To je pitanje koje se nameće nakon što se predsjednik SNSD-a Milorad Dodik još jednom obrušio na suce i tužitelje, izjavivši da Republika Srpska „nema ni sud ni tužiteljstvo“, da ljudi u tim institucijama rade isključivo u vlastitom interesu te da upravo taj sektor obiluje korupcijom.
Govoreći o korupciji, Dodik je otvoreno rekao da pojedinci iz Gradske uprave Banje Luke kroje regulacijske planove i slične dokumente, na što mu je novinar uzvratio pitanjem: ako je tako, zašto nitko nije u zatvoru?
„Zašto netko nije u zatvoru – pitajte tužiteljstvo. Ja nisam ta adresa. Mi u Republici Srpskoj nemamo sud i tužiteljstvo, to je posebna, izdvojena kasta koja radi isključivo za svoje interese. Najveći oblik korupcije nalazi se upravo u sudstvu i tužiteljstvima. Na to nemam nikakav utjecaj“, odgovorio je Dodik.
Nakon toga je ustvrdio kako Republika Srpska ima mehanizme za rješavanje tog problema:
„Možda ćemo jednog dana donijeti odluku o ukidanju suda i tužiteljstva Republike Srpske, a onda ćemo nakon pet dana donijeti odluku o njihovom ponovnom osnivanju, što bi značilo da biramo novi sastav. Vidjet ćemo – postoje načini borbe. Ali najveća korupcija danas je u sudovima i tužiteljstvima. Ako nije tako, neka me progone zbog ove tvrdnje“, poručio je Dodik.
Dodao je i kako mu se policajci žale na rad pravosuđa:
„Primjerice, imate dokumentirani zločin koji se prosljeđuje tužitelju – članu neke kriminalne skupine – a on ne odredi ni pritvor. To demotivira policiju, obeshrabruje sustav i urušava povjerenje u pravdu. Oni to rade. Štite se kao medvjedi jer su ih godinama štitili stranci, da im udovolje“, rekao je Dodik novinarima u Banjoj Luci 21. listopada.
Kao što je već više puta bio slučaj, ovo nije prvi put da Dodik napada pravosudne institucije u Republici Srpskoj – a nerijetko i one na razini Bosne i Hercegovine, pišu Nezavisne novine.
U ožujku 2022. otvoreno je izrazio razočaranje odlukom Tužiteljstva u Prijedoru koje je oslobodilo osumnjičenike za koje je, kako tvrdi, postojao osnovani sumnja da su povezani s ubojstvom načelnika kriminalističke policije Radenka Bašića.
„Razgovarao sam s mnogim policajcima. Rekli su da brojne njihove akcije protiv kriminala ne uspijevaju jer nemaju adekvatnu suradnju s tužiteljstvima“, rekao je tada Dodik.
U tom kontekstu podsjeća se i na slučaj Davida Dragičevića, koji ni do danas nije razriješen, a povodom kojeg je Dodik čak pozivao da se pojedine tužitelje izbaci iz ureda. Tada je izjavio: „Naši tužitelji nikome ne odgovaraju, a trebalo bi pitati građane jesu li zadovoljni ovakvim pravosudnim sustavom.“
„Taj sektor (pravosuđe) ne reagira ni na što što im policija dostavi – privedu im počinitelje teških kaznenih djela, koji bi u svakoj normalnoj državi bili u pritvoru, a oni ih puste. Kakva je to borba protiv organiziranog kriminala?“, dodao je Dodik.
Novinar Vladimir Kovačević djelomično se slaže s Dodikom kada je riječ o disfunkcionalnosti pravosuđa u Republici Srpskoj. Kaže da se pravosudne institucije često oglušuju o svoje zakonske obveze – osobito kad su u pitanju političari i moćnici.
„Tužiteljstva uglavnom, ako ne i uvijek, izbjegavaju postupati po službenoj dužnosti kad su u pitanju politički ili ekonomski utjecajni pojedinci“, navodi Kovačević.
Kao primjer navodi Dodikovu izjavu iz listopada 2023. tijekom posjeta UKC-u RS, kada je rekao da je „poražen činjenicom da je shvatio, vidio ili mu je rečeno da se oprema UKC-a često koristi u privatnoj praksi“.
„U tom konkretnom slučaju nitko nije reagirao. Nitko nije pozvao Dodika na razgovor kako bi se provjerile okolnosti pod kojima je došao do tog saznanja“, rekao je Kovačević za Nezavisne novine.
Novinarka Brankica Spasenić smatra da rad pravosuđa mora biti potpuno neovisan i zaštićen od političkih pritisaka, osobito onih koji dolaze iz izvršne i zakonodavne vlasti.
Ipak, ističe kako u pojedinim Dodikovim kritikama ima istine:
„U našoj zemlji vrlo se rijetko procesuiraju slučajevi visoke korupcije. A kada se to i dogodi, oni najčešće završavaju nagodbama ili simboličnim kaznama. U pravilu je riječ o novčanim kaznama ili kaznama zatvora do godinu dana koje se lako otkupljuju“, rekla je Spasenić za Nezavisne.
Ako se pogleda rad Posebnog odjela Republičkog javnog tužiteljstva za borbu protiv korupcije, organiziranog i najtežih oblika gospodarskog kriminala, jasno je da se većina optužnica odnosi na kazneno djelo podmićivanja.
A osvrnemo li se unatrag deset ili više godina, možemo se prisjetiti niza primjera u kojima su javne i političke funkcije bile povezane s korupcijom – od slučaja Branislava Zeljkovića i Instituta za javno zdravstvo RS-a, preko Nenada Nešića i afere u „Putevima RS-a“, do mnogih drugih.
„Postoji čitav niz takvih slučajeva. Koliko je kaznenih prijava protiv političara koje samo skupljaju prašinu u ladicama? Tužiteljstva u Republici Srpskoj igraju na sigurno, ne žele ulaziti u sukobe s izvršnom i zakonodavnom vlasti, i zbog toga su među glavnim krivcima za ovakvo stanje u društvu“, zaključuje Kovačević.
Ključno je pitanje, dodaje on, tko je odgovoran što nemamo funkcionalno i vjerodostojno pravosuđe.
„Zašto su pojedinci u pravosuđu i mnogi na političkim (i ne samo političkim) pozicijama – nedodirljivi?“ pita se Kovačević, napominjući kako mnogi u Republici Srpskoj posjeduju golemu imovinu, dok mediji godinama ukazuju na brojne kriminalne i koruptivne afere.
Istina.media
