Prvog dana nakon tramvajske nesreće u Sarajevu napisao sam da ne treba žuriti s optužbama, ni prema političkim strankama, a posebno ne prema vozaču, jer u tom trenutku nisu bile poznate sve okolnosti niti se mogla utvrditi odgovornost. U ozbiljnim društvima odgovornost je rezultat činjenica, a ne političke potrebe ili medijskog pritiska.
Piše: Danijal Hadžović/Dnevni Avaz
Gubitak razuma
Međutim, reakcija vlasti u Županiji Sarajevo pokazala je nešto mnogo dublje i zabrinjavajuće od same nesreće. Pokazala je obrazac ponašanja koji govori o potpunom gubitku političkog instinkta, empatije i osjećaja odgovornosti prema građanima.
Umjesto smirenosti, transparentnosti i spremnosti da se utvrde činjenice, javnost je svjedočila pokušaju da se krivnja promptno svali na vozača, čovjeka koji se preko noći našao u ulozi žrtvenog jarca sustava. Takav refleks nije izraz odgovornosti, nego slabosti. To je pokušaj da se sustav zaštiti po svaku cijenu, čak i kada istina još nije utvrđena.
Građani su to prepoznali. Nisu prihvatili unaprijed napisani narativ, niti su povjerovali u pojednostavljene konstrukcije koje su trebale zatvoriti slučaj prije nego što je uopće otvoren, jer je svakome bilo jasno da je nemoguće u onakvoj krivini svjesno voziti onako brzo.
Još poraznija od toga bila je reakcija vlasti na spontano okupljanje mladih ljudi koji su izašli na ulice tražeći odgovornost i odgovore. Umjesto dijaloga, ponuđena im je diskreditacija. Botovi Trojke i samoprozvane analitičarke bez morala i časti skočile su optužiti mlade ljude da su svi skupa u službi SDA kako bi rušili njihovu dobru i poštenu vlast.
Umjesto poštovanja, dobili su etikete. Pokušaj da se autentičan građanski revolt predstavi kao stranački projekt pokazuje duboko nerazumijevanje same prirode demokracije.
Jeste li vi normalni? Je li vas imalo stid?
Jeste li zaista povjerovali da ste feudalni gospodari, da je vlast vaša babovina dana po Božjem pravu, a građani kmetovi na koje imate pravo udarati kad god zatraže odgovornost?
Postoji li u vašem ograničenom pogledu na svijet išta osim stranaka, podjela na “nas” i “njih”, paranoičnih konstrukcija, zavjera i bolesne potrebe da svaku reakciju bilo kojeg građanina svedete na stranački projekt?
U svijesti dijela političke elite očito i dalje postoji uvjerenje da građani ne postoje kao slobodni pojedinci, nego kao produžena ruka političkih struktura. Nitko i ništa ne postoji mimo partijskih interesa. Takav pogled nije samo pogrešan – on je opasan. On negira samu ideju građanstva i svodi društvo na prostor stalne političke manipulacije.
Ispravan potez Uka
Zato je ostavka premijera Nihada Uka, prvi i jedini ispravan politički potez koji smo vidjeli u ovom slučaju. Ostavka nije čin slabosti. Ona je priznanje osnovnog principa na kojem počiva svaka odgovorna vlast – da funkcija nije privatno vlasništvo, nego javno povjerenje.
U razvijenim demokracijama politička odgovornost ne čeka sudske presude. Ona dolazi onoga trenutka kada se izgubi povjerenje javnosti ili kada sustav kojim upravljate pokaže ozbiljne slabosti. Ostavka je tada čin političke zrelosti, a ne poraza.
Ovaj slučaj mora biti podsjetnik svima koji obnašaju vlast, ne samo u Županiji Sarajevo nego i širom Bosne i Hercegovine: nijedna funkcija nije trajna, nijedna pozicija nije zajamčena i nijedna vlast nije iznad građana.
Jer na kraju, u svakoj demokraciji postoji samo jedan stvarni nositelj suvereniteta – građanin.
A vlast, kakva god bila i tko god je činio, postoji isključivo da njemu odgovara.
