Krajem prošlog tjedna potpisan je sporazum o projektiranju i izgradnji magistralnog plinovoda Šepak – Novi Grad, ranije poznatog kao Istočna interkonekcija.
Ugovor su u zgradi Vlade RS-a u Banjoj Luci potpisali direktor poduzeća Sarajevo-gas iz Istočnog Sarajeva Nedeljko Elek i predstavnik tvrtke Konvar iz Beograda Miloš Petrović. Vrijednost projekta procijenjena je na 1,29 milijardi KM, a magistralni plinovod ima planiranu trasu dugu oko 500 kilometara.
Već godinama se u ovom slučaju podnose zahtjevi za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom BiH, zbog činjenice da Bosna i Hercegovina još uvijek nije zakonodavno riješila pitanje državne imovine. Upravo tu imovinu RS namjerava obuhvatiti duž gotovo cijele trase plinovoda, osim dijelova koji prolaze kroz privatno vlasništvo, a koji će biti predmet eksproprijacije.
Republika Srpska nema vlasništvo nad tom imovinom, a trasa Istočne interkonekcije prolazi kroz državnu imovinu Bosne i Hercegovine, uključujući šume i rijeke. Time se otvara pitanje je li promjena naziva projekta pokušaj zaobilaženja pravnih prepreka koje su do sada odbijale potencijalne investitore, kako navodi Stav.
Izgradnja plinovoda planirana je u tri faze, pri čemu će prva faza obuhvatiti izgradnju primarnog magistralnog plinovoda na dionici Šepak – Banja Luka.
U javnosti Bosne i Hercegovine i dalje izostaju ozbiljnije reakcije na ovaj projekt, kao i rasprava o njegovim mogućim posljedicama za državnu energetsku suverenost, što upućuje na postupno prepuštanje nadležnosti u sektoru energetike entitetskim razinama vlasti.
Činjenica da su vlasti u RS-u čekale razvoj situacije oko Južne interkonekcije kako bi osigurale politički prostor za vlastite poteze, dodatno ukazuje na praksu zaobilaženja procedura i osporavanja statusa državne imovine.
Potpisivanje ugovora o izgradnji Istočne interkonekcije, bez obzira na aktualni naziv projekta, predstavlja vrhunac dugogodišnje prakse institucionalnog zaobilaženja države. Republika Srpska kroz infrastrukturne projekte pokušava de facto uspostaviti kontrolu nad imovinom koja pravno pripada Bosni i Hercegovini, testirajući granice ustavnog poretka u uvjetima nepostojanja jasnog zakonskog rješenja o državnoj imovini.
Promjena naziva projekta, izostanak međudržavnog sporazuma sa Srbijom ili barem formalnog uključivanja državnih institucija te oslanjanje na postojeće plinske točke poput Šepka mogu se tumačiti kao političko-pravna taktika smanjivanja uloge države u energetskom sektoru. Time se ovaj sektor postupno pretvara u prostor za tiho redefiniranje suvereniteta, bez formalnih odluka, ali s dugoročnim posljedicama za teritorijalni i institucionalni integritet države.
Građani Bosne i Hercegovine suočeni su s činjenicom da se ovim projektom ne uspostavlja samo nova energetska ruta, već i presedan u kojem Republika Srpska samostalno kreira infrastrukturne aranžmane, potiskujući nadležnosti Vijeća ministara BiH i drugih državnih institucija. Na taj se način energetska politika fragmentira po entitetskim linijama, što dugoročno ne znači samo institucionalnu slabost države, nego i povećanu ovisnost o vanjskim akterima, uz dodatno slabljenje ionako krhkog sustava strateškog planiranja na državnoj razini.
Istina.media
