U prošlom polunastavku napisa o nasilju primijetio sam da nas policija ne štiti neposredno – ukinuta je funkcija pozorništva – nema policajaca koji su nekada davno bili na ulicama u svom rejonu i mogli reagirati odmah.
No, nešto o pravosuđu – čega nema u kaznenopravom sustavu. Čega tu više nema?
Trebalo bi da kaznenopravni sustav štiti i društvene vrednote i pojedinca. Tog pojedinca se naziva “oštećenim”. Posebno bi kazneni sustav morao štiti pojedinca koji ne može sebi priuštiti da se izloži visokim sudskim troškovima u građanskom postupku (parničnim troškovima).
Za Istinu piše ekonomist i pravnik Milenko Krčum
Otkako su nam stotine inozemnih babica počele dolaziti da bi porodile neki bolji kaznenopravni sustav, išlo je po onoj: “Gdje je puno baba, kilavo je dijete.”
Mogao bi netko kazati da je naš kaznenopravni sustav – kilavo dijete. Pomagale su nam brojne inozemne babice. Dolazile su u u okviru projekata. Projekte su pratili novci iz inozemnih fondova. Nitko nije (glasno) pitao imaju li babice ikakvog pojma o tome što će raditi. Uvezli smo anglosaksonski kazneni postupak protivno našoj pravnoj tradiciji.
Što ne valja?
Između ostalog uloga oštećenog – žrtve u kaznenom postupku je reducirana na položaj FIKUSA.
- Oštećeni ima pravo na završno izlaganje, a da nema pravo na uvodno izlaganje
- Nema pravo predlagati dokaze, osim onih koji se odnose na imovinskopravni zahtjev (zahtjev da mu optuženi naknadi štetu)
- Ima pravo žalbe na odluku o troškovima (koji mu u kaznenom postupku ne pripadaju, jer ih Zakon o kaznenom postupku oštećenom ne priznaje), pa je nejasno čemu služi pravo žalbe
- Ima pravo žalbe o imovinskopravnom zahtjevu. No, o tim zahtjevima sudovi gotovo nikad ne odlučuju u kaznenom postupku, nego upućuju oštećenog na parnicu. Ovo upućivanje je u Zakonu o kaznenom postupku propisano kao izuzeta. no, pretvorilo se u pravilo
I to nije sve:
- Uveden je institut sporazuma o priznanju krivice, po kojem se otuženi i tužilac sporazumijevaju i o sankciji. Oštećenog se pita (a nekad i ne pita) da se izjasni o sporazumu
- Ovo je vrlo zgodno i za tužitelje i za sud
- Tužitelj ispunjava normu uspješno okončanim postupkom
- Sudac također dobija bodove za uspješno okončan predmet
- No, oštećeni ne samo da nije izgubio meč “na bodove”, on je nokautiran
Ovo je u vezi s određivanjem sankcija koje su blage.
Što je nestalo uspostavom “boljeg” sustava kaznenog progona? Nekad davno, u sustavu nastalom sedamdesetih godina prošlog stoljeća postojao je institut supsidijarnog progona. Oštećeni je imao pravo nastaviti kazneni progon ako tužitelj odustane. Stupa je na mjesto tužitelja. Nije bio fikus, nego je imao sva prava stranke.
Uzmimo za primjer slučaj jednog optuženika koji je inače sin utjecajnog tate. Optužen je da je namamio žrtvu za koju je sumnjao da je odavao informacije o nekim poslovima njegovog oca. Žrtvu je pozvao na razgovor i dočekao s još dvojicom nasilnika, pa su sva trojica žrtvu zaskočili i premlatili. Žrtva je završila na CUM-u.
Kakvu mu je sankciju sud izrekao?
Babice su nam porodile kaznenopravni sustav u kojem su suci i tužitelji uspješni (po ostvarenju normi), ali je pravosuđe neuspješno u ostvarivanju svrhe zbog koje postoji
(Nastavlja se! Što? Ovaj napis, ali i nasilje se nastavlja, naravno.)
