Zadesih se prošli tjedan na dva događaja u Mostaru gdje su tema obnovljivi izvori energije-solari i vjetroparkovi, a sudionici ljudi iz elektroenegetskog sektora u BiH, resornog ministarstva i novinari. Provukla se kroz najmanje jedan od tih događanja misao da su projekti obnovljivih izvora energije u BiH na lošu glasu, a račun se ispostavio na adresu medija.
Gospodi iz elektroenergetskog sektora sam potom kazala par istina, a moram i javnosti. Prvo, da nijedan čovjek, a sigurna sam ni medijski djelatnik u BiH nema ništa protiv OIE, ali da itekako ima protiv NAČINA na koji se ti projekti rade u BiH, da mediji prate narod, a narod je nezadovoljan stanjem na terenu, okuplja se u grupe i bori se protiv OIE i NAČINA na koji se ti projekti dolaze kod nas. Jer kod nas bi naši i proces proizvodnje žvakaće gume kompromitirali.
Cijela Slovenija ima 2-3 vjetroparka, Tomislavgrad će ih imati 18. Što će biti od prirode u tom kraju struka nije kazala, što misli narod – nitko nije pitao. Narod u tom kraju pozivaju da raspravlja o postavljanju mjernog stupa koji je već postavljen, a najupornijima u suprotstavljanju stižu i prijetnje nekih investitora.
Dalje, vlast u toj županiji ostavlja samoinicijativnu ponudu u novom Zakonu o koncesijama, što znači da bilo koji tajkun uvijek može upasti u Vladu, donijeti vreću novca da opere, i tražiti koncesiju i dobiti. Samoinicijativna ponuda je široko polje za malverzacije, a jedino mjerodavan za dodjelu koncesija mora biti javni poziv. Dalje, registar investitora mora biti javan. Zašto se krije tko su investitori? U novom zakonu o koncesijama u HBŽ se navodi da će registar biti kod ministra.
Što će registar u ministrovoj ladici? Registar mora biti javno dostupan na stranici Ministarstva gospodarstva da u tri klika vidimo tko su investitori, kakve uvjete su u ugovorima dobili i slično. U HNŽ-u smo na zastupničko pitanje saznali ono što smo već znali – da su nositelji koncesija mahom stranke bliske HDZ-u i SDA – Vidačci, Pekušići, Mamići, Tominzi i drugi.
U HBŽ-u lokalne tvrtke prave tvrtke s par tisuća kapitala, i onda kad završe dozvole trguju s Kinezima i nasrću na svoj kraj.
A narodu pravila. Ako želiš par solara na kuću treba ti građevinska dozvola, džaba dozvola koju imaš za kuću. Po toj logici kad renoviraš kupatilo ili kuhinju trebala bi ti odvojena građevinska dozvola!
Da dalje ne pričam o devastaciji biljnog i životinjskog svijeta, i potencijalnim opasnostima za stanovništvo jer im se bujice ispod stranačkih solara i slijevaju rijeke u kuće. I onda, kažu OIE su na lošu glasu zbog medija. Ne gospodo, na lošu su glasu zbog politike, kumova, zetova i prijatelja stranačkih dužnosnika koji grabe prekoreda i nezakonito svoj dio kolača, ne zbog medija, i ne zbog naroda.
Prije par godina stiže dojava u redakciju da u jednom mostarskom restoranu sjede Zdravko Mamić i sada već pokojni gradonačelnik Mostara i ljudi iz urbanizma. Govorilo se već tada da Mamić uvelike lobira za solarne biznise po Hercegovini. Pitam ja omladinu tko će tamo, ne bi nitko, te ja lijepo u podrum, da ih vidim, pa da mogu napisati. I vidjeh ja njih, a i oni mene, završi se ubrzo sastanak, oni kućama, a ja da napišem što sam vidjela. I tu je problem OIE, u restoranu, u kavani, u ladici.
Da bi se OIE vratili na dobar glas nužno je nekoliko stvari:
-Javni poziv
-Ukidanje pojma „samoinicijativna ponuda“
-Javni registar investitora
-Javne rasprave na kojima će mještanima struka objasniti pro i kontra projekata
-Studije koje će odrediti količinu i mjeru koja ne ugrožava
-Politika koja će učiniti ove projekte jednako dostupne svima
Kristina Perić/Istina.media
