Dvije godine nakon zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora – ima li u Bosni i Hercegovini i dalje političke volje za napredak na europskom putu?
Piše: Luigi Soreca, šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH
Prije dvije godine, 21. ožujka 2024. godine, Europsko vijeće dalo je zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom. Bio je to dan ispunjen optimizmom. Znamenitosti diljem zemlje bile su osvijetljene bojama zastave Europske unije, uz nadu u novi početak.
Pristupni pregovori, kao strukturirani proces između Bosne i Hercegovine i EU-a, i dalje predstavljaju najbolju priliku za dugoročna, sveobuhvatna rješenja izazova koji već dugi niz godina koče Bosnu i Hercegovinu. Oni su najučinkovitiji način za jačanje funkcioniranja demokratskih institucija države, osiguravanje vladavine prava i radikalno unapređenje životnog standarda, kao što je to bio slučaj u svakoj drugoj zemlji na putu prema članstvu.
Dvije godine kasnije, umjesto novog početka koji bi pomogao ubrzati iskorištavanje značajnog, neiskorištenog potencijala Bosne i Hercegovine, čini se da je na pomolu još jedna propuštena prilika.
Stajalište Europske unije je jasno – želimo Bosnu i Hercegovinu u Europskoj uniji. Međutim, ne možemo željeti članstvo ove zemlje više nego što to žele domaće vlasti. Isto tako, moramo jasno naglasiti da propuštene prilike imaju svoju cijenu.
Rizici nečinjenja za Bosnu i Hercegovinu više nisu apstraktni: sporije europske integracije, propuštene reforme, izgubljene šanse za gospodarski i politički napredak te zaostajanje za susjedima. I dalje se propuštaju rokovi povezani s Reformskom agendom Plana rasta. Sada postoji vrlo stvaran rizik da ćemo, nažalost, svjedočiti smanjenju sredstava izdvojenih za Bosnu i Hercegovinu u iznosu do 976,6 milijuna eura prijeko potrebnih investicija u okviru Plana rasta. Taj novac mogao bi napraviti ogromnu razliku za građane. Neiskorištavanje takvih prilika je neobjašnjivo, pa čak i neodgovorno.
U trenutačnom, izrazito nestabilnom i neizvjesnom geopolitičkom okruženju postoji snažan zamah prema proširenoj Europi u kojoj cvjetaju mir, stabilnost i prosperitet. Neke zemlje kandidati, u regiji i šire, iskoristile su ovaj novi geopolitički kontekst za značajne iskorake na svom europskom putu, dok druge, poput Islanda, ozbiljno razmatraju ponovno pokretanje pristupnih pregovora. Nažalost, ista razina političke volje i ambicije izostaje u Bosni i Hercegovini.
Koristi napretka na europskom putu su opipljive i značajne. Zemlje članice ili one koje su trenutačno predvodnice na putu prema članstvu nisu promatrale izgradnju funkcionalnih institucija, jačanje vladavine prava i borbu protiv korupcije kao „zahtjeve iz Bruxellesa“, već kao temelje države koja funkcionira u interesu vlastitih građana. Bez toga gospodarski rast ostaje krhak, povjerenje javnosti slabi, a mladi ljudi nastavljaju odlaziti. Plan rasta za Zapadni Balkan, čiji je ključni dio Reformska agenda, predstavlja značajnu priliku za produbljivanje gospodarske integracije s Europskom unijom, primjerice kroz pridruživanje Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA), čime bi se znatno smanjili troškovi prekograničnih transfera. Sveobuhvatne reforme unaprijedit će poslovno okruženje i privući investicije. Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju iste standarde i prilike kao građani diljem Europske unije.
Smatramo da je sada pravo vrijeme za političku volju i djelovanje vlasti. Izborna godina ne bi smjela biti izgovor za nedjelovanje. Istinska posvećenost osiguravanju koristi članstva u EU za građane zahtijeva da reforme povezane s EU-om budu visoko među političkim prioritetima.
U protekle dvije godine ostvaren je određeni napredak. Nakon značajnog kašnjenja, Reformska agenda konačno je usvojena. Međutim, usvajanje na papiru ne znači i provedbu u praksi. Ključni koraci i dalje nisu dovršeni, uključujući ratifikaciju Sporazuma o Instrumentu i Sporazuma o zajmu, koji, uz imenovanje koordinatora za Reformsku agendu, čine pravni temelj za bilo kakve isplate. Upravo iz tog razloga čak ni predfinanciranje u okviru Plana rasta u iznosu od 68 milijuna eura, na koje Bosna i Hercegovina ostvaruje pravo, još uvijek nije dostupno.
EU ističe svoju punu potporu i pomoć na europskom putu Bosne i Hercegovine, ali ne može biti zamjena za domaće vodstvo. Politički akteri u zemlji to su i ranije pokazali, uključujući razdoblje uoči odluke Europskog vijeća prije dvije godine, da kada postoji politička volja mogu postići konsenzus i pronaći rješenja u korist svih. Vrijeme je da se ta politička volja ponovno pronađe, zaključuje Soreca.
