Rambo iz Ljubuškog i slomljene ruke igra za Hrvatsku: „Dnevno sam pješačio i šest kilometara“
Prije šest godina s Hrvatskom je osvojio europsko srebro, a potom je započela njegova kalvarija. Zbog ozljeda je propustio čak pet velikih natjecanja zaredom. Vratio se jači i ponovno postao jedan od ključnih igrača hrvatske rukometne reprezentacije.
David Mandić (28), lijevo krilo hrvatske reprezentacije i njemačkog MT Melsungena, primjer je sportaša čiji put nije bio posut samo uspjesima, nego i teškim odricanjima, ozljedama i borbom. Njegova priča govori o mentalnoj snazi, upornosti i karakteru koji se ne lomi ni u najtežim trenucima, pišu 24 sata.
Briljirao protiv Slovenije
Na Europskom prvenstvu ponovno je dokazao svoju vrijednost. Briljirao je u pobjedi protiv Slovenije te postigao ključan pogodak protiv Mađarske za plasman u polufinale, podsjetivši zašto je i dalje nezamjenjiv dio reprezentacije.
Mandićeva priča započinje u hercegovačkom mjestu Hardomilje pokraj Ljubuškog. Kao dječak prve rukometne korake napravio je u Izviđaču, klubu poznatom kao jednoj od najboljih rukometnih škola u regiji. Zbog upornosti i fizičke snage zaradio je nadimak „Rambo“. Kako bi stigao na treninge u Ljubuški, udaljen više od šest kilometara, često je pješačio ili stopirao, nerijetko po kiši i lošem vremenu.
„Bit ću najbolji na svijetu“, govorio je još kao dječak, potpuno posvećen rukometu, prisjećaju se njegovi susjedi iz Hardomilja.
„Igrači me zezaju zbog toga. Nekad me tata vozio, ali rijetko. Od Hardomilja do dvorane imao sam više od šest kilometara. Hodao sam, stopirao, svašta… Odabrao sam svoj put i on me vodi prema vrhu“, govorio je Mandić.
Njegovi treneri ističu da nikada nije kasnio na trening, često je dolazio i ranije, a rukomet mu je bio jedina preokupacija.
„Dolazio je na treninge bolestan, umoran, neispavan. Treniralo se dan i noć. Je li ikad propustio trening? Nikad“, rekao je Slaven Tomić, trener u Izviđačevoj rukometnoj školi.
Mandić je odrastao u obitelji s četvero djece. Jedan brat također se bavio rukometom, ali je odustao, dok je najmlađi brat, rođen 2007. godine, također pokazao velik talent.
„U Ljubuškom tada nije bilo drugih sportova. Rukomet je bio u modi jer je klub igrao Europu. Škola me nije zanimala, posvetio sam se rukometu. Završio sam agroturističku školu i to je najvažnije“, govorio je Mandić, dodajući kako mu je nadimak Rambo noviji, ali da ga često zovu i Medo.
S Izviđačem je u sezoni 2015./2016. osvojio naslov prvaka Bosne i Hercegovine, a ključni iskorak u karijeri napravio je 2018. godine prelaskom u PPD Zagreb. Tamo se afirmirao kao vrhunski obrambeni igrač, specijalist za zahtjevne defenzivne zadatke, što je prepoznao i izbornik Lino Červar.
Vrhunac te generacije bilo je Europsko prvenstvo 2020. godine, na kojem je Hrvatska osvojila srebrnu medalju. Mandić je tada bio jedan od stupova reprezentacije.
Uslijedila je teška serija ozljeda. Propustio je Svjetsko prvenstvo 2023., Europsko prvenstvo 2024. i Olimpijske igre u Parizu. Svaki povratak prekidala je nova ozljeda. Na Svjetskom prvenstvu 2025. emotivno se vratio u reprezentaciju, no već u sljedećoj utakmici slomio je prst. Unatoč tome, odigrao je susret do kraja i tek potom otišao na operaciju.
Planira zatvoriti krug
Od 2022. godine član je MT Melsungena, gdje živi mirnim obiteljskim životom. Sa suprugom Anom Soldo vjenčao se 2021., a 2023. godine dobili su kćer Katju.
„Obiteljski sam čovjek. Miran sam, ali znam biti zeznut kad me naljute“, rekao je jednom prilikom, otkrivši da već gradi kuću u rodnoj Hercegovini.
„Jedva čekam vratiti se doma. Kad završim karijeru, sigurno ću se vratiti u Izviđač. Tamo sam krenuo i tamo se želim vratiti“, poručio je David Mandić.
