Loši bračni odnosi i pogrešan pristup odgoju djece danas predstavljaju najveću prijetnju zdravom i radosnom odrastanju, smatra doktor Vlajko Panović, koji je većinu svog radnog vijeka proveo kao klinički psiholog na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.
Čovjek koji više od četiri desetljeća radi s djecom i obiteljima smatra da se najveće promjene nisu dogodile u tehnologiji, već među ljudima. Djeca danas ne odrastaju samo uz telefone i društvene mreže, već i uz roditelje koji su međusobno udaljeni.
Prema riječima našeg sugovornika, brak se danas nalazi u najvećoj krizi, a posljedice toga najviše osjećaju djeca.
Zbog krize u obitelji stvaramo nesigurnu djecu
„Djeca danas najviše pate zbog nesklada među odraslima. Obitelj je postala mjesto rivalstva, a ne zajedništva”, objašnjava dr. Panović.
Umjesto međusobnog poštovanja i suradnje, prema njegovim riječima, roditelji često vode borbu oko toga tko više zarađuje, tko je uspješniji ili tko je bolji roditelj. Posljedice su vidljive u svakodnevnom životu, pošto tako djeca postaju zbunjena, nesigurna i emocionalno nestabilna.
„Danas imamo veliki broj djece koja se teško snalaze u životu”, upozorava naš sugovornor dodajući ilustrativan primjer kako se u lošim odnosima djeca osjećaju.
„Zamislite da ispred tunela stoje dva prometna znaka – jedan pokazuje da smijete proći, a drugi da je prolaz zabranjen. Upravo tako se osjeća dijete kada odrasta između sukobljenih poruka i neusuglašenih roditelja”, naglašava dr. Panović.
Ekrani kao novi neprijatelj roditelja
Pored loših obiteljskih odnosa, veliki utjecaj na odrastanje djece danas imaju i ekrani. Kratki video-sadržaji, takozvane „short forme”, postali su svakodnevica već od najranije dobi. Djeca sate provode skrolajući sadržaje koje često već nakon nekoliko minuta ne mogu prepričati.
Razlog za to, objašnjava Panović, jest što mozak ne prolazi puni proces učenja i pamćenja.
„Djeca danas mnogo opažaju, ali malo toga zaista zapamte. Informacije prolaze površno, bez dubljeg povezivanja i razumijevanja”, navodi naš sugovornik objašnjavajući da kratki video-sadržaji stimuliraju lučenje dopamina, zbog čega djeca stalno traže nove sadržaje i teško zadržavaju pažnju na bilo čemu drugom.
„Algoritmi im neprestano nude ono što ih zanima, pa djeca gube koncentraciju na stvarni život, zaboravljaju obveze, ne čuju roditelje i gube osjećaj za vrijeme”, kaže dr. Panović dodajući da su posljedice vidljive u školama kroz slabiju koncentraciju, teškoće u učenju, pad motivacije i sve izraženiju emocionalnu prazninu.
Posebno zabrinjava činjenica da mnogi roditelji više nemaju kontrolu nad vremenom koje djeca provode uz telefone.
„Roditelji danas djeci daju telefone da ih zabave, a kasnije ih ne znaju odvojiti od njih”, kaže naš sugovornik.
„Zabrane i ograničenja moraju doći izvana”
U razgovoru za Direkt doktor upozorava da se rješenje ne može prepustiti dječjoj svijesti i samokontroli.
„Zabrane i ograničenja moraju doći izvana. Dijete ne može samo sebi postaviti granice”, kaže dr. Panović.
Dodaje da roditelji prije svega moraju razumjeti bit medija koje djeca koriste i naučiti ih da telefon ne služi samo za zabavu.
„Sve smo ti osigurali, tvoje je samo da učiš je pogrešan pristup”
Dr. Vlajko Panović naglašava da problem današnjeg društva leži i u načinu života koji smo prihvatili.
„Dijete treba osjetiti da je korisno, namjestiti krevet, pomoći u kući, zaliti cvijeće ili postaviti stol. Kroz male obveze razvija osjećaj vrijednosti i samopouzdanja”, kaže dr. Panović dodajući da suvremeni roditelji često djecu oslobađaju svake odgovornosti, uz rečenicu: „Tvoje je samo da učiš.”
„To je apsolutno pogrešan pristup. Važnije je da dijete izraste u zdravo i odgovorno ljudsko biće nego da bude samo odličan učenik”, ističe dr. Vlajko Panović.
Prema njegovim riječima, djecu treba učiti empatiji, odgovornosti i zdravom odnosu prema sebi i drugima, a ne samo inzistirati na ocjenama i uspjehu.
„Današnja civilizacija nudi površnost i sebičnost. Djeca su zatrpana sadržajima koji okupiraju njihovu pažnju i radoznalost, a pritom ih emocionalno prazne”, upozorava.
„Copy-paste” generacije
Panović smatra da dodatni problem predstavlja pritisak da djeca budu ista kao svi drugi.
„Roditelji često kupuju telefone i prate trendove samo zato što ‘svi imaju’. Tako nastaju copy-paste generacije – djeca s istim interesima, istim frazama i istim uzorima”, navodi naš sugovornik.
Autentičnost se, dodaje, danas teško razvija u društvu u kojem je važnije uklopiti se nego biti svoj.
Prema njegovim riječima, autentični ljudi kroz povijest rijetko su bili odmah prihvaćeni, a djeci je danas još teže biti svoja pošto je pritisak društva ogroman.
Spontanost je nositelj radosti
U današnjem vremenu naš sugovornik smatra da se izgubila spontanost koja je, prema njegovim riječima, nositelj radosti.
Djeca, objašnjava, postaju radosna onda kada osjećaju da su korisna, uključena i prihvaćena.
Rad kao lijek protiv praznine
Posebno upozorava na sve češću anksioznost i osjećaj praznine kod djece i mladih, koja se i pojavljuje kada nisu okupirani radom.
„Najbolji protuotrov anksioznosti, depresivnosti i besmislu jesu rad i aktivnost. Bit života je pokret”, kaže Panović dodajući da zabava jest važna za razvoj djece, ali da je trebamo tražiti na igralištima, a ne na internetu.
Djeci treba dopustiti da pogriješe
Suvremeni roditelji, smatra Panović, često pokušavaju djecu zaštititi od svakog neuspjeha, što dugoročno stvara nesigurnost.
„Djeci treba pomoći da pogriješe, jer je osnova učenja pokušaj i pogreška”, naglašava naš sugovornik dodajući da problem nastaje kada roditelji od svake lošije ocjene ili pogreške prave dramu.
„Ne treba djecu ni previše hvaliti ni previše kritizirati. Treba nagrađivati trud, marljivost i upornost”, kaže dr. Panović.
Važno je, dodaje, da djeca nauče kako uvijek postoji više rješenja i da ne paničare kada stvari ne idu savršeno.
„Život je proces i eksperiment. Zato je važno da roditelj bude uz dijete da ga vodi, a ne da umjesto njega rješava svaki problem”, kaže naš sugovornik.
Na kraju razgovora, Panović poručuje mladima da pažljivo biraju roditelja svoje djece, pošto je za odrastanje djece neophodan i otac i majka. A za djecu, koja, kako kaže, nisu naše vlasništvo nego dar od Boga, najveća nagrada je radost roditelja, osmijeh i zagrljaj.
„Ne poljubac, nego zagrljaj”, naglašava na kraju razgovora za Direkt doktor Vlajko Panović.
Istina.media
