Christian Schmidt izjavio je za Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) da je odluku o odlasku s dužnosti visokog predstavnika donio nakon “intenzivnih, ali uspješnih razgovora” sa Sjedinjenim Američkim Državama, odbacujući tvrdnje da je na povlačenje bio prisiljen, dok je istodobno upozorio na jačanje separatističkih politika u Bosni i Hercegovini. Intervju u cjelosti prenosi N1.
Gospodine Schmidt, Sjedinjene Američke Države su Vas, slikovito rečeno, s pištoljem na čelu prisilile da što prije napustite dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Što takav grub postupak govori o europsko”američkim odnosima?
Svi razgovori protekli su mirno i bez “upotrebe oružja”. Ja sam se samoinicijativno izjasnio spremnim da, u danim okolnostima, spriječim da različiti stavovi postanu rizik za funkciju visokog predstavnika. Zbog toga sam, nakon razgovora koji su bili intenzivni, ali i uspješni, donio takvu odluku.
Govorite o “intenzivnim razgovorima”. Koliko ste pritom morali ugristi jezik? Djelujete kao netko tko bi mogao, a možda i želio, reći mnogo više, ali ne smije- barem još ne smije.
Oni koji kažu sve što im je na srcu ne poštuju osnovna pravila diplomatskog ophođenja. Nisam ovdje kako bih objašnjavao osobne osjećaje, nego da kažem o čemu se radi. Nakon pet godina na dužnosti, što je drugi najdulji mandat među svim visokim predstavnicima u Bosni, teška srca sam donio odluku o odlasku. Ali znam i da imamo neke probleme o kojima moramo govoriti. Tko vjeruje da se stvari rješavaju tako što jedan ode, a drugi dođe, nije razumio probleme u Bosni i Hercegovini.
Svoj položaj ovdje u Sarajevu, s kojeg su Vas Amerikanci sada manje – više otjerali, dugujete ne najmanje Angeli Merkel. Ona je na skupu Vaše CSU 2017. izrekla poznatu rečenicu da su vremena u kojima se Europa mogla potpuno osloniti na SAD “donekle prošla”, zbog čega Europljani moraju preuzeti više odgovornosti. Slažete li se s tom rečenicom?
Slažem se – ali uz jedno pitanje: što smo mi Europljani zapravo učinili kako bismo razvili vlastitu strategiju? Kada pogledam situaciju ovdje u Bosni, vidim da još postoji znatna potreba za korekcijama. Gdje su Europljani u odnosu prema ovoj zemlji?
Utjecaj MAGA pokreta u Europi i podrška desnici
Vidimo kako MAGA pokret širom Europe podržava prijatelje Rusije i protivnike EU- a: u Njemačkoj AfD, u Mađarskoj Viktora Orbana, a ovdje bosansko – srpskog separatističkog lidera Milorada Dodika, Putinova najodanijeg sljedbenika u regiji. Kako EU može i treba reagirati?
Prije svega, ne bi trebalo samo reagirati, nego djelovati. Uzmimo pitanje energetske opskrbe Bosne. Bosna se plinom opskrbljuje samo iz Rusije, preko Srbije. Da bi se tomu pariralo, već godinama postoji ideja izgradnje plinovoda od Hrvatske do Bosne, koju je EU u početku snažno podržavao. Amerikanci to sada guraju naprijed, što im se ne može prigovoriti. Sada EU kaže da to više ne može podržati jer nije riječ o obnovljivim izvorima energije. Dakle, Bosna i dalje ostaje ovisna samo o ruskom plinu. Ne može biti dovoljno da se naknadno samo kritiziraju drugi. Što je s našom europskom strategijom?
Kritika američkih planova za plinovod nije se toliko odnosila na samu ideju, koliko na način na koji je planirano da se ona provede. Ako se tvrtka brata Michaela Flynna, bivšeg savjetnika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost, koja je do nedavno bila nepoznata čak i poznavateljima industrije, upisuje u zakon o izgradnji plinovoda, to je suprotno svim standardima dobrog upravljanja.
Na to nemam što dodati – osim pitanja zašto se dopustilo da stvari odu tako daleko. Europa mora fleksibilnije reagirati na potrebe pojedinačnih država – što nipošto ne znači da treba pristajati na sve.
