Za krivolov kečige, ribe koju predsjednik Srbije godinama javno hvali, zaprijećena je kazna zatvora do šest mjeseci. Njezin izlov zabranjen je od 2019. godine, no unatoč zabrani restorani i prodavači na tržnicama i dalje je slobodno nude.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sjedio je 5. srpnja na obali Save, pred tanjurom pržene ribe. Iza njega palma, valovi i Radio Lola, piše BIRN Srbije.
“A ovo je kečiga. Bog zna što da odlučim. Ovo su neki drugi jeli, a ne ja. Kažu da nije dopušteno, a nema ukusnije i bolje ribe od kečige”, rekao je u snimci objavljenoj na Instagramu koja je postala viralna.
Nije bio u zabludi. Izlov kečige u Srbiji trajno je zabranjen od 1. siječnja 2019. godine, na temelju Naredbe o mjerama za očuvanje i zaštitu ribljeg fonda koju je Vlada donijela u prosincu 2018. godine.
Ovo nije prvi put da predsjednik javno govori o kečigi. U jutarnjem programu televizije Pink, 29. studenoga 2019. godine – jedanaest mjeseci nakon što je zabrana stupila na snagu – izjavio je da je svratio u restoran na izlazu iz Smedereva “pojesti komad kečige”. I tada su stručnjaci upozoravali da takve izjave ne pridonose zaštiti vrste.
Sedam godina poslije, kečiga je i dalje na jelovniku. I dalje je zabranjena. I dalje je nitko ne štiti.
Terensko istraživanje BIRN-a, provedeno početkom srpnja 2026. u Novom Sadu i Beogradu, pokazuje da zabrana u praksi ne postoji. Kečiga se nudi na jelovnicima ribljih restorana i na štandovima ribarnica u svim većim gradovima. Na internetskim stranicama nekoliko najpoznatijih ribljih restorana u Beogradu i Novom Sadu kilogram kečige stoji između 6.500 i 6.700 dinara. Cijena kečige na ribnjacima kreće se između 1.000 i 1.200 dinara po kilogramu, dok se na crnom tržištu može kupiti i za 500 do 600 dinara po kilogramu.
Odgovor koji ugostitelji i prodavači uvijek imaju spreman isti je: ova kečiga je iz ribnjaka.
Papir iz ribnjaka, riba iz rijeke
Prodaja kečige iz ribnjaka je zakonita. Upravo je to mehanizam koji zabranu čini bezopasnom.
Veći restorani formalno poštuju zakon tako što nabavljaju određenu količinu ribe iz ribnjaka i pribavljaju prateću dokumentaciju. Te su količine, prema nalazima BIRN-a, znatno manje od količina koje se potom prodaju. Papir iz ribnjaka pokriva ribu iz rijeke.
Sugovornici BIRN-a – uzgajivači, znanstvenici i sportski ribolovci – ukazuju na jedan jednostavan pokazatelj podrijetla: primjerci kraći od 30 centimetara i lakši od 350 grama gotovo sigurno ne dolaze iz ribnjaka. Razlog je ekonomske prirode. Uzgajivaču se ne isplati prodavati tako male primjerke; ribu zadržava dok ne dostigne tržišnu masu.
Sličan nalaz BIRN je dobio i prije šest godina. U istraživanju objavljenom u prosincu 2020. dva specijalizirana ribnjaka za uzgoj kečige potvrdila su da im prodaja ribe lakše od 350 do 450 grama i kraće od 40 centimetara nije isplativa.
Male kečige u ponudi, drugim riječima, većinom su riječne.
Kečige na tanjuru pred predsjednikom Srbije odgovaraju tom opisu.
Ista slika, osam godina
Ovo je treći put da BIRN dokumentira isto.
U srpnju 2018., dok je izlov još bio dopušten izvan sezone mrijesta, novinari BIRN-a pronašli su svježu kečigu u prodaji na tržnicama i u restoranima u Beogradu, Novom Sadu, Bačkoj Palanci i Smederevu – usred mrijesta i u velikom broju manju od zakonskih 40 centimetara. Kilogram je tada stajao između 10 i 15 eura.
U prosincu 2020., godinu dana nakon uvođenja potpune zabrane, novinari BIRN-a naručili su kečigu u restoranu na Dunavu. U porciji od 350 grama dobili su pet malih kečiga.
U srpnju 2026. pet malih kečiga našlo se pred predsjednikom Srbije.
