Građani glavnog grada Bosne i Hercegvine taoci su smanjenog tlaka vode koji na višim katovima i padinskim naseljima dovodi do potpunog prekida opskrbe vodom tokom noći, a nerijetko i tijekom dana.
U Dispečerskom centru Vodovoda i kanalizacije na izvorištu Bačevo — s kojeg se više od 90 posto Sarajeva opskrbljuje vodom — atmosfera podsjeća na operativni zapovjedni stožer. Kroz poluotvorena vrata odjekuju žurne zapovijedi:
„Igmansku vodu prebaci na Mojmilo!”
„Alipašinu pumpu ugasi na 15 minuta dok se napuni bunar! Preusmjerit ćemo 30 litara s Igmana na Mojmilo…”
Ova dinamična atmosfera najbolje oslikava razmjer krize s kojom se suočava glavni grad Bosne i Hercegovine. Zbog iznimno dugog razdoblja bez oborina, dotok vode u bunare smanjen je za više od polovice u odnosu na prosjek.
„Vjerujte mi, borimo se za svaku litru. Presipamo gdje god možemo. Praktično presipamo iz šupljeg u prazno”, iskreno i s dozom zabrinutosti objašnjava Miralem Jusić, glavni strojar u Dispečerskom centru.
Bunari na dva centimetra od teškog kvara
Spremnik na Bačevu sastoji se od dvije vodne komore ukupnog kapaciteta 2.500 kubičnih metara, a vodu u njega potiskuje tridesetak okolnih bunara. Iz ovog se središta voda potom pumpa prema gradu — prema Alipašinom Mostu, Mojmilu i Igmanu.
Međutim, razine vode u većini bunara trenutno se nalaze na povijesnom minimumu. Pokazujući jedan od ključnih bunara čija je razina tek dva centimetra iznad kritične točke, inženjeri upozoravaju na opasnost od ozbiljnog oštećenja sustava.
„Ukoliko se razina spusti na tu kritičnu točku, pali se alarm i hidrostatska sonda automatski stavlja pumpu izvan pogona. U takvim uvjetima pumpa nema dovoljno vode, radi nepravilno i može doći do teškog kvara”, pojašnjava Adnan Sadiković iz Dispečerskog centra.
Službeni podaci Federalnog hidrometeorološkog zavoda potvrđuju ozbiljnost situacije: tijekom kolovoza u Sarajevu je po četvornom metru palo svega 8,9 litara kiše. Lošiji rezultat zabilježen je samo 2012. godine kada su na snazi bile višemjesečne redukcije.
Zašto nema tlaka na višim katovima?
Iz Vodovoda službeno tvrde kako klasičnih redukcija nema, no priznaju da mnoga sarajevska naselja tijekom noći — posebice viši katovi zgrada i padinska područja — ostaju bez vode ili s minimalnim tlakom.
„Imamo izuzetno mali dotok i nalazimo se u fazi u kojoj moramo štedjeti. Ne uvodimo klasične redukcije u potpunosti, ali zaustavljamo pumpanje i ukidamo tlak. To moramo raditi kako bismo kupili vrijeme dok se bunari ne napune. Snižavanjem tlaka osiguravamo dodatne količine vode koje održavaju sustav stabilnim”, objašnjava Jusić.
Spas neće stići s prvim kapima kiše
Dok obilazimo pogone, među radnicima se osjeća napetost. Svjesni su da oborine ne mogu preko noći riješiti akumulirani problem.
„Mi gledamo u nebo, a nebo gleda u nas. Da bi se situacija u podzemnim akumulacijama značajnije popravila, kiša bi trebala neprekidno padati barem tjedan dana”, ističe Jusić.
U Dispečerskom centru priznaju da u ovim trenucima nemaju vremena razmišljati o dugoročnim strategijama, rekonstrukciji dotrajale mreže kroz koju se gube ogromne količine vode ili sistemskim investicijama. Njihov je jedini cilj osigurati da građani danas imaju vode u slavinama, dok s nadom iščekuju promjenu vremenskih prilika.
Istina.media/ Foto: Admir Kuburović/ Oslobođenje
