Na Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima, žena koja je sa 26 godina silovana u sarajevskom naselju Vraca kaže da svoju ispovijest o traumama koje je preživjela danas želi zabilježiti zbog budućih generacija, među kojima su i njene unuke.
Trideset tri godine od kada je doživjela jedan od najtežih ratnih zločina, žena koja nikada nije dočekala pravdu, hrabro se prisjeća kako je početkom rata pokušala uz pomoć komšije srpske nacionalnosti napustiti Grbavicu, koja je već bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
“Kada smo pošli da izađemo, poveo nas je jedan komšija. Rekao je da će biti s nama dok mi ne izađemo, da je tu da nam pokaže put kuda možemo ići, jer nismo izlazili. Bila sam sve vrijeme u stanu”, kaže žena koja je mučnu priču ispričala Detektoru.
Nije znala na koju stranu može krenuti u okupiranoj Grbavici.
“Sve je bilo puno tih ljudi uniformisanih, sa sivomaslinastim uniformama i maskirnim. Došli smo do pijace na Grbavici, zaustavila su nas trojica naoružanih ljudi”, priča žena kojoj je tada bilo 26 godina.
Komšiju srpske nacionalnosti koji ih je pokušao spasiti vojnici su otjerali, a njih odveli u obližnju razrušenu zgradu. Tu su opljačkali komšinicu, koju su ubrzo pustili i koja je njenoj porodici prenijela što se dogodilo. Ona je ostala s jednim od vojnika.
“On mi je naredio da se skinem i da legnem, a ja sam počela da plačem i molim, ‘nemoj, molim te, pusti i mene’, i on mi je prislonio pištolj na glavu. A ova dvojica su izašla vani i onda su oni počeli da sufliraju njemu ‘to, Dragane, to, Dragane’. Čovjek se zvao Dragan. Tada sam i prvi put čula to ime”, opisuje.
Izvjesni Dragan odveo ju je potom u susjednu prostoriju.
“I onda mi je prislonio pištolj na sljepoočnicu i natjerao me da ga oralno zadovoljim. Međutim, ja to nisam mogla. Počela sam povraćati. I onda mi je on rekao: ‘Hajd’, spremi se’, uzeo stvari moje sve i dovezao je neko auto bijele boje i rekao mi da sjednem u to auto. Sve vrijeme je držao upereno oružje u mene”, prisjeća se, kao i kako ga je molila da je pusti.
Prolazili su Grbavicom, koju je ranije posmatrala s prozora, gledajući vojnike s oružjem, kojih se bojala. Dragan ju je odvezao do jedne kuće u sarajevskom naselju Vrace, gdje joj je naredio da se opet skine.
“U toj sobi je strašno ružno bilo, strašno prljavo. Užas, užas… Prvo mi je naredio da se… da se skinem opet i onda… Ja sam ga molila. Sve vrijeme sam ga molila. Znači, ‘nemoj, molim te, ostavi me’. Govorila sam da sam djevojka, da mi ne radi to, da će mi život upropastiti, da neću moći živjeti s tim. On se nije obazirao na to… U toku njegovog silovanja mene, zazvonio je ‘toki-voki’ i on je ustao i otišao tamo. Javio se”, priča, dok je ne popušta drhtaj pred kamerom, pred kojom prvi put javno govori o proživljenom.
Kaže da je čula naređivački ton s motorole, a da je Dragan samo govorio “razumijem, razumijem”, te joj priopćio poslije poziva da se trebaju brzo spremiti i vratiti. Na izlazu iz kuće zavukao je ruku džep maskirne uniforme, izvadio “gutu zlata” i u njen džep stavio zlatni prsten te joj rekao: “Evo ti, nemoj nikome pričati što se dogodilo danas.”
S nožem na potiljku i savijenom glavom u bijelom autu, Dragan je dovezao ženu do Grbavice i objasnio joj kuda treba da ide, a njoj je svaki korak trajao beskrajno dugo. Stigla je do strane koja je bila pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine.
Cijelu ispovijest pogledajte ovdje:
