Narodna biblioteka Mostar na Luci bila je mjesto susreta novinarke portala Istina Media i književnice Vide Srete Žuljević, široj javnosti poznate kao Baka Pričalica – žene čiji život, rad i stvaralaštvo čine jedinstvenu priču o predanosti djeci, odgoju, mašti i humanosti. Susret u biblioteci nije bio samo razgovor, nego susret s jednom životnom filozofijom u kojoj su knjiga, dijete i dobrota u samom središtu postojanja.
Rođena u Tuzli, od majke Mostarke i oca Tuzlaka, Vida Sreta Žuljević rano dolazi u Mostar, gdje nakon razvoda roditelja s nepune tri godine započinje svoje djetinjstvo. Upravo u Mostaru se gradi njezina ličnost, ali i njezin životni put.
Kao djevojčica je već znala što želi biti
„Sa 14 godina sam već znala da želim biti učiteljica i cijeli život posvetiti radu s djecom“, kazala je.
Njezino djetinjstvo obilježeno je toplinom odnosa s majkom i snažnom vezom s bakom, koja joj je darovala prve lutke napravljene od kukuruza. Od čaršafa razvučenog na štriku pravila se improvizirana pozornica, a dvorište se pretvaralo u mali dječji teatar gdje su se igrale predstave za djecu iz susjedstva.
„Baka mi je osobno pravila lutke od kukuruza. Od čaršafa smo pravili pozornicu na štriku i tu sam održavala predstave. Pozivala bih djecu iz susjedstva da dođu i gledaju“, prisjetila se Žuljević.
Posebna uspomena iz tog razdoblja vezana je za prve dječje predstave koje je sama organizirala. Ulaznica je bila simbolična – jedan dinar. Djeca iz susjedstva dolazila su gledati predstave, a nakon toga bi se od prikupljenog novca kupovale kokice i dijelili zajednički trenuci radosti.
Ljubav prema knjizi javlja se kroz obiteljske trenutke. Njezina majka joj je donijela knjigu „Oktobarska revolucija“, koju je posudila od svoje prijateljice, i dala joj da čita. Čitala je majci, iako nije sve razumjela, ali taj zajednički trenutak ostao joj je duboko u srcu, s obzirom na to da je njezina majka svima prepričavala kako joj je kći čitala knjigu.
Tijekom svog profesionalnog života radila je kao učiteljica, nastavnica ruskog jezika, odgojiteljica i zamjenica ravnatelja vrtića u Mostaru. Njezina karijera bila je više od profesije – bila je poziv. Njezina strast nikada nije prestajala, već se kroz životne okolnosti samo transformirala i uvijek pronalazila put do djece i stvaranja.
Ratne godine donijele su izbjeglištvo u Hrvatsku i Njemačku, ali ni tada nije prestala njezina povezanost s djecom i odgojem. Kasnije odlazi u Sjedinjene Američke Države, gdje završava magistarski i doktorski studij i stječe titulu doktora pedagoških znanosti – Doctor of Education, Washington State University 2007. Tamo je radila kao učiteljica i profesorica, ali ni tada nije odustala od onoga što je oduvijek osjećala kao svoj poziv.
Njezina kći Nina Cullen o majci piše s dubokim poštovanjem i ljubavlju. Nina navodi da je njezina majka bila učiteljica rođena za najmlađe, osoba koja je i u najtežim trenucima stvarala, osmišljavala i unosila radost u život djece, te dodaje da njezina strast nikada nije prestala, već je uvijek nalazila način da kroz rad i kreativnost bude prisutna u životima djece.
Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu, Vida Sreta Žuljević započinje novo poglavlje svog života kao Baka Pričalica. „Kada sam se umirovila, vratila sam se iz Amerike i zamislila sebe kao nekoga tko ide od vrtića do vrtića i priča djeci priče. I tada sam odlučila – ja ću biti Baka Pričalica“, kazala je.
Inspiraciju je na početku pronalazila u engleskoj dječjoj književnosti, ali i u vlastitom iskustvu. Sama izrađuje lutke koje koristi u radu s djecom, spajajući tradiciju i suvremeni pristup odgoju.
Posebno mjesto u njezinu životu zauzimaju njezina djeca i unuci. Lik djevojčice Mile inspiriran je njezinom unukom, dok je knjiga „Edijev san“ inspirirana njezinim sinom, dječakom bogate mašte koji je kao mali satima promatrao mrave, stavljao ih jednog do drugog i pomno promatrao njihovu „komunikaciju“.
Jedan od njezinih ranijih radova nastao je tijekom izbjeglištva, gdje kroz lik djevojčice s velikim očima opisuje zbunjenost djeteta pred ratom i neizvjesnošću.
Vida Sreta Žuljević danas je i humanitarka. Donira knjige, novac i igračke vrtićima, aktivna je članica Udruženja „Žena s knjigom“ i svojim djelovanjem kontinuirano doprinosi zajednici. Pravi lutke s likovima iz dječjih priča, poklanja ih djeci i koristi ih kao sredstvo učenja i igre.
Njezine knjige nose snažne poruke o ljubavi, prirodi, obitelji i empatiji.
Objavila je 12 knjiga, uz jednu koja uskoro izlazi pod naslovom „Novo prijateljstvo“, koja će biti njezina četvrta knjiga u izdanju Narodne biblioteke Mostar. Ostala izdanja objavljena su kod izdavača Lijepa riječ Tuzla, Univerzal Tuzla i Lulu.com. Među njezinim djelima nalaze se i knjige i zbirke priča kao što su „Bakina novogodišnja priča“, „Edijev san“, kao i druge zbirke u kojima je zastupljena po jedna njezina priča, uključujući i zbirke objavljene kroz različite izdavačke kuće i međunarodne platforme.
Njezine knjige nalaze se i u Narodnoj biblioteci Mostar na Luci, gdje pronalaze nove čitatelje i ostavljaju trag.
Težak život, ali pozitivan stav
„Priroda liječi. Nekad zagrlim drvo i osjetim mir“, kazala je Vida Sreta Žuljević, dodajući kako je „život nije mazio, ali je uvijek nalazila nešto lijepo u njemu“.
Na kraju, izjavom koja povezuje njezin životni put i sve što predstavlja, može se reći da njezina kći Nina Cullen o njoj piše kao o ženi koja nikada nije prestala stvarati — jer njezina strast prema djeci, pričama i životu nikada nije prestala, nego je uvijek pronalazila novi oblik i novu snagu.
Priča o Vidi Sreti Žuljević nije samo priča o jednoj karijeri.
To je priča o životu koji nikada nije prestao stvarati – o učiteljici, doktorici pedagoških znanosti i Baki Pričalici kojoj je prve lutke od kukuruza pravila baka, o ženi koja je kao djevojčica od čaršafa pravila pozornicu.
Irma Leto Nametak/Istina.media
