Obiteljsko nasilje je duboko ukorijenjeni društveni problem čije su posljedice dalekosežne, pogađajući ne samo žrtve, već i cijele obitelji i zajednice. Za mnoge žene, to je nevidljiv teret kojeg nose godinama, potisnute strahom, sramom i beznađem. U mnogim slučajevima, nasilje nije samo fizičko, već i emocionalno, psihološko, a sve više i financijsko, čineći svaku žrtvu sve više zarobljenom u začaranom krugu kontrole.
Piše: Irma Leto Nametak/Istina.media
Osim toga, obiteljsko nasilje uključuje i suptilne oblike kao što su seksualno nasilje, ekonomsko ugnjetavanje i digitalno nasilje. Sve ove vrste nasilja ostavljaju teške posljedice na fizičko i mentalno zdravlje žrtava, a često su neprepoznatljive, jer društvo ima tendenciju minimizirati njihovu ozbiljnost. Svi navedeni oblici nasilja, iako različiti, imaju zajednički cilj – kontrolirati, ponižavati i uništiti osobnu slobodu žrtve. Kultura šutnje, duboko ukorijenjena u mnogim zajednicama, dodatno potiče žrtve na prešutno prihvaćanje nasilja, u strahu od osude i stigmatizacije.
Izazovi i prepreke – Zašto žrtve šute?
Obiteljsko nasilje u Bosni i Hercegovini ostaje jedan od najtežih društvenih problema kao ozbiljan i često skriven problem, s posljedicama koje se prosežu daleko izvan zidova doma.
Iako je fizičko nasilje neprepoznatljiviji oblik, postoje i mnogi drugi oblici nasilja koji ostavljaju duboke i trajne posljedice.
Najčešće prijavljeni oblici nasilja su fizičko i psihičko nasilje, no ne smiju se zanemariti ni drugi, suptilniji oblici zlostavljanja.
Dok nasilnici manipuliraju i kontroliraju, žrtve ostaju bez riječi, uplašene da bi prijava samo pogoršala njihov položaj.
„Žene trpe nasilje godinama, čak i decenijama, vjerujući da će se počinitelj promijeniti“, kaže dr. Sabiha Husić, direktorica organizacije „Medica Zenica“. Ta rečenica, koja nosi težinu bezbrojnih ispovijesti žrtava, sažima suštinu problema obiteljskog nasilja u Bosni i Hercegovini – nasilja koje često ostaje nevidljivo, prešućeno, ali istina je da duboki ožiljci ostaju na dušama žrtava. U toj tišini, zbog straha od osude zajednice i nepovjerenja u sustav, mnoge žene ne nalaze izlaz.
Dr. sc. Marko Romić, specijalist traumatske psihologije podsjeća da u društvu prevladavaju štetni mitovi – da žena mora trpjeti zbog djece, da će nasilje proći. Ti mitovi ruše svaki tračak nade, stavljajući žrtve u još dublji emocionalni gubitak.
Mnoge žrtve ne traže pomoć zbog osjećaja srama i straha od osude zajednice. Kultura šutnje još uvijek je prisutna, a mnoge žene, osobito one koje ovise o nasilniku, boje se da će prijava dodatno pogoršati situaciju. Romić naglašava da mnoge žene, između ostalog, ne prijavljuju nasilje zbog nepovjerenja u pravosudni sustav: „Veliki broj žena ne prijavljuje nasilje jer ne vjeruju u naš pravosudni sustav, a neki pokušaji prijave završavaju još tragičnije nego prije.“
Složenost problema – više od fizičkog nasilja
Prema podacima Centra za socijalni rad Mostar, najčešći oblici nasilja uključuju fizičko i psihološko zlostavljanje, ali i manipulaciju, te financijsku kontrolu. „Posebno zabrinjavaju slučajevi gdje su žrtve izložene dugotrajnom psihološkom pritisku“, navode iz Centra, ističući kako je emocionalno nasilje teško prepoznati, a još teže prijaviti.