U bazi podataka američkog Ministarstva pravosuđa postoji lobistički ugovor Republike Srpske, koja pripada Bosni i Hercegovini. Njezin ugovorni partner je izraelsko – kanadska tvrtka Dickens & Madson iz Montreala. Ključne rečenice ugovora glase: “Neovisnost RS”a od Bosne i Hercegovine naš je najviši cilj. Također ćemo osigurati podršku američke vlade za smjenu Christiana Schmidta s dužnosti visokog predstavnika. Kada ste prvi put vidjeli taj ugovor, koliko ste ga ozbiljno shvatili?
Primio sam to na znanje i shvatio kao veliko upozorenje da postoji koordinirana akcija koja ne želi dobro ni Bosni ni mojoj funkciji. Zahtjev za neovisnost Republike Srpske očito je u suprotnosti s Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, ali i sa službenim američkim stavom.
Jeste li u to toliko sigurni?
Američki stav, koji je sada ponovo potvrđen i u Vijeću sigurnosti UN- a, jest očuvanje Bosne i Hercegovine u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom. To isključuje neovisnost RS- a. Ali lobistički ugovor opisuje jasnu namjeru, za čiju se realizaciju izdvaja mnogo novca – koliko se čuje, gotovo koliko iznosi cijeli godišnji proračun Ureda visokog predstavnika.
Lobiranje u Washingtonu i prijetnja konačne desolucije
Jedan od dva cilja navedena u lobističkom ugovoru je postignut: Vi uskoro odlazite, Dodik je još tu. Hoće li pokušati ostvariti i drugi cilj i uz američko prešutno odobrenje uništiti Bosnu?
Razumjet ćete da ne želim govoriti o imenima, tim više što se ime koje ste Vi spomenuli ionako prečesto spominje. Nije stvar u tome.
Ipak je upadljivo da Dodikova proruska stranka, koja je ranije blokirala sve što je dolazilo od Amerikanaca, sada postupa drugačije. Odjednom sudjeluje u tome da se po hitnom postupku progura zakon o izgradnji plinovoda koji žele poduzetnici bliski Trumpu.
Ja to ne uzimam zdravo za gotovo ” o tom čovjeku se ionako prečesto govori. Bolje je baviti se netransparentnim okruženjem i nepotizmom pomoću kojih on entitet Republiku Srpsku pretvara u poluautoritarni regionalni distrikt.
Najstariji Trumpov sin, Donald Trump Jr., putuje kod Dodika u Banju Luku na gospodarsku konferenciju. Postoje i mnogi drugi Dodikovi kontakti s MAGA pokretom. Ne mora li se onda postaviti pitanje bi li se SAD zaista usprotivio ozbiljnim Dodikovim secesionističkim namjerama? Ako bi Dodik ozbiljno krenuo u to, muslimanski Bošnjaci, koji čine apsolutnu većinu stanovništva u Bosni, teško da bi mirno promatrali uništenje svoje države.
Tko misli da se na Balkanu problemi mogu riješiti povlačenjem novih granica, previđa da se time prije svega odmah stvaraju novi problemi. Takve ideje su opasne jer stvaraju privid rješenja za nešto što se, barem na taj način, ne može riješiti.
Ne stvara li i Vaša funkcija privid sigurnosti koja zapravo ne postoji? Ako stvari u Bosni nasilno izmaknu kontroli, uopće neće biti važno postoji li u Sarajevu visoki predstavnik ili ne. Visoki predstavnik tada možda može objaviti oštro sročenu prosvjednu notu na internetu – ali je zapravo car bez odjeće.
S tim se žestoko ne slažem. Ako se zemlja raspadne, ovlasti visokog predstavnika zaista nisu dovoljne. Tada, naravno, u prvi plan dolaze očuvanje mira i odlučno djelovanje međunarodne zajednice u skladu s pravilima za slučaj secesije. Tada više nije riječ o potpori državi i društvu, nego o samom postojanju države. Tada se aktiviraju diplomatske i vojne nadležnosti. Međunarodna zajednica i susjedne države moraju pametno postupati kako bi to izbjegle. Ali visoki predstavnik i danas ima zadatak. To što će parlamentarni izbori u listopadu biti održani prema načelima OSCE- a i što će se ubuduće svi birači morati identificirati putem biometrijskih podataka nastalo je isključivo zahvaljujući angažmanu visokog predstavnika.
Što je OHR učinio od 1995. do danas
Već više od 20 godina svaki visoki predstavnik govori da želi biti posljednji, da nakon njega ta funkcija više neće biti potrebna jer je Bosna stabilizirana. Što je institucija koja ni nakon četvrt stoljeća nije ostvarila svoj cilj zapravo radila sve to vrijeme?
