Rast ulaganja u solarne i vjetroparkove prati i sve više upozorenja o netransparentnim koncesijama i kontroli nad energetskim resursima BiH
Bosna i Hercegovina je tijekom 2025. godine i prva četiri mjeseca 2026. godine uvezla više od stotinu milijuna konvertibilnih maraka vrijednu robu iz područja fotonaponskih ćelija i pripadajuće opreme, pokazuju podaci Uprave za neizravno oporezivanje BiH dostavljeni na upit Istine.
Najveći dio uvoza odnosi se na fotonaponske ćelije sastavljene u module ili ugrađene u panele. Tijekom 2025. godine u BiH je uvezeno 41,9 milijuna kilograma ove robe, vrijedne 153,9 milijuna KM, dok je u prva četiri mjeseca 2026. godine uvoz iznosio 7,3 milijuna kilograma, ukupne vrijednosti 26,39 milijuna KM.
Pored toga, evidentiran je i uvoz fotonaponskih ćelija koje nisu sastavljene u module ili panele. Tijekom 2025. godine uvezeno je 4.965 kilograma, vrijednosti 38,3 tisuće KM, dok je u prva četiri mjeseca 2026. godine uvoz iznosio 4.437 kilograma, vrijednosti 37,6 tisuća KM.
Ove vrste robe najviše su se uvozile iz Kine, i to u prva četiri mjeseca ove godine u vrijednosti od oko 25,11 milijuna KM, dok su u 2025. uvezene u vrijednosti od oko 149,92 milijuna KM.
Značajan dio uvoza odnosi se i na električne generatorske agregate i rotacijske pretvarače (konvertore), koji spadaju u širu skupinu elektroenergetske opreme za proizvodnju i konverziju električne energije.
Tijekom 2025. uvezeno je 6.642.055,25 kilograma ove opreme, ukupne vrijednosti 59.542.667,29 KM. Od te cifre najveći dio uvoza dolazi upravo iz Kine, i to u vrijednosti od 59.516.227,51 KM.
Podaci ukazuju na nastavak rasta uvoza opreme za proizvodnju električne energije, posebno u segmentu solarnih sustava, što se dovodi u vezu s povećanim investicijama u obnovljive izvore energije u Bosni i Hercegovini.
Niski iznosi koncesijskih naknada
Međutim, unatoč rastu investicija, dio stručne javnosti upozorava na šire ekonomske učinke ovakvih projekata, posebno kada je riječ o koncesijskim aranžmanima.
Energetski stručnjak Almir Muhamedbegović upozorava da masovno davanje koncesija privatnim investitorima za izgradnju velikih solarnih i vjetroparkova, uz istodobni potpuni izostanak izgradnje takvih postrojenja od strane naših javnih elektroenergetskih kompanija, definitivno vodi ovu zemlju u svojevrsnu energetsku kolonizaciju.
„S obzirom na to da privatni investitori nemaju obvezu da struju iz tih postrojenja ili barem njezin jedan dio daju u javnu opskrbu po cijenama po kojima ih prodaju državne elektroprivredne kompanije. Uzimajući u obzir mizerni iznos koncesijskih naknada, smatram da je društvena korist od privatne investitorske pomame gotovo pa nikakva“, navodi Muhamedbegović.
Prema njegovim riječima, kineske kompanije, koje su, kako tvrdi, suštinski u vlasništvu države koja ih izdašno subvencionira, rukovode se istim ciljevima kao i svaki drugi investitor.
„Naravno, mogli bismo pričati o svojevrsnom kineskom mekom utjecaju, ali od toga nijedna strana investicija nije pošteđena. Ono što je možda opasnije jest činjenica da država nema dovoljno kontrole i zaštitnih mehanizama da sačuva svoje ekonomske i strateške interese, s obzirom na to da se koncesije često dodjeljuju u zakonski upitnim, a nekad i očito protuzakonitim postupcima“, kaže Muhamedbegović. Dodaje da to pokazuje da je država okovana korupcijom koja se identificira na lokalnim razinama kada se neposrednim pogodovanjima domaćim tajkunima dodjeljuju unosne koncesije, koje oni poslije mogu prodavati, između ostalog, i kineskim investitorima, a koje sam način dodjele koncesija u najmanju ruku ne opterećuje.
Nadalje pojašnjava da se koncesijski ugovori ne bave time kome i gdje će se struja prodavati. Prema njegovim riječima, to omogućava svim privatnim investitorima da struju iz svojih elektrana prodaju tamo gdje je profit najveći.
„Ovo govori da se kroz trenutačne koncesijske ugovore interesi države, ali i svih njezinih građana kao potrošača struje, apsolutno ne štite, što u budućnosti može imati višestruke štetne posljedice, i to za sve domaće potrošače struje, kako za gospodarska društva, a još više za građane, i to na način da struja postane još skuplja“, zaključuje Muhamedbegović.
Sporni prijenosi koncesija
Kao ilustracija ovakve prakse često se navode slučajevi prijenosa koncesija i promjena vlasničkih struktura kod pojedinih velikih energetskih projekata u BiH. Jedan od njih je i VE Ivovik, gdje je koncesija dodijeljena još 2008. godine, a kasnije, nakon godina mirovanja, prešla u ruke kineskih investitora. U izvještajima se kao povezane kompanije spominju Sinohydro Holding i Cntic Capital Co Limited, uz složene vlasničke strukture preko Hong Konga i Luksemburga.
Slični problemi uočeni su i kod vjetroelektrane „Trebinje 1“, kasnije preimenovane u Leotar, gdje je Transparency International BiH upozorio na netransparentne procedure, izostanak javne rasprave i dodjelu koncesije kroz pregovaračke postupke bez javnog nadmetanja. I ovaj projekt je prošao kroz promjenu investitora, što je dodatno otežavalo uvid u stvarno vlasništvo i financijske tokove.
Transparency International BiH također je upozoravao na netransparentnost i drugih energetskih projekata iz obnovljivih izvora. Konkretno, u slučaju izgradnje SE Trebinje 1 probijeni su svi rokovi, koncesija je prenesena na tvrtku bez kapaciteta za realizaciju, a u posao je uveden mađarski investitor koji se potom povukao. Nedavno istraživanje TI BiH otkrilo je da je novi vlasnik koncesije vrijedne 100 milijuna KM postala mađarska tvrtka bez prihoda i zaposlenih.
Z. Đelilović/Istina.media
