Djeco ulica je vaša, to su vam barem ostavile sve naše politike posljednjih 30 godina, dok su sebe i svoje uhljebljivali. Imate pravo tražiti pravdu, imate pravo tražiti istinu, imate pravo slijediti srce. Ako, odnosno kada odete u EU po vreću brašna, znat ćete da ste nešto pokušali.
Nemojte otići, kao što nam odlaze mladi zadnjih 20 godina, a da niste ni riječ rekli, nego se samo pozdravili s materom što plače na kućnom pragu i otišli, a svoje neizrečeno mišljenje o stanju u zemlji pokazali tabanima. Sav otpor nam je otišao po svijetu, ostali ste vi.
Podapinju vas, na dušu im bilo, ovi što bi najradije razapeli šatore, pa ih napunili botovima i studentima ‘koji žele da uče’, i koji ne putuju tramvajem.
Sa sjetom smo mi stariji, nepomireni s ovakvim stanjem, gledali na prosvjede u Srbiji, s pitanjem zašto ne može i kod nas ovako. Ne može, jer smo mi Bosna i Hercegovina, nismo ni Srbija, a ni Hrvatska.
Mi smo odmah u startu podijeljeni, na narode, na vjere, na stranke nacionalne i ostale, pa onda unutar stranki nacionalnih i ostalih, pa onda teritorijalno opet na entitete i županije, i na što sve ne. U nas u BiH nema množenja, sve su dijeljenja, na ove i one. I onda gledaš tko će te pogoditi iz tih silnih dijeljenja, ti koji bi množio ljubav, traženje istine i pravde.
Odmah drugi dan su djecu, prosvjednike, mahom i kolege stradale djevojke iz katoličkog školskog centra, neki tamo prozvali SDA-ovcima i DF-ovcima. Kad se ustanovilo da to nisu onda ih u komentarima časte da su narkomani, plaćenici, zastrašuju kontraobavještajnim informacijama pred svaki prosvjed. Sram neka nas bude. Umjesto da im se pridružimo, da im nosimo krofne i kavu, i da pokažemo da vidimo borbu u njihovim srcima, da im budemo bedem.
Bilo koji vozač GRAS-a je mogao biti onaj vozač, svatko od nas je mogao biti na onoj stanici. Ulice su vaše, stanice su vaše, traženje odgovora na jednostavna pitanja je vaše pravo. Nemojte da vam ogade vaše borbe. Nije bitno tko je na vlasti, i je li napravio više ili manje od prethodne vlasti, nemojte da vas uvuku u bolesne kalkulacije.
Niste vi birali trenutak prosvjeda, niti unaprijed kovali planove da se pet dana smrzavate na ulicama. Sustav, obučen ovaj put u tramvaj, odlučio je ubiti umjetnika i ozlijediti djevojčicu, a vas je to zaboljelo. Sjetite se početka i istine, nemojte da vam podmeću uloge koje ne igrate. Borite se protiv sustava. Prosvjedi počinju kada kap prelije čašu. I u Novom Sadu su počeli s padom nadstrešnice. Procjenu tko je čašu više, a tko manje napunio protekla tri desetljeća neka građani sebi postave za domaću zadaću za jesen, kada ispit savjesti dolazi.
K.Perić/Istina.media
