Silna se medijska buka podigla proteklih dana oko katastarskog upisa vlasništva nad zemljištem i objektima Hidroelektrane Mostar. Mnogi se iznenađeno pitaju kako može Elektroprivreda HZHB prisvajati nešto što je prije rata djelovalo u okviru „RO Hidroelektrane na Neretvi“ u sastavu Elektroprivrede BiH. Ovaj objekt je, kao svojevrstan ratni plijen, legaliziran poratnom podjelom plijena između SDA i HDZ-a BiH.
Federalnu vladu nakon rata predvodili su Edhem Bičakčić – kao premijer i Dragan Čović – kao ministar financija. Na sjednici posvećenoj ekonomiji vođena je znakovita rasprava.
„Daj ti meni Hidroelektranu Mostar, ja ću tebi prepustiti svu Hrvatsku poštu i telekomunikacije“, predložio je Bičakčić Čoviću, na što se ovaj samo nasmijao.
Sam taj prijedlog o zamjeni ukazuje da je SDA prihvaćala zatečeno stanje, kao što ni HDZ nije osporavao nešto što je bilo pod paskom SDA. Dodatno to potvrđuje podatak da je na početku procesa uknjižbe spornih parcela oko HE Mostar, uprava Elektroprivrede BiH tada predvođena kadrovima SDA, bila nezainteresirana za taj postupak, piše Žurnal.
Navest ćemo još jedan ilustrativan primjer iz vremena vladavine dvojca Bičakčić – Čović. Općinska vlast u Vitezu, većinski HDZ-ova, ali i s participacijom SDA, izuzimala je zemljište koje je pripadalo tvornici u državnom vlasništvu Vitezit i dijelila po svom nahođenju, sve gratis – kako kazuju dokumenti o prijenosu parcela na lokalni Župni ured i HKD Napredak.
Kako tada, tako i godinama poslije nastavljena je praksa krčmljenja državne imovine, naročito poljoprivrednog i građevinskog zemljišta, treba li reći, pretežito u korist HDZ-ovih tajkuna.
Ne mijenja se uhodani princip. Izuzme se određena parcela iz posjeda Vitezita, koja je ustvari državna imovina, prebaci na Općinu Vitez, a zatim se dodijeli, odnosno proda pojedincu radi „spajanja parcela“ i to po simboličnoj cijeni od 18 KM po m², koja potom biva predmetom preprodaje po višestrukoj cijeni, o čemu je Žurnal pisao.
Pravobraniteljstvo BiH se, istina, prije dvije godine uključilo u problem Vitezitove, odnosno državne imovine. Na ono što se događalo s onom upisanom izvan kruga tvornice, na području grada nitko do sada nije obraćao pozornost.
U fokusu pravobraniteljstva i istrage tužiteljstva bila je prodaja Vitezitove imovine u tenderu označenom kao LOT1, s argumentacijom da ta imovina nije mogla biti predmetom prodaje jer je riječ o državnom vlasništvu, no istovremeno je zanemarena prodaja isto tako Vitezitove imovine koja je prodana pod oznakom LOT2. Kupci ili pravi vlasnici tog zemljišta ovih dana uvelike postavljaju betonsku ogradu, ne mareći za sve procese protiv nadležnih za prodaju imovine Vitezita, prije svega optužene bivše stečajne upraviteljice.
Nitko ne postavlja ni pitanje kako je prema oglasu bilo riječ o prodaji 73.000 m², a prema saznanjima Žurnala u rješenju o dosudi nekretnine navedena je površina od gotovo 100.000 m²!
Vlast u Srednjobosanskoj županiji (SBŽ) utemeljena je na diobi HDZ-SDA prema kojoj je navedeni teritorij „Čovićev“, tako da sve ide tijekom ustaljenim prije 30 godina, jednako u Mostaru, kao i na drugim “njihovim” teritorijima.
SDA i HDZ uspostavili su svoje elektroprivrede, telekome, pošte i druga javna poduzeća, svoja ministarstva i jedni drugima nisu remetili pljačku “svoga plijena”. Zna se granica dalekovoda Elektroprivrede HZHB, zna se gdje šaltere ima “Hrvatska pošta Mostar”, zna se gdje raste drveće Šuma Herceg-Bosne, zna se gdje se ne naplaćuje RTV pristojba, zna se kome je pripala “čast” da opljačka Soko, Aluminij, Vitezit i desetke drugih poduzeća na teritoriju “trećeg entiteta” koji tobože ne postoji.
Kao što tobože ne postoji ni komad entiteta u kojem SDA nije upregla sve svoje (para)obavještajne, medijske i druge resurse kako bi sakrila tragove privatizacijskih zlodjela u Energoinvestu, Krivaji, Hidrogradnji, Polihemu, Šipadu, Borcu, Zori, Vranici, GP Bosni, UNIS-u, Tvornici duhana Sarajevo, Agrokomercu, Rudstroju…
Dok jedni glume domoljube i zabrinutost za državu BiH, a drugi koče reformske procese, ti višedesetljetni partneri radili bi isto i dalje, sve dok još nešto postoji na „tržištu državne imovine“.
Istina.media
