Andrej Plenković, premijer Hrvatske, i njegova delegacija ušli su u Bosnu i Hercegovinu preko neotvorenog graničnog prijelaza Bosanska Gradiška.
Za nesmetan ulazak preko graničnog prijelaza tada se posebnim rješenjem pobrinuo HDZ-ov ministar u Vijeću ministara BiH Ivica Bošnjak, tadašnji privremeni ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine.
I za Konakovića – sve po zakonu
Nakon ulaska u BiH, Plenković se uputio u Banju Luku. Za režimske medije u Republici Srpskoj, ali i za pojedine portale u Hercegovini, ulazak hrvatskog premijera u zemlju preko neotvorenog prijelaza nije bio sporan. Ta informacija ocijenjena je kao nevažna.
Čak je i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, koji bi trebao štititi interese države, za pojedine medije izjavio da je sve učinjeno u skladu sa zakonom, piše Raport.
Bilo po zakonu ili ne, Plenković se sa svitom HDZ-ovaca – kako iz Zagreba tako i iz Mostara, predvođenih Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ-a BiH – pojavio u Banjoj Luci. Ondje ga je, očekivano, dočekao predsjednik SNSD-a i bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, uz osmijeh od uha do uha. Cijeli politički vrh Republike Srpske dočekao je delegaciju iz Zagreba.
Pojavio se čak i Dodikov navodni politički protivnik, gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković – također s osmijehom na licu.
Uslijedilo je druženje, izjave o tome kako Hrvatska podržava suverenitet BiH, a složna politička ekipa pojavila se i na božićnom prijemu održanom u Administrativnom centru Vlade Republike Srpske u Banjoj Luci, u organizaciji potpredsjednika RS-a Davora Pranjića.
Prijemu su nazočili i Željka Cvijanović, premijer RS-a Savo Minić i drugi dužnosnici.
Svi su se lijepo podružili, a Čović je Dodiku poručio da „čuva Republiku Srpsku“.
A onda – šamar iz Zagreba
Samo nekoliko dana nakon Plenkovićeva dolaska u BiH, Hrvatski sabor izglasao je odluku o odlaganju radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, tik uz granicu s Bosnom i Hercegovinom.
Da stvar bude gora, Plenković je u Banjoj Luci, na sastanku dviju delegacija HDZ-a, izjavio kako su „predviđeni zahvati, prema svim stručnim procjenama, potpuno bezopasni za ljude“.
„Hrvatska to radi odgovorno, kao i sve što činimo – u skladu sa zakonom i u najboljem interesu naših građana, a naravno i svih naših susjeda“, rekao je tada Plenković.
No ključno je pitanje: je li ga Dodik tijekom tog susreta uopće pitao za Trgovsku goru? Ili Cvijanović? Posebno se to odnosi na Stašu Košarca, inače vrlo agilnog ministra – ali samo kada su u pitanju interesi Republike Srpske.
Što su ga pitali? Jesu li išta pitali? Očito nisu.
I sada, nakon odluke Sabora, Dodik i njegova svita ministara, koji govore onako kako misli njihov šef, počeli su žestoko napadati Plenkovića. Ljuti su na Hrvatsku, tvrde da su prevareni. Kriva je – cijela Hrvatska.
Oglasili su se Košarac i Dodikov glasnogovornik Radovan Kovačević. Posebno je oštra Željka Cvijanović, koja je najavila i tužbu protiv Hrvatske. No, dok su se grlili i srdačno dočekivali Plenkovića, ništa im nije smetalo.
Zašto, primjerice, Dodik – donedavni predsjednik RS-a – nije pitao svog stranačkog partnera, preko Čovića, zašto Hrvatska ne odustaje od namjere odlaganja otpada na Trgovskoj gori? Zašto to nije izravno pitao Plenkovića tijekom njegova boravka u Republici Srpskoj?
Kako se u svega pet dana promijenila politika „dobrosusjedskih odnosa“ između Republike Srpske i Hrvatske? Na to pitanje Dodik nema odgovor – ili se pravi da ga nema.
Dok danas Dodik „rigajući vatru“ optužuje Plenkovića, kuka i prijeti, samo nekoliko dana ranije s istim se Plenkovićem grlio i srdačno ga dočekivao. Tada nije imao nijednu primjedbu na hrvatsku politiku prema BiH. Od jučer – priča je potpuno drugačija.
„Hrvatska je učinila vrlo lošu stvar, ali mi ćemo se nastaviti boriti. Ne možemo očekivati da imaju empatiju prema Srbima. Vidimo kako danas prolazi srpski narod u Hrvatskoj“, izjavio je Dodik.
Ako netko ugrožava 250.000 ljudi
Iz Kabineta člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović poručeno je kako nemaju nikakvih dilema te da su, ako ne postoji drugo rješenje, spremni tužiti Hrvatsku, uz nadu da će za to dobiti suglasnost i druga dva člana Predsjedništva.
„Ako netko ugrožava 250.000 ljudi, njihovo zdravlje i živote, prirodne ljepote Une te građane Republike Srpske i Federacije BiH, nećemo pisati ljubavna pisma. Kako drukčije nego oštro?“, rekao je Košarac objašnjavajući zašto je zatražio slanje prosvjedne note.
Dok oni pišu priopćenja i iskazuju bijes, Plenković ih je, čini se, sve nadigrao: ušao je u BiH preko Gradiške, fotografirao se s njima, poslao poruke koje je želio, pojavio se i na božićnom prijemu – a zatim ih nekoliko dana kasnije „ošamario“ iz Sabora.
Naravno, Dragan Čović o svemu šuti.
A pitanje Trgovske gore pitanje je svih građana Bosne i Hercegovine i svih razina vlasti.
Istina.media
