Bosna i Hercegovina je zemlja izuzetnog prirodnog bogatstva, poznata po svojoj raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta. Zahvaljujući raznovrsnim klimatskim uvjetima i geografskom položaju, naša zemlja se ubraja među europske regije s najviše biodiverziteta. No, koliko zapravo štitimo ovo prirodno blago i koliko radimo na edukaciji mladih o važnosti njegove zaštite?
Piše: Kristina Perić za Republikainfo.com
Unatoč svojoj bogatoj prirodi, Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnim prijetnjama za biodiverzitet. Rijetke vrste životinja sve su manje prisutne u svojim prirodnim staništima, nisu rijetki ni pomori ribe u zagađenim rijekama, a naš odnos prema prirodi doveo nas je do toga da su ugroženi i ljudi.
Prirodni ekosustavi pod prijetnjom
Nekontrolirana sječa šuma, osobito u Hercegovačko-neretvanskoj županiji gdje to područje nije zakonski uređeno ozbiljno utječe na biljne i životinjske vrste, a kako smo vidjeli uslijed zadnjih poplava i na ljude. Upravo selo Zlate, u kojem su izgubljeni ljudski životi područje je prekomjerne sječe drveta, a što je selo učinilo osjetljivijim na poplave.
Nadalje, utrka za energetskom neovisnošću Europe dovela nas je u fazu solaromanije, pa imamo ogromne površine pokrivene solarima, bez ikakve brige o prirodi, koja je poravnata. Uslijed toga plave kuće i podrumu oko solarnih farmi. Tu su i divlji kamenolomi, poput onog iznad Donje Jablanice, koji je uz pomoć bujice sravnio cijelo selo. Bez lokalnih pobuna protiv solarnih farmi, minihidroelektrana i ostalih često stranačko-tajkunskih projekata priroda bi bila još ugroženija. Ako tome dodamo ilegalni lov i ribolov, zagađenje voda i tla, te nekontroliranu urbanizaciju, onda znamo da imamo mnoge probleme. Primjerice, ako pratimo rijeku Radobolju u Mostaru, oko koje se nastanjuju uz politiku vezane elite vidjeti ćemo da je na više mjesta podzidana, a kod jednog od hotela u nju su postavljene i pločice. Vlasti vrlo malo rade da bi zaštitile prirodu, te ne sakcioniraju intervencije takvog tipa.
Svjedoci smo slabog provođenja zakona o zaštiti prirode, koja nam je počela uzvraćati udarce.
Biodiverzitet ili biološka raznovrsnost je raznovrsnost gena, vrsta i ekosustava na planeti. Nastavimo li sa ovim stilom života do 2030. godine bit će nam potrebne dvije planete kako bismo zadovoljili svoje godišnje potrebe.
Danas se pretpostavlja da ima oko 80 milijuna različitih vrsta, a oko dva milijuna ih je poznato suvremenoj biološkoj znanosti . Mnogi oblici (vrste) nikada neće biti poznati jer su već nestali djelovanjem čovjeka ili makropromjena u životnoj sredini, kao što su na primjer, promjene klime.
Edukacija mladih: Nedovoljno razvijena svijest
Edukacija o zaštiti prirode i biodiverziteta još uvijek nije dovoljno zastupljena u obrazovnom sustavu Bosne i Hercegovine. Iako su pojedine teme o ekologiji uključene u nastavne planove biologije, to nije dovoljno da bi se kod mladih razvila svijest o važnosti zaštite prirode.
Praktična nastava, poput posjeta nacionalnim parkovima ili učenja kroz projekte, rijetko se provodi. Mladi često nemaju priliku iz prve ruke vidjeti ljepotu i vrijednost prirodnih ekosustava, niti naučiti kako se mogu aktivno uključiti u njihovu zaštitu. Žitelji Bosne i Hercegovine često preminu, a za života ispuste vidjeti sve ljepote svoje zemlje, ograničavajući se često na svoj rodni kraj.
Uloga nevladinih organizacija i lokalnih zajednica u edukaciji mladih postaje ključna. Programi poput „Škola u prirodi“ ili radionice o zaštiti okoliša mogu biti snažan alat za buđenje svijesti kod djece i mladih.
Kako poboljšati situaciju?
Zaštita biodiverziteta zahtijeva integriran pristup koji uključuje zakonodavstvo, edukaciju i aktivno sudjelovanje zajednice. Prije svega, potrebno je pojačati provedbu postojećih zakona i kaznenih mjera za one koji krše propise o zaštiti prirode. Također, potrebna su veća ulaganja u zaštićena područja, poput nacionalnih parkova i rezervata.
Obrazovni sustav treba biti moderniziran kako bi učenici već od osnovne škole dobivali sustavno znanje o ekologiji. To uključuje ne samo teorijsko učenje, već i praktične aktivnosti koje mladima pružaju priliku da se povežu s prirodom.
U BIH je identificirano 5134 vrsta biljaka, 199 vrsta riba, vodozemaca 20, gmizavaca 38, ptica 326, sisara 85. Ugroženo je 135 vrsta, od čega najviše ptica (97). Endemičnih vrsta 39 , a najviše endema je 12 riba i 12 reptila.
