Županijski tužitelj Slaviša Lučić, koji se nalazi na čelu Odjela za opći kriminalitet Tužiteljstva Županije Sarajevo, inzistirao je da vozač tramvaja Adnan Kasapović bude uhićen.
Lučić je, prema informacijama Istrage, rekao svojim podređenima da moraju uhititi vozača kako bi se „umirila javnost“. Bio je i na očevidu nakon tramvajske nesreće u kojoj je smrtno stradala jedna osoba, a četiri su ozlijeđene.
Podsjećamo, Tužiteljstvo je predložilo da se Kasapoviću odredi jednomjesečni pritvor jer ga je teretilo da je postupao s eventualnim umišljajem.
Međutim, sudac za prethodni postupak Županijskog suda Srđan Skoko odbio je prijedlog, navodeći da vozač nije imao umišljaj da izazove prometnu nesreću. U svom rješenju Skoko je naveo da su nalazi vještaka u koliziji s iskazima drugih svjedoka, ali i sa samim njihovim mišljenjem.
Skoko je zaključio da u ovoj fazi istrage nema osnova za tvrdnju Tužiteljstva da je osumnjičeni postupao s umišljajem, već da postoji jedino osnovana sumnja na kazneno djelo iz nehata.
Tužiteljstvo je tvrdilo da je Kasapović bio svjestan da neprilagođenom brzinom može ugroziti javni promet i živote ljudi.
„Kasapović je bio svjestan da će svojim propustom kao sudionik u prometu ugroziti javni promet, dovodeći u opasnost život ljudi ili imovinu većih razmjera, pristajući na to ugrožavanje kao posljedicu.“
Međutim, Sud je ocijenio da takva pravna kvalifikacija nije održiva i da za nju nema nikakvog osnova.
„Sud primjećuje da činjenični opis naredbe o provođenju istrage koristi formulaciju ‘propustio prilagoditi brzinu kretanja tramvaja’, s obzirom na osobine tramvajskog kolosijeka s ugrađenim skretnicama, tj. nije smanjio brzinu na kritičnom mjestu, ali se uopće ne može utvrditi o kolikoj brzini se radi, a što je svakako vrlo značajno s aspekta utvrđivanja umišljajnog oblika krivnje kao psihičkog odnosa osumnjičenog prema kaznenom djelu“, navodi se u sudskom rješenju.
Sud je poseban značaj dao iskazima svjedoka, među kojima je bio i jedan putnik iz tramvaja.
Svjedok S. A., koji se tog dana vozio tramvajem, potvrdio je da se tramvaj prethodno zaustavio na semaforu i da se potom kretao normalnom brzinom, prije nego što je došlo do naglog ubrzanja. Također, više policijskih službenika koji su svjedočili događaju opisali su „iznenadno i nekontrolirano kretanje“ tramvaja prilikom ulaska u zavoj.
Svjedok Mirnes Katović, također vozač tramvaja, izjavio je da su stariji tramvaji „nepredvidivi“ i da mogu „zalijepiti od 600 volti struje“, što dovodi do eksplozivnog ubrzanja koje se ne može zaustaviti kočnicama, već samo fizičkim isključenjem napajanja.
Sud je posebno ukazao na kontradikcije u preliminarnom nalazu vještaka elektroenergetske struke Mustafe Gagule. Vještak je u svom nalazu naveo da postoji vjerojatnost pojave koja se u stručnoj terminologiji naziva „pobjeg motora“, ali je istovremeno izrazio stav da u konkretnom slučaju „ne može prihvatiti tezu da može doći do nekakvog naglog ubrzanja tramvaja“. Dodaje i da je vozač, „u najgorem slučaju, i kad je osjetio pobjeg motora, ako je uopće to bilo, mogao isključiti struju“.
Prema ocjeni Suda, takav nalaz vještaka proturječan je samome sebi, ali i u koliziji s iskazima neposrednih očevidaca nesreće, a vještak „iznosi oprečne stavove, gdje se na različite načine izjašnjava o jednom istom pitanju“.
Drugi vještak strojarske struke Miroslav Milutinović je, kako se navodi, nakon pregleda ustanovio da kočnice nisu bile aktivirane, što prema zaključku Suda „potvrđuje tezu da je osumnjičeni poduzeo radnju kočenja, ali da kočnice nisu uopće uspjele reagirati“.
„Sve gore obrazložene okolnosti ukazuju na zaključak da je pravna kvalifikacija tužiteljstva o umišljajnom postupanju osumnjičenog pravno neodrživa i pogrešna“, stoji u odluci Suda.
Istina.media