Za osam godina promijenila se samo jedna stvar – cijena. Kilogram kečige danas stoji između 50 i 60 eura, tri do pet puta više nego 2018. godine. Zabrana nije smanjila ponudu. Povećala je zaradu.
Samo konzumiranje kečige nije kazneno djelo. Članak 277. Kaznenog zakona kažnjava onoga tko lovi ribu za vrijeme lovostaja ili u vodama u kojima je ribolov zabranjen – novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
Trinaest inspektora na 180.000 ribolovaca
Glavni razlog zbog kojeg se gospodarski ribari, sportski ribolovci i ugostitelji upuštaju u ulov i promet zaštićene ribe jest to što je vjerojatnost da budu uhvaćeni zanemariva, rečeno je BIRN-u.
Inspekcija Ministarstva zaštite okoliša ima šest inspektora za ribarstvo. U Odjelu za nadzor zaštite korištenja prirodnih dobara i ribljeg fonda, koji pripada Tajništvu za urbanizam i zaštitu okoliša AP Vojvodine, radi sedam inspektora, od kojih je troje nadležno za sektor ribarstva. Njima su, kako se navodi u godišnjem izvješću pokrajinske inspekcije, osigurana službena vozila, komunikacijska sredstva (mobilni telefon i internet) te materijalno-tehnička sredstva.
Desetak inspektora nadzire oko 400 registriranih gospodarskih ribara, oko 180.000 registriranih sportskih i rekreativnih ribolovaca, više stotina restorana, ribarnica, tržnica i prodaju po privatnim kućama.
Godišnja izvješća same inspekcije stanje opisuju bez uljepšavanja.
“Planirana koordinirana akcija s pokrajinskom inspekcijom nije provedena zbog povećanog opsega posla”, navodi se u izvješću inspekcije za ribarstvo Ministarstva zaštite okoliša za 2024. godinu.
“Provedba plana inspekcijskog nadzora bila je otežana zbog zastarjelog voznog parka i čestih kvarova na službenim vozilima”, stoji u istom izvješću – i gotovo istovjetno u izvješću za 2025. godinu.
Rezultati prate opremu. Republička inspekcija je 2024. podnijela 12 prekršajnih i nijednu kaznenu prijavu; sud je te godine donio presude u 14 predmeta. U 2025. podneseno je 175 prekršajnih i jedna kaznena prijava, a sud je donio presude u 94 predmeta.
Pokrajinska inspekcija u 2025. nije podnijela nijednu prekršajnu ni kaznenu prijavu. Jest, međutim, “redovito ažurirala internu bazu podataka o izvršenim poslovima iz područja svoje nadležnosti”, navodi se u godišnjem izvješću Pokrajinskog tajništva za urbanizam i zaštitu okoliša.
Ista ta pokrajinska inspekcija 2019. godine, prema podacima koje je BIRN tada dobio, podnijela je 35 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, četiri prijave za gospodarski prijestup i dvije kaznene prijave. Izrečeno je 20 presuda.
Četrdeset i jedna prijava 2019. godine. Nijedna 2025.
Vrsta koja nestaje dok se poslužuje
Kečiga (Acipenser ruthenus) pripada obitelji jesetarskih riba, jednoj od najstarijih skupina riba koje danas žive. To je ujedno i jedina jesetarska vrsta koja je u Srbiji opstala u brojnosti koja uopće omogućuje izlov – ostale su nestale ili su na rubu izumiranja.
Crvena knjiga faune Srbije V – Ribe, koju su prošle godine objavili Biološki fakultet i Zavod za zaštitu prirode Srbije, a potpisuje petnaest znanstvenika sa sveučilišta u Beogradu i Novom Sadu, svrstava kečigu među ugrožene vrste unatoč zabrani izlova.
“Na globalnoj razini kečiga se smatra ugroženom vrstom. U Srbiji predstavlja ugroženu vrstu koja može postati kritično ugrožena nastavi li se djelovanje nepovoljnih čimbenika”, navodi se u toj publikaciji.
Kao uzroke pada brojnosti znanstvenici navode prekomjeran legalan i ilegalan izlov, izgradnju brana i drugih vodoprivrednih objekata te onečišćenje.
Ono što kečigu čini ugroženom istodobno je i ono što je održava na jelovnicima: meso bez sitnih kostiju, blagog okusa, koje je stoljećima u samom vrhu gastronomske ljestvice.
