je da bi slabljenje Bonskih ovlasti moglo imati ozbiljne posljedice po stabilnost i funkcioniranje institucija te da OHR bez tih mehanizama riskira gubitak stvarne moći.
„Čak i ako ih OHR ne koristi, ona [bonska ovlaštenja] moraju ostati na raspolaganju. U suprotnom, OHR bi se sveo na još jednu nevladinu organizaciju koja s vremena na vrijeme izražava zabrinutost,“ poručuje Inzko.
Ured visokog predstavnika uspostavljen je 1995. godine Aneksom 10 Daytonskoga mirovnog sporazuma, kao ključni mehanizam nadzora nad civilnom implementacijom mira. Od tada je ovu funkciju obavljalo osam visokih predstavnika, a Christian Schmidt, imenovan 2021. godine, deveti je na toj poziciji.
Tijekom godina, visoki predstavnik dobio je Bonske ovlasti koje omogućavaju donošenje obvezujućih odluka, uključujući nametanje zakona i smjene dužnosnika. Iako zamišljen kao privremeni instrument, OHR je do danas ostao ključni čimbenik stabilnosti u Bosni i Hercegovini.
Istina.media
