Trgovina ljudima je jedan od najopasnijih problema u modernom društvu, jer pogađa ljude na najdubljoj razini, oduzimajući im slobodu i dostojanstvo. Žrtve trgovine ljudima često su ranjive osobe, kao što su djeca, migranti, ili osobe bez odgovarajuće društvene zaštite. Ovaj problem prisutan je i u Bosni i Hercegovini, gdje su u većem postotku žrtve upravo djeca.
Kriminalne grupe koje se bave trgovinom ljudima koriste različite metode, uključujući prijetnje, obmanu i nasilje, kako bi prisilile žrtve na rad u vrlo teškim uvjetima. Kada su u pitanju oblici eksploatacije prisutni u našoj zemlji iz Odsjeka za borbu protiv trgovine ljudima u Ministarstvu sigurnosti BiH objašnjavaju da kod nas dominira prinudno prosjačenje, radna eksploatacija, seksualna eksploatacija, ali i ugovoreni rani brakovi kojima su podložni i dječaci i djevojčice.
Piše: Maja Kristić/Istina.media
Bosna i Hercegovina već niz godina predstavlja i zemlju podrijetla, tranzita, ali i krajnju destinaciju za trgovinu ljudima. Žrtve ovog kriminalnog fenomena su podjednako muškarci i žene, no od 2020. godine primjetan je zabrinjavajući trend – više od 50% slučajeva na godišnjoj razini čine djeca i maloljetnici.
“Kad su u pitanju statistike za 2024 godinu statistike nisu još objedinjene, ali poznato je da i dalje dominiraju djeca kada je u pitanju žrtve trgovine ljudima i ove godine u odnosu na prethodne godine imamo novi trend povećanje stranaca žrtava trgovine ljudima. Do sada su uglavnom dominirali domaći državljani i oni su činili gotovo 90% broja žrtava na ukupnom godišnjem nivou“, kazala je Stanislava Tanić iz Ministarstva sigurnosti BiH tijekom konferencije „Unaprjeđenje institucionalnog odgovora na trgovinu ljudima”, koja je održana u Mostaru.
Broj identificiranih žrtava se smanjuje
Posljednjih nekoliko godina prema statističkim podatcima zabilježen je trend smanjenja broja identificiranih potencijalnih žrtava trgovine ljudima uz istovremeno povećanje broja naredbi za provođenje istraga i podignutih optužnica kao i broja izrečenih presuda. Statistički podaci za razdoblje od 2020. do 2023. godine pokazuju kako broj identificiranih žrtava pada.
Slika preuzeta sa: https://trgovinaljudima.ba
Samoidentifikacija žrtava je nužna
Iako se u Bosni i Hercegovini bilježi trend smanjenja broja identificiranih potencijalnih žrtava trgovine ljudima to ne znači da se broj žrtava u stvarnosti smanjuje. Iz Udruženja „Novi put“ upozoravaju da mnogi ljudi nisu dovoljno informirani o opasnostima, ili su u strahu, ili jednostavno ne vjeruju u učinkovitost sustava zaštite. Zbog toga je i dalje nužno aktivno izlaziti na ulice i raditi na terenu, objašnjava predsjednica Udruženja “Novi put” Abida Pehlić. Kroz svoje djelovanje, stalno potiču potencijalne i stvarne žrtve trgovine ljudima da zatraže pomoć.
Osim gore navedenih razloga, žrtve trgovine ljudima često se ne mogu zaštititi zato što se teško prepoznaju kao takve. Na globalnoj razini, manje od jednog posto žrtava zapravo bude identificirano kao trgovine ljudima, jer mnoge zbog prisile i načina na koji su iskorištavane često krše zakon – bilo kroz prostituciju, krađu ili druge ilegalne aktivnosti. Ovaj problem dodatno otežava činjenica da se žrtve, umjesto da budu tretirane kao takve, često smatraju delinkventima.
U tom kontekstu, Pehlić ističe:
“Iz svoga dugogodišnjeg iskustva mogu reći da još uvijek među osobama posebice među osobama koje su žrtve seksualnog iskorištavanja postoji doza bojazni šta će se dogoditi ako prijavi slučaj, hoće li će njeno ime završiti sutra u medijima, hoće li će ona postati sekundarna žrtva, hoće li će ona naići na osudu šire javnosti, hoće li će ona dobiti podršku svoje obitelji ili ne“ .
S obzirom na to da statistički podaci jasno pokazuju da trgovina ljudima i dalje predstavlja problem u Bosni i Hercegovini, od ključne je važnosti da svi nivoi vlasti u zemlji usmjere svoje napore na razvoj i implementaciju proaktivnih politika u borbi protiv ovog kriminalnog ponašanja.
Borba protiv trgovine ljudima u BiH ranije
Praksa u Bosni i Hercegovini ranije nije bila usklađena sa zakonodavstvom. Prema propisima, žrtvama trgovine ljudima zagarantirano je pravo na naknadu štete, uz obavezu kažnjavanja pravnih osoba, zabranu kažnjavanja žrtava, te mogućnost kažnjavanja korisnika usluga žrtava. Unatoč postojanju zakona, suočavanje s trgovinom ljudima u Bosni i Hercegovini je izazovno.
Naime, odšteta je žrtvama dodijeljena samo u nekoliko slučajeva, a žrtve su se uglavnom upućivale na parnice kako bi dobile odštetu. Također, nije bilo presuda koje bi utvrdile odgovornost pravnih lica za trgovinu ljudima, niti je bilo optužbi protiv korisnika usluga žrtava. U nekim slučajevima, žrtve su bile kažnjavane zbog aktivnosti na koje su bile prisiljene.
Korupcija, nedostatak resursa i kapaciteta, kao i složenost istraga su također jedni od razloga koji otežavaju procesuiranje trgovaca ljudima.
Napredak u borbi protiv trgovine ljudima
Zbog ranije prakse koja je bila neefikasna, prakse koja nije štitila žrtve, odnosno nije ih ni prepoznavala kao takve uviđena je potreba za jačanjem pravosudnog odgovora na trgovinu ljudima. Kroz implementaciju projekata u suradnji sa vladom SAD-a, odnosno međunarodnom organizacijom USAID INSPIRE i Udruženjem “Novi put” ovaj problem se u Ministarstvu sigurnosti počeo zbiljnije institucionalno rješavati.
Razvijen je dokument strategije koji je usvojen od strane Vijeća ministara, a odnosi se na četverogodišnje razdoblje od 2024. do 2027. godine. Ova strategija uključuje pet strateških ciljeva, među kojima su efektivnija zaštita žrtava, odlučnije procesuiranje počinitelja, uključujući i pravne osobe koje sudjeluju u trgovini ljudima. Istaknuta je potreba za unapređenjem suradnje između institucija i vlasti koje imaju zakonske ovlasti i odgovornost za očuvanje reda, sigurnosti i provedbu zakona, kako bi se postigla učinkovitija identifikacija i kazneni progon stvarnih počinitelja.
Potrebna suradnja institucija u zaštiti žrtava trgovine ljudima
Borba protiv trgovine ljudima zahtijeva snažnu suradnju među svim institucijama odgovornim za očuvanje reda i zaštitu ljudskih prava. Efikasna implementacija zakona i zaštita žrtava mogući su samo kroz koordinirani rad vlasti. Vlasti su već usmjerile napore na jačanje pravosudnog odgovora i poboljšanje zaštite žrtava, a implementirane smjernice za postupanje u predmetima trgovine ljudima tek trebaju pokazati hoće li suradnja institucija zaživjeti u praksi i hoće li počinitelji trgovine ljudima biti privedeni pravdi.