Biodiverzitet je važan jer su sve vrste međusobno povezane i ovise jedna od druge. S nestajanjem vrsta biljaka dolazi do gubitka energije, odnosno do porasta energetskog nereda, tj. entropije, a kasnije i do nestajanja životinjskih vrsta- što zbog smanjenja izvora hrane to i zbog promjene staništa i sl. Zbog toga je svaka biljna vrsta veoma važna u očuvanju ekološke ravnoteže, te ekološke ravnoteže na planeti Zemlji. Kako čovjek svakim danom potiskuje sve veći broj vrsta biljaka, tako raste entropija i propadanje svijeta, globalna ekološka kriza postaje sve dublja i teško predvidiva.
Zbog prekomjerne upotrebe, mnoge ljekovite i aromatične vrste biljaka su dospjele na „crvene liste“ i u BiH. Biljke i životinje su prilagodljive međutim iako imaju tu osobinu, ali danas se klimatske promjene odvijaju puno brže nego što se događa njihovo prilagođavanje.
Studija provedena 2003. godine pokazala je kako može doći do izumiranja do 42% vrsta u regiji jugoistočne Azije do 2100. godine samo zbog krčenja šuma i fragmentacije staništa.U biodiverzitetu su sadržani i svi tzv. genetički resursi, odnosno vrste biljaka, gljiva i životinja koje imaju neposrednu primjenu u opstanku čovjeka. Mnoge od njih su izvori različitih prirodnih materijala, hrane, lijekova, hortikulturnih rješenja. Od stanja biološke raznolikosti zavisi i trend entropije (stanja energetskog nereda u ekosistemu), te smanjenje rastućeg siromaštva. Drugim riječima, biodiverzitet je strateško sredstvo u procesu globalizacije i okosnica programa u zaštiti okoliša i održivom razvoju na svim razinama društevno-političkog poretka čovječanstva.
BiH ima još uvijek dobro očuvane ekosustave i u njima sadržane prirodne resurse – ljekovite, jestive, vitaminske i aromatične vrste biljaka i gljiva, privredno važne vrste, prirodna staništa i zajednice, kao i širok spektar ekosustava.
Brojne su prijetnje biodiverzitetu u BiH. Uz globalne promjene to su:
- prekomjerna sječa šuma,
- intenzivna erozija tla,
- gubitak poljoprivrednog i šumskog zemljišta,
- eutrofikacija voda,
- kontaminacija svih sfera života,
- prekomjerna eksploatacija bioloških resursa,
- neodrživa eksploatacija vodnih i mineralnih resursa,
- slabe i neučinkovite primjene zakonske regulative,
- nepostojanje jasnog institucionalnog okvira,
- slaba istraženost pojedinih komponenata biodiverziteta u kontekstu savremenih potreba.
Životinje koje su ugrožene u BiH su Canis Lupus (vuk), Rupicapra rupicapra (divokoza), lutra lutra (vidra), ranjive životinje : ursus arctos (medvjed), lynx lynx (ris), kritično ugroženi: patka gogoljica ili netta rufina, Falco naumanni – bjelonokta vjetruša, turdus pilaris-drozd, bravenjak, gljive koje su kritično ugrožene: Boletus regius- Kraljevka , Kestenov vrganj itd
Gljive razgrađujući mrtvu organsku tvar omogućavaju kruženje materije, bez kojeg život nije moguć. Dok životinjske ostatke većinom razgrađuju bakterije, u razgradnji biljnih ostataka (celuloze, hemiceluloze, pektina i lignina) dominantne su gljive. Mnoge gljive tvore s biljkama mikorizu, koja je iznimno važna za zdravlje šumskoga drveća i drugih mikoriznih biljaka. Neke se biljke uopće ne mogu razvijati bez gljivljeg partnera (npr. orhideje). Danas je poznato da oko 85% vaskularnih biljaka s gljivama tvori mikorizu. Kao paraziti, gljive napadaju oslabljene i stare organizme, pa tako imaju značajnu ulogu u prirodnoj selekciji, životnim ciklusima (ubrzavaju kruženje tvari u prirodi) i povećavanju raznolikosti šumskih staništa (omogućavaju stvaranje duplji potrebnih pticama i malim sisavcima). Miceliji i plodišta gljiva važna su hrana velikomu broju životinja (mnoge vrste kukaca hrane se samo gljivama).
(Izvor: EU info centar)
Inspiracija iz svijeta: Uspješne prakse
Brojne zemlje već su prepoznale važnost zaštite biodiverziteta i uvele inovativne prakse. Primjerice, Kostarika je globalni lider u zaštiti prirode. Ova zemlja je uvela plaćanje za ekološke usluge, gdje država plaća privatnim vlasnicima zemljišta za čuvanje šuma. Rezultat? Povećanje šumskog pokrova s 21% na preko 50% u samo nekoliko desetljeća.
U Finskoj, školski kurikulumi uključuju obavezne terenske izlete i projekte vezane za zaštitu prirode. Učenici ne samo da uče o prirodi, već aktivno sudjeluju u obnovi lokalnih ekosustava.
Bosna i Hercegovina može puno naučiti iz ovih primjera. Kroz zajednički trud države, obrazovnog sustava i lokalnih zajednica, možemo zaštititi naš prirodni svijet i osigurati da buduće generacije uživaju u njegovim ljepotama.