Romić također ističe problem financijskog zlostavljanja, gdje nasilnici koriste ekonomsku moć kako bi kontrolirali žrtvu: „U mnogo slučajevima supruge kockara, između ostalog, govore mi: ‘Mi nemamo doslovno što jesti’. Manipulacija često započinje iskazivanjem pretjerane pažnje, a završava potpunom kontrolom nad žrtvom.“
Prema riječima dr. Husić, oblici nasilja s kojima se „Medica Zenica“ svakodnevno suočava sve su složeniji i teži. Pored fizičkog, psihološkog i ekonomskog nasilja, koje drži žene u ovisnom odnosu, sve je prisutnije i nasilje putem društvenih mreža. Žrtve opisuju lažne profile koje počinitelji kreiraju kako bi ih dodatno ponizili i izložili osudi javnosti. „Žene doživljavaju strah i stid kada ih kolege ili poznanici počnu drugačije gledati zbog lažnih informacija, dok one u borbi da dokažu istinu gube samopouzdanje i snagu za život“, objašnjava dr. Husić, dodajući da zakon još uvijek ne prepoznaje ove moderne oblike nasilja.
Statistika pokazuje zabrinjavajući trend – nasilje je u porastu, a samo u tri dana, u sigurnu kuću „Medice“ primljeno je 13 žrtava. „Broj slučajeva femicida raste – više od jedne žene ubijene samo u 2024. godini. To su strašni podaci koji nas tjeraju na hitnu akciju“, upozorava Husić.
Podrška žrtvama – Više od sigurnog utočišta
Iako postoje skloništa poput sigurnih kuća, poput one u sklopu organizacije „Medica Zenica“, podrška žrtvama zahtijeva mnogo više od fizičkog skloništa. „U sigurnoj kući žene dobivaju ne samo logističku podršku, već i siguran prostor gdje im se vjeruje, bez predrasuda“, ističe dr. Husić. Organizacija pruža psihosocijalnu i pravnu podršku, individualno savjetovanje, ali i programe ekonomskog osnaživanja kako bi žene mogle steći neovisnost i sigurnost.
Centar za socijalni rad Mostar naglašava da su, unatoč naporima u pružanju pomoći žrtvama, njihovi kapaciteti ograničeni. „Nedostatak resursa i specijaliziranih programa za rad s nasilnicima ostaje jedan od ključnih problema“, ističu iz Centra.
Mitovi i stereotipi – Stvarnost koja se ne prepoznaje
U društvu su još uvijek prisutni štetni mitovi o obiteljskom nasilju. Uvjerenja da „žena treba trpjeti zbog djece“ ili da „nasilje s vremenom prestaje“ dodatno otežavaju položaj žrtava. „U našem društvu još uvijek postoje uvjerenja da žena treba trpjeti i da će nasilnika ‘proći’“, naglašava dr. Romić, dodajući kako su takvi stavovi pogubni jer potiču žene da ostanu u nasilnim odnosima.
Dr. Husić upozorava i na stereotipe koji ponižavaju žene i ruše im samopouzdanje: „Žene se preispituju, vjerujući da su one krive. Počinju prihvatati nametnuta ponašanja i izolaciju, udaljavaju se od porodice i prijatelja u nadi da će smiriti situaciju kod kuće.“
Promjena društvene percepcije moguća je samo kroz kontinuiranu edukaciju i senzibilizaciju zajednice. Rad s mladima, preventivne kampanje i edukacije za stručnjake pokazali su kao ključni koraci u razbijanju ovih uvjerenja. „Edukacije trebaju početi od predškolskog uzrasta i nastaviti se kroz cijeli život“, ističe dr. Husić.
Obiteljsko nasilje nije privatna stvar pojedinca, već ozbiljan društveni problem koji zahtijeva sustavnu i dugoročnu borbu. Organizacije poput „Medica Zenica“ i Centra za socijalni rad Mostar ulažu velike napore u pružanje pomoći i podrške žrtvama, no potrebna je veća uključenost cijelog društva.
