Kad smo osmišljavali kako će izgledati Istina, ustrajna sam bila da jedna rubrika bude “Pravo i pravda”, potpuno praktično svjesna da to dvoje često u BiH nema apsolutno nikakve veze jedno s drugim i da je tu rubriku najpotrebnije puniti.
Pravda se ovdje ne dijeli jednako svima, samo malenima. Poštari koji nisu dostavili kovertu, onima koji uberu koji metar drva da ogriju obitelj oni će odgovarati. Oni koji smućkaju dulume državnog zemljišta i oni koji im pomažu oni neće. Oni koji izvuku milijune iz državnih poduzeća neće. Oni koji su smućkali stanove preko stranke neće, koji su pozaposlili sve sem kućnog ljubimca u državni sektor također neće.
To se arhivira, stopira, valja po ladicama. I dalje je nesuvislo nabrajati. Može se samo svaki dan čitati o pravosuđu kroz iskustva drugih, koja će sutra biti tvoja i moja.
“Volio bih u oči pogledati suca koji ga je pustio i pitati ga ima li djecu i da se, ne daj Bože, to njemu dogodilo, što bi rekao svom kolegi. Za mene i moju obitelj ovo je, vjerujte, ogroman šok. Što znači to što mu je oduzeta vozačka dozvola, a ostavljeni dokumenti s kojima danas može sjesti na avion i otići bilo kamo?”, kaže jučer Avazu otac jednog od troje stradale djece u Ševaš njivama, nakon što je vozač koji je u alkoholiziranom stanju usmrtio tu djecu pušten na slobodu.
Danas, subotom, sve bruji o Dodiku. Naručio se Dodik kod Suda, kao kod oftamologa da riješi svoje pitanje, dodijalo mu eno kaže u izjavama. I može mu se tako. Nama se ne bi moglo. Većini. Za metar drva stiže metar pravde, za Dodika ni koji centimetar.
4 stvari pravosuđe je potvrdilo u slučaju Dodik:
-da pravo nije u povezanosti s pravdom
-da ga se trebaš bojati, ali na potpuno obrnuto proporcionalan način od onoga na koji ga se boje u normalnim zemljama jer podliježe utjecaju
-da su jedni ipak jednakiji od drugih.
-da je potpuno politički ovisno.
Kristina Perić/Istina.media