U Bosni je Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. zapravo postignuto kvalificirano primirje. Clausewitz je govorio o ratu kao nastavku politike drugim sredstvima. U Bosni se može govoriti o politici kao nastavku rata drugim sredstvima. Postoje snažne snage koje dovode u pitanje samo postojanje zemlje.
Ako Ured visokog predstavnika nije bio uspješan u mikroupravljanju tijekom 25 godina, a s druge strane, ako zaista dođe do otcjepljenja i opasnosti, također ne može ništa učiniti, onda se postavlja pitanje smisla svega toga.
Najodlučnije odbacujem tvrdnju da visoki predstavnik za 25 godina nije ništa postigao! Funkcionalnost ove države postoji samo zato što su visoki predstavnici intervenirali. Međutim, intervencionizam nije dugoročni odgovor. Umjesto toga, potrebni su koraci prema europskim integracijama. One trenutačno ne napreduju, jednako kao što ni visoki predstavnik nema čarobni štapić. Na kraju je potreban zajednički politički voljni konsenzus u Bosni i Hercegovini.
Ne znamo tko će biti Vaš nasljednik, ali ne možemo isključiti da će novi visoki predstavnik biti netko po američkoj milosti. Onda se mora postaviti pitanje kako bi on obavljao tu funkciju.
Gdje je u svemu tome zapravo europski utjecaj?
Jedan od preduvjeta za uspjeh projekta izgradnje plinovoda za američki plin, koji Washington snažno forsira, jest rješavanje otvorenog pitanja državne imovine Bosne, jer bi plinovod dijelom trebao prolaziti preko te imovine. Je li s američke strane prema Vama izneseno očekivanje da to pitanje riješite svojim ovlastima, dakle dekretom?
To je vrlo složena situacija i, naravno, svi bismo više voljeli da Parlament konačno postupi po zahtjevu Ustavnog suda i predloži odgovarajuće zakonodavstvo. Ali trebamo biti iskreni i reći zašto to do sada nije funkcioniralo: zato što nedostaje politička volja. Zato što određeni ljudi govore da bosanska državna imovina uopće ne postoji. Iako je Ustavni sud Bosne u svojim presudama neumorno utvrđivao i pravno razjasnio da postoji. Sjedinjene Države su, to se jednostavno mora konstatirati, barem stvorile dinamiku u toj temi.
Schmidt: Nisam žrtva!
Čini se da ste Vi njihova prva žrtva.
Nisam žrtva. Ja sam slobodan čovjek.
Bavili ste se djelom Ive Andrića, nobelovca za književnost rođenog u Bosni, i poznajete scenu iz njegova romana “Travnička kronika”, u kojoj osmanski vezir u Bosni pred svoje goste donosi košare i vreće s odsječenim nosovima i ušima svojih protivnika kako bi demonstrirao svoju moć.
To, usput rečeno, visoki predstavnik ne bi mogao učiniti!
I nitko Vam ne pripisuje da biste to željeli ” ali tko poznaje tu scenu, mora pomisliti na današnju Bosnu. Stječe se dojam da su Amerikanci Dodiku simbolično servirali Vašu glavu na srebrnom pladnju.
Ja to ne vidim tako. Ovo što sam sada učinio moja je odluka. Glava je na vratu i tamo će i ostati.
Ali razumijete da neće previše ljudi smatrati uvjerljivim tumačenje da iz Bosne odlazite slobodnom odlukom i u trenutku koji ste sami odabrali?
Dakle, trebam objašnjavati da nisam “skalpiran”? To zapravo ide predaleko i u odnosu na moju reputaciju i na moj osobni integritet. Hajdemo razgovarati o nečemu drugom.
Dobro. U svom izvješću o stanju u Bosni pred Vijećem sigurnosti UN- a u New Yorku rekli ste da Vas brine islamofobija koju u ovoj zemlji potiče Dodik, jer ona raspiruje strah od ratnih sukoba. Možete li navesti primjere kako se ovdje potiče islamofobija?
Drže se snažni govori mržnje. Izgovaraju se sve uvrede dostupne u jeziku protiv bosanskih muslimana, do toga da se pojam “Turčin” neprihvatljivo koristi kao pogrdna riječ. Sve se to provodi bez ikakve nelagode i ne povlači se. Više nema nikakva ustručavanja – i to me zaista brine.
Istina.media