„Podizanje svijesti o posljedicama nasilja u obitelji mora biti trajni zadatak svakog od nas“, poručuje dr. Romić, pozivajući na veću odgovornost institucija i pojedinaca.
Stvaranje društva u kojem će svaka žrtva osjetiti podršku i sigurnost moguće je samo kroz uklanjanje stigme i stereotipa te jačanje preventivnih mjera. „Moramo stvoriti društvo u kojem će vrijednost biti prepoznati dobro u drugome, a ne tražiti i izmišljati nedostatke kako bi se žena ponizila. Nasilje se mora zaustaviti, a žrtve moraju dobiti podršku koju zaslužuju“, zaključuje dr. Husić.
Emocionalno nasilje, koje nije uvijek vidljivo, najčešće ostavlja najdublje ožiljke. Manipulacija, prijetnje, kontrola… sve to uništava samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti. Mnoge žene počnu vjerovati da su same krive za nasilje, počnu se izolirati, nesvjesne da je njihov jedini „grijeh“ želja za životom bez straha.
Sustav i zajednica moraju učiniti više. Kultura šutnje mora biti razbijena. Podrška žrtvama ne smije biti samo fizička, već i emocionalna, psihosocijalna i ekonomska. Organizacije poput „Medica Zenica“ nude sigurna utočišta, ali pravi oporavak zahtijeva puno više od skloništa. Potrebna je snaga zajedništva, razumijevanja i pružanja prostora za oporavak. Žrtve moraju znati da nisu same, da nisu krive, da su zaslužile bolji život.
Dr. Romić naglašava: „Nasilje se ne smije tolerirati. Ni jedna duša nije rođena da bi bila slomljena od strane onih koje voli.“
Zajednički napori za sigurnije društvo
Obiteljsko nasilje je ozbiljan društveni izazov koji zahtijeva angažman cijele zajednice. Iako postoje organizacije i institucije koje već ulažu velike napore za pomoć žrtvama, poput „Medica Zenica“ i Centra za socijalni rad Mostar, i mnoge druge, naš zadatak kao društva nije samo pružiti sklonište, već i stvoriti društvo koje razumije dubinu i kompleksnost ovog problema. Kultura šutnje mora biti razbijena, a žrtve moraju biti u potpunosti osnažene i podržane na svim razinama – emocionalno, psihološki, pravno i ekonomski. Mitovi o obiteljskom nasilju, poput uvjerenja da žena mora trpjeti zbog djece ili da će nasilje s vremenom prestati, samo dodatno otežavaju izlazak iz nasilnih odnosa. Potrebna nam je edukacija, društvena senzibilizacija i odgovornost kako bismo promijenili stavove prema nasilju i žrtvama, te spriječili daljnje patnje. Nasilje se mora zaustaviti, a žrtve moraju osjetiti da nisu same, da nisu krive za ono što su pretrpjele, te da zaslužuju bolji život. Stvaranje društva u kojem će svaka žrtva imati priliku za novi početak zahtijeva jedinstven, zajednički napor svih nas – institucija, organizacija i pojedinaca. Kroz poticanje promjena na svim razinama, možemo izgraditi sigurnije, pravednije i suosjećajnije društvo koje ne tolerira nasilje i koje pruža podršku svakom članu koji se nađe u potrebi.
Saradnici:
♡ „Medica Zenica“, dr. Sabiha Husić
SOS telefon: 1265
24-satna linija za prijavu nasilja: 080 02 23 34
Web stranica: medicazenica.org
♡ Dr. sc. Marko Romić
Kontakt telefon : +387 63 355 561
E-mail: marko.romic.site@gmail.com
♡ Centar za socijalni rad Mostar
Centrala: 036 335 900; 335 901
Savjetovalište: 036 335 919
E-mail: socijalni.rad.mostar@tel.net.ba
