Pametno, neustrašivo novinarstvo

Zakon o klimi nije namijenjen nabavci klima uređaja

Priča o globalnim klimatskim promjenama, posljedicama prekomjerne upotrebe fosilnih goriva, aktivnostima za promjenu dosadašnjih izvora energije te pratećim zakonskim okvirima je, iako iznimno važna, jedna od najmanje atraktivnih medijskih tema. Dijelom tome kumuje nezainteresovana čitalačka publika, dijelom što je sama tema opširna, višeslojna, s nizom detalja koji iziskuje i stručna objašnjenja, piše Žurnal.info.

Zakon o klimatskim promjenama BiH, kao ni na entiteskim nivoima vlasti ne postoji. Do sada su državni parlamentarci mnogo više vremena posvetili diskutirajući o lošoj klimatizaciji i nabavci boljih klima uređaja u zgradi parlamenta, nego o zakonima vezanim za uveliko prisutne zlosutne klimatske promjene na ovom području.

ZAKON O KLIMI JE VAŽAN ZA LOKALNE ZAJEDNICE

Tri četvrtine proizvodnje električne energije u BiH dolazi iz termoelektrana, koje su enormni zagađivači. Navedeni Nacrt Integriranog energetskog i klimatskog plana Bosne i Hercegovine je u Energetskoj zajednici ocijenjen kao neozbiljan i neambiciozan, posebno u segmentu gašenja termoelektrana i uvođenje zamjenskih, tzv zelenih izvora energije.

„Gradovi u BiH postaju žarišta zagađenja zraka, gdje niski standardi kvaliteta zraka uzrokuju povećanje povezanih stopa smrtnosti, za 140 posto većih od prosjeka EU. S 22 posto ukupnih emisija u regiji, BiH je po emisijama na drugom mjestu među zemljama Zapadnog Balkana te jedna od ugljično i energijski najintenzivnijih zemalja u Evropi, s ugljičnim intenzitetom tri puta većim od prosjeka EU“ upozorenje je iz izvještaja Svjetske banke o ovdašnjim klimatskim promjenama.

Kao što je Žurnal već pisao, termoelektrane Ugljevik i Kakanj su prekoračile svoje maksimalne vrijednosti za emisije SO2 za više od 10 puta, dok je ona u Gacku emitirala skoro 10,7 puta više praškastih materija od maksimalno dozvoljenih.

Smanjenje, a potom i potpuno ukidanje teroelektrana kao velikih zagađivača je samo jedan segment koji treba imati osnovu u nedostajućem Zakonu o klimi BiH. No, primjena tog zakona obuhvaća i konkretna djela na svim nivoima.

 “Sve i da imamo državni zakon o klimi (koji  recimo zemlje u regionu imaju), morali bismo uz njega mijenjati i druge zakone, te uvesti ozbiljne mjere: zabrana gradnje i betonizacije gradova, obala i prirode, zabrana pregrađivanja rijeka, oporezivanje i povećanje kazni za zagađivače, zabrana krčenja šuma i prenamjene zemljišta, zaštita izvorišta, zabrana otvaranja štetne industrije, rudnika, kamenoloma tamo gdje ih nikad nije bilo. Morali bismo barem 20% teritorije BiH staviti pod državnu zaštitu od gramzivih investitora. Ovo je tek minimum mjera. Nijedan političar se neće založiti za takvu politiku, sve dok je isti i sam investitor ili ima dobar udio u takvim poslovima. Zbog toga nemamo ozbiljne klimatske politike, ali zato imamo bijednu političku klimu, sa svim svojim praznim klimatskim strategijama, planovima, deklaracijama”, rezolutno zaključuje aktivistica Majda Ibraković.

U posljednje vrijeme neformalna grupa građana “Očuvajmo duvanjski kraj” iz Tomislavgrada, u suradnji s Aarhus centrom u BiH te podršku dvanaest organizacija i neformalnih grupa građana za zaštitu okoliša širom BiH, apelira na nadležne institucije i međunarodne organizacije da hitno poduzmu mjere zaštite jedinstvenog krškog područja zapadne Bosne i Hercegovine, koje obuhvaća općine Tomislavgrad, Livno i Kupres.

Navode kako se ovo područje suočava s ozbiljnom prijetnjom zbog planirane izgradnje više od 500 vjetroelektrana i solarnih elektrana. To podrazumjeva kilometre dalekovoda, pristupnih cesta i trafostanica, bez odgovarajuće procjene kumulativnog utjecaja na okoliš i hidrološke resurse.

Ti zahvati se planiraju na najvišim i hidrološki najaktivnijim dijelovima Dinarskog krša – prostoru od iznimne važnosti za regionalnu opskrbu vodom.

