Pametno, neustrašivo novinarstvo

TRUMP IDE STOTINU GODINA UNAZAD Podigao je zid oko američke ekonomije

Donald Trump izgradio je novi zid – ovaj put ne zaustavlja imigrante, već strane proizvode. Odlukom o uvođenju carina od najmanje 10% na gotovo sve proizvode koji ulaze u SAD, Trump gradi ekonomski zid s ciljem zadržavanja poslova unutar zemlje. Time SAD ide stotinu godina unatrag, vraćajući se razinama protekcionizma koje podsjećaju više na ekonomije poput Senegala, Mongolije ili Kirgistana, nego na G7 ili G20 zemlje, javlja BBC.

Ovo nije samo trgovinski rat. Ovo je preokret SAD-a protiv globalizacije – procesa koji je sam inicirao i od kojeg je desetljećima profitirao.


Zaboravljene ekonomske osnove: Trump protiv Ricarda

Trump se u svojoj najavi pozvao na 1913. godinu – prekretnicu kad je SAD uveo porez na dohodak i smanjio carine. Do tada je američka vlada bila financirana gotovo isključivo iz carina, oslanjajući se na protekcionističke principe prvog ministra financija Alexandera Hamiltona.

Nasuprot tome, globalizacija se temelji na teoriji komparativne prednosti Davida Ricarda – ideji da su zemlje ekonomski uspješnije kada proizvode ono u čemu su najbolje i slobodno trguju s drugima. Taj princip i dalje zagovara većina svijeta. No SAD nikada nije potpuno prigrlio tu ideju, a sada se od nje izričito okreće.


“Recipročne carine”: Pojednostavljena matematika, složene posljedice

Trumpova administracija koristi tzv. “recipročne” carine, iako one nisu stvarna refleksija stranih carinskih stopa. Umjesto toga, carine se računaju temeljem trgovinskog deficita – što je veći deficit neke zemlje prema SAD-u, to su carine više. Ova logika tvrdi da imati višak u trgovini sa SAD-om znači “varanje” koje zaslužuje kaznu.

Cilj je jasan: svesti trgovinski deficit SAD-a – koji iznosi 1,2 bilijuna dolara – na nulu. Međutim, to zanemaruje činjenicu da trgovinski viškovi i manjkovi ovise o nizu faktora, uključujući resurse i proizvodne mogućnosti, te da takve brojke ne bi trebale nužno biti izjednačene.

Zanimljivo je da su usluge – sektor u kojem SAD ima višak od 280 milijardi dolara – potpuno isključene iz Trumpovih izračuna.


Šok iz Kine i nove političke kalkulacije

Za Trumpovu administraciju, ključan nije Ricardo, već David Autor s MIT-a, koji je analizirao “šok iz Kine” – nagli porast uvoza iz Kine nakon njezina ulaska u WTO 2001. godine, što je dovelo do gubitka milijuna američkih radnih mjesta, osobito u industriji. Iako su potrošači profitirali, proizvodni sektor je pretrpio veliki udar.

Autorove analize pokazale su da su carine iz Trumpovog prvog mandata imale slab ekonomski učinak, ali snažan politički – povećale su podršku Trumpu u pogođenim regijama.


Carine kao političko oružje: Nova industrijska politika

Ove se godine uz predsjednika na konferenciji našao niz radnika iz sektora automobilske industrije i energetike, što jasno ukazuje kome su nove mjere namijenjene. Poruka je jasna: vratite proizvodnju u SAD ili platite carine.

To bi moglo djelomično uspjeti. No Trumpova tvrdnja da je slobodna trgovina “silovala i opljačkala” SAD jednostavno ne odgovara stvarnosti – iako su neke regije izgubile, SAD kao cjelina profitirao je kroz Wall Street, Silicijsku dolinu i svjetski dominantne brendove.

Problem je bio u raspodjeli dobiti, ne u trgovini samoj.


Prvi trgovinski rat u eri društvenih mreža

Ovo je prvi trgovinski rat koji se odvija u punom zamahu društvenih mreža. Usporenje prodaje Tesle ili kanadski bojkot američke robe samo su početak. Sve više zemalja razmatra nove saveze koji bi zaobišli nepouzdani SAD.

U teoriji igara, kredibilitet je ključan. Trumpova administracija koristi jednostavnu formulu za komplicirani sustav, što mnoge tjera na otpor. Posebno jer se čini da se oružje ovog trgovinskog rata najviše usmjerava prema vlastitoj ekonomiji.

Tržišta dionica najviše su pala upravo u SAD-u. Inflacija će najviše porasti upravo u SAD-u. Wall Street sada ozbiljno računa s mogućnošću recesije.


Zaključak: Povratak protekcionizmu je riskantan eksperiment

Možda je stvarni cilj oslabiti dolar i smanjiti troškove zaduživanja SAD-a. No jedno je sigurno – SAD se, barem privremeno, povlači iz globalnog trgovinskog sustava kojeg je sam izgradio. A prijelaz će biti izuzetno kaotičan.