Dok mnogi u poznim godinama vode bitku sa zdravljem, Slavko Pantić iz Usoraca kod Oštre Luke danas je na skroman način obilježio nevjerojatan jubilej – 100. rođendan. Ovaj vitalni starac, rođen 7. svibnja 1926. godine, i dalje vozi automobil, svakodnevno trči, bavi se pčelarstvom i bez naočala čita i piše.
Pravu proslavu, kaže, obitelj tek priprema.
” Djeca su odlučila da se svi okupe za desetak dana pa ćemo onda obilježiti kako dolikuje jednom stogodišnjaku”, priča Slavko kroz osmijeh za Infoprijedor.ba
Njegova životna priča djeluje gotovo nestvarno. Rođen je u hercegovačkom selu Prigrađani, nedaleko od Mostara, a životni put ga je preko Ljubuškog i Sanskog Mosta doveo u Oštru Luku, gdje se 1969. godine nastanio u Usorcima.
“Bio sam lugar u Ljubuškom, ali je tamo u jednom razdoblju bilo viška lugara pa sam 1960. prebačen u Sanski Most. U Oštru Luku sam došao 1969. godine, a umirovljen sam davne 1990.”, prisjeća se Slavko.
S prvom suprugom Marom, koja je preminula 1995. godine, dobio je troje djece, dva sina i kćer, a danas ima sedmero unučadi i čak 13 praunučadi.
Iako je zakoračio u drugo stoljeće života, liječnika gotovo i ne posjećuje.
” Nikad nisam pio alkohol. Probao sam jednom i vidio da mi ne odgovara. Nikad nisam zapalio cigaretu. Čovjek mora paziti što jede i pije i mora se kretati. Većina sama sebi skrati život”, govori Slavko jednostavno, kao da otkriva najveću životnu tajnu.
A kretanja mu, očigledno, ne nedostaje.
Slavko svaki dan trči kilometar-dva
” Svaki dan lagano trčim kilometar do dva. Ne volim sjediti. Uvijek nešto radim i to me održava”, kaže ovaj vitalni Hercegovac.
Posebnu ljubav cijeli život gaji prema pčelarstvu.
Nekad je imao 40 društava – danas samo tri košnice
” Otac je pčelario pa sam i ja zavolio pčele. Nekad sam imao 40 društava i znao proizvesti tonu meda u sezoni. Sad imam samo tri društva, ali ne odustajem”, priča Slavko.
Da godine za njega očigledno predstavljaju samo broj potvrđuje i činjenica da je ove godine u Banjoj Luci sudjelovao na sajmu inovacija INOST sa svojim patentom “dupla ladica u košnici”, gdje je proglašen i najstarijim inovatorom i pčelarom.
Ni tu nije kraj njegovim nevjerojatnim aktivnostima.
Vikla motore i u stotoj
Slavko i danas vikla elektromotore za brusilice i bušilice, a tvrdi da najtanju žicu vidi bez ikakvih problema i bez naočala.
” Vozim bez naočala i nikad brzo, između 60 i 80 na sat. Za 60 godina vožnje nisam imao ni najmanje ‘kvrcanje’. Auto u mojim godinama nije luksuz nego potreba”, kaže Slavko.
Za nekoliko dana ide i na produljenje vozačke dozvole.
Slavko: Tražit ću da mi vozačku produlje na pet godina
” Sve testove prođem bez problema. Liječnici se čude što vozim bez naočala. Sad ću ih zamoliti da mi vozačku ne produlje samo na dvije godine. To brzo prođe. Neka bude pet ili barem tri”, govori kroz smijeh.
Ipak, iza njegove vitalnosti krije se i jedna tiha životna rana. Smrt prve supruge teško je podnio.
” Samoća je gora od tamnice. Bio sam sam jedno vrijeme i to mi je bilo najteže razdoblje života”, priznaje Slavko.
A onda je 1996. godine upoznao Miru, danas njegovu najveću podršku i suputnicu kroz starost.
Imati dobrog druga u ovim godinama pravo je bogatstvo
” Najvažnije je imati dobrog druga pored sebe. Kad čovjek ostari, to je pravo bogatstvo. Ne znam što bih bez nje”, kaže Slavko gledajući Miru, koja je od njega mlađa 13 godina.
Mira se samo smješka.
“Lijepo se slažemo. Stari smo i moramo se lijepo dogovarati i slagati”, kaže ona.
I dok mnogi s nevjericom slušaju njegovu priču, Slavko Pantić u stotoj godini života i dalje prkosi vremenu – mirno, skromno i s osmijehom čovjeka koji očito zna kako se živi dugo i kvalitetno.