„Smatramo da su nužna nova, neovisna istraživanja kako bi se procijenio utjecaj ovih zahvata na hidrološke i ekološke sustave te dugoročne posljedice za lokalnu zajednicu i zdravlje ljudi. Posebno upozoravamo da se planinski masivi ovog područja pogrešno doživljavaju kao ‘prazan prostor’, iako imaju ključnu hidrološku, ekološku i društvenu ulogu u regionalnoj stabilnosti vodnih i prirodnih sustava“, istaknula je Anica Krstanović iz Neformalne grupe građana „Očuvajmo duvanjski kraj“.

Izgradnja vjetrolektrana i solarnih elektrana jeste potreba, no upravo nedostajući zakoni i strategije kojima će biti jasno precizirano tko, gdje i što gradi i u kojem kapacitetu bez ugrožavanja drugih dijelova eko sistema, poput vode i šuma, odnosno kvalitete života lokalnog stanovništva, produžavaju anarhiju u ovoj oblasti te sumnju na koruptivne radnje pri dobivanju suglasnosti za izgradnju istih.  

„Čista energija i njeno efikasno korištenje kao recept čija primjena donosi rezultate je stalna poruka koja stiže iz EU i Energetske zajednice. Ipak vlast u Bosni i Hercegovini, zagušena bukom sopstvene koruptivne mašinerije, ovu poruku, za sada ne želi, niti može da čuje. Pri tome, vlast bez vizija, strategija i znanja potpuno ignoriše istinski i najvažniji interes građana koji je i ustavom zagarantovan – pravo na čist i zdrav okoliš“ odavno je upozoravao Almir Muhamedbegović, ekspert za energetiku

 I ekološki aktivisti i energetski stručnjaci kao i oni iz drugih oblasti naglašavaju kako Zakon o klimi nije samo birokratski dokument nego temelj za novu viziju našeg društva. Zašto je važno donijeti Zakon o klimi u Bosni i Hercegovini? Pojednostavljene razloge taksativno su naveli iz Aarhus centra u BiH.

Vlasti, vrijeme je da preuzmete odgovornost, zaključuju svoj apel nevladine ekološke organizacije.

Klimatske promjene i borba protiv negativnih posljedica iziskuje od svih država i to udruženo, potpuno novi pristup izvorima energije, koji potom lančano utiče i na industrijska postrojenja u dosadašnjem obliku, pratećim radnim mjestima, sistemima obrazovanja i tako redom, ukratko, na sceni je složen politički, ekonomski, naučni i ekološki problem.

EUROPA SVOJE MJERE UBRZAVA

Europski zakon o klimi na snazi je od srpnja 2021. godine, kojim je planirano da se klimatska neutralnost postigne do 2050. godine. No, već ove godine proces je ubrzan te se predloženim izmjenama zadaje novi rok, da se neto emisije stakleničkih plinova smanje za 90 % u odnosu na 1990. godinu. U tome imaju podršku i stanovništva EU, prema nekim anketama njih više od 80% smatra klimatske promjene ozbiljnim problemom i daju podršku smanjenju emisije CO2 nastale iz upotrebe fosilnih goriva.

Sve države članice EU potpisale su i ratificirale Pariški sporazum o ograničavanju globalnog zatopljenja i borbu protiv klimatskih promjena koje prijete planeti uslijed prekomjerne emisije štetnih tvari koje uzrokuju ubrzano zagrijavanje te topljenje ledenih površina. Taj sporazum je potpisala i Bosna i Hercegovina, no to ne obvezuje ovdašnje zakonodavce, posebno one iz entiteta Republika Srpska koji pružaju otpor svemu što po njima daje veću nadležnost državnim institucijama.

Postoji tek Strategija prilagođavanja klimatskim promjenama i niskoemisijskog razvoja Bosne i Hercegovine za period 2020. – 2030. godine, koju je Vijeće ministara BiH usvojilo u lipnju 2023. godine, dok nacrt Integriranog energetskog i klimatskog plana Bosne i Hercegovine još uvijek čeka na svoj „parlamentarni put“.

Navedena Strategija prilagođavanja klimatskim promjenama tek je okvir za rješavanje izazova s kojima se BiH suočava. Sama analiza utjecaja klimatskih promjena u BiH te njihov utjecaj na poljoprivredu, upravljanje vodama, šumskim resursima, turizam i zdravlje stanovništva jeste jedan, ali tek jedan korak, nakon kojeg dvije godine nije ništa urađeno.

DRŽAVNOG ZAKONA O KLIMI NEMA NI U NAZNAKAMA

„Željela bih još jednom pitati uvaženog ministra za vremenski okvir kada ćemo imati usvojen, odnosno u ovoj proceduri dostavljen zakon o klimi, zakon o električnoj energiji i zakon o gasu…“, pitanje je koje više puta na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH postavljala zastupnica Ermina Salkičević-Dizdarević.

No, ministra spoljnje trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staše Košarca nije bilo u sali niti ima traga pismenog odgovora iz ministarstva na pitanje državne zastupnice.

“Ovi što smo ih navodno birali, ne samo da godinama ignorišu ekološku krizu u vezi sa klimatskim promjenama, oni je svjesno i direktno produbljuju. Bujične poplave od oktobra 2024 mogle bi nam postati redovna pojava, na koju ćemo se naviknuti po inerciji. Ne smatram da imamo političku  ambiciju i stvarnu namjeru da se rješavaju uzroci i posljedice klimatske krize” kaže za Žurnal Majda Ibraković, potpredsjednica Udruženja građana Eko-Forum Zenica.

No, suština je da klimatske promjene ne staju ni na državnim, ni na entitetskim granicama i nema zemlje koja ih je pošteđena, a akcija mora biti zajednička i harmonizirana.

„Prema Indeksu klimatskih rizika, BiH je 2014. bila treća u svijetu po ukupnim gubicima i štetama uzrokovanim klimatskim nepogodama. Naredne poplave, u 2020, 2021. i 2023, naglasile su postojanje trajnog rizika i potencijalnih razaranja od poplava. Također, porasli su kako učestalost tako i intenzitet šumskih požara, zahvaćajući blizu 7% površine države i gubitke koji se mjere desetinama milijuna dolara. Te klimatske opasnosti povećavaju izazove u svim sektorima od vitalnog značaja“, navedeno je u izvještaju Svjetske banke o klimatskim promjenama u BiH.

Procjena je da BiH u sljedećem desetljeću treba uložiti 6,8 milijardi američkih dolara u zaštitu ljudi i imovine od šteta i rastućih utjecaja klimatskih promjena, ali bi istodobno to donijelo dugoročno i dobit jer bi gubici bili izbjegnuti, ekonomski potencijal ubrzan te povećane dodatne socijalne i okolišne koristi.

“KLIMATSKE PROMJENE SU PRIJETNJA I ZA BIH”

“Nedavne razorne poplave u BiH, posebno u Jablanici, ozbiljan su podsjetnik na ljudsku cijenu klimatskih katastrofa, koje pogađaju živote, osnovna sredstva za egzistenciju i čitave zajednice. Poduzimanjem odlučnih aktivnosti sada, BiH može ublažiti buduće rizike i otvoriti mogućnosti za održiv rast. Klimatske promjene ne predstavljaju samo okolišni izazov nego i direktnu prijetnju ekonomskoj stabilnosti, javnom zdravlju i socijalnom blagostanju u BiH,” rekao je tim povodom Christopher Sheldon, šef ureda Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.

Jedna od obaveza BiH iz sfere sveobuhvatne zaštite od klimatskih promjena jeste primjena „Mehanizma za prilagađovanje ugljika na granicama“. Pojednostavljeno, to predstavlja dodatnu  taksu na proizvode iz zemalja koje nemaju uveden sistem oporezivanja emisija CO2. Tko to ne eliminira ili smanji na razumnu mjeru, suočit će se s povećanim taskama pri uvozu proizvoda u Europsku uniju.

Bosna i Hercegovina nema taj sustav. Primjena oporezivanja počinje 1. siječnja 2026, a BiH ima tek prednacrt Zakona o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije!

U  izvještaju EU o napretku BiH navedeno je kako nema pomaka kada su u pitanju obaveze koje se odnose na energetiku. Energetska zajednica kao međunarodna organizacija koja usklađuje europska pravila u oblasti energije sa susjednim zemljama, ukinula je sankcije koje je prije nekoliko godina uvela BiH, iako nisu bile sprovedene sve mjere koje su od BiH tada tražene. To ukidanje praktično znači da EZ odustaje od pokušaja da trasira put BiH u borbi protiv klimatskih promjena. Kako je objašnjeno iz ove institucije, mjere koje su bile na snazi do 2022. jednostavno nisu produžene, tako da, formalno gledano, više nijedna sankcija nije na snazi.

„Uopšte realno govoreći, od svega što je EZ zahtijevala, ništa nije usvojeno izuzev nacrta zakona koji je vezan za električnu energiju i zakona o gasu na nivou FBiH. Mislim da su jednostavno digli ruke od nas jer nikakvog efekta nije bilo od tih mjera koje su uveli. Možda ste primijetili da u zadnjih godinu-dvije nije ni bilo nekog pritiska od strane EZ prema nama”, izjavio je za Nezavisne novine Almir Bećarević, stručnjak za energetiku.

Klimatske promjene i borba protiv negativnih posljedica iziskuje od svih država i to udruženo, potpuno novi pristup izvorima energije, koji potom lančano utiče i na industrijska postrojenja u dosadašnjem obliku, pratećim radnim mjestima, sistemima obrazovanja i tako redom, ukratko, to je složen politički, ekonomski, znanstveni i ekološki problem, što znači da se na bh. političkoj sceni kao i bilo koji drugi, dodatno multiplicira.