Foto: Preuzeto s Nezavisne.com
Životni i profesionalni put Ace Lukića, profesora geografije, prije šest godina odveo ga je iz rodnog Brčkog u Prag. U rodnom gradu, unatoč diplomi, nije mogao dobiti posao u struci, no u češkoj je prijestolnici nedavno imenovan za direktora jedne osnovne škole.
U iznimno oštroj utrci za ovu rukovodeću poziciju Lukić je bio jedini strani državljanin. Trenutak u kojem mu je priopćena odluka povjerenstva pamtit će, kako sam priznaje, dok je živ.
“Kada su mi priopćili odluku, desetak minuta nisam mogao izgovoriti nijednu riječ. Kroz glavu mi nije prošao ni Prag, ni Češka, ni mjesto direktora. Vratio sam se u Brčko. Sjetio sam se natječaja za profesora geografije u mojoj Gimnaziji ‘Vaso Pelagić’. Nakon razgovora rečena mi je samo jedna rečenica koju nikada nisam zaboravio: ‘Viša sila je odlučila da Vi ne prođete’. Godinama sam razmišljao što ta rečenica zapravo znači. Danas bih iskreno volio upoznati tu ‘višu silu’ i zahvaliti joj”, kazao je Lukić.
Prisjećajući se tog razdoblja, ističe kako je u tom trenutku smatrao da su mu se zatvorila najveća životna vrata, no ispostavilo se da mu je upravo taj krah otvorio bezbroj novih, znatno većih mogućnosti.
“Da sam tada dobio posao, vjerojatno nikada ne bih otišao u Češku. Ne bih upoznao ljude koji su obilježili moj život, ne bih prošao sve ono što me oblikovalo i danas sigurno ne bih bio ovdje gdje jesam. Nisam bio ‘podoban’ kandidat. Nisam imao političku zaleđinu, nisam pripadao nijednoj stranci i iza mene nije stajao nitko osim moje obitelji, mojih prijatelja i mog znanja. Bio sam običan momak koji je vjerovao da se rad, trud i obrazovanje na kraju moraju isplatiti. I upravo o tome sam razmišljao tih deset minuta. Bio sam jedini stranac među kandidatima i uspio sam isključivo zahvaljujući onome što nosim u svojoj glavi – znanju”, istaknuo je za Nezavisne.com.
Neprocjenjiva vrijednost obrazovanja
Upravo o neprocenjivosti znanja i truda ovaj profesor svakodnevno razgovara sa svojim učenicima u učionici.
“Sve drugo vam netko može uzeti. Može vam uzeti posao, novac, funkciju ili titulu. Ali znanje koje ste stekli, vrijeme koje ste uložili u sebe i trud koji ste uložili u svoje obrazovanje nitko vam nikada ne može oduzeti. Zbog toga danas na tu životnu epizodu ne gledam s gorčinom. Gledam je sa zahvalnošću. Nekada vam život zatvori jedna vrata samo zato da biste imali hrabrosti otvoriti neka druga, mnogo veća”, dodao je.
Lukić je geografiju studirao na Prirodno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, a trenutno privodi kraju i doktorske studije iz metodike nastave prirodnih znanosti. U Češku Republiku prvi je put stigao u sklopu Erasmus razmjene tijekom master studija, a to mu je iskustvo iz temelja promijenilo pogled na budućnost. Nakon diplome aplicirao je za stipendiju češkog Ministarstva obrazovanja, dobio je i ponovno stigao u Prag kako bi svladao jezik.
Od rada u skladištu do ravnateljske fotelje
Kada je 2019. godine stigao u Češku, Lukić nije govorio ni riječ češkog jezika. Prvih osam mjeseci proveo je intenzivno učeći, nakon čega je položio državni ispit na razini B2 i počeo graditi karijeru ispočetka.
“Prvi posao nije bio u školi, nego u skladištu. Nikada se toga nisam stidio, jer vjerujem da nijedan pošten posao nije mali. Nakon toga radio sam u produženom boravku, zatim kao nastavnik u osnovnoj školi, potom u gimnaziji, a paralelno sam predavao i na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Ústí nad Labem”, prisjetio se.
Usporedo s radom kontinuirano je ulagao u vlastito usavršavanje, sudjelovao u međunarodnim projektima te trenutno završava MBA studije iz liderstva u obrazovanju. Kada se otvorila pozicija za direktora osnovne škole u Pragu, odlučio je iskoristiti priliku. Dužnost službeno preuzima 1. kolovoza.
“To za mene nije cilj, nego početak jedne nove odgovornosti”, napomenuo je Lukić, naglašavajući da prosvjetni radnici nikada ne smiju prestati učiti.
Vizija humane i moderne škole
Kao novoizabrani direktor, Lukić je jasno definirao svoj primarni cilj: transformirati povjerenu ustanovu u najmoderniju školu u Pragu. Pojasnio je i kako u praksi zamišlja takav sustav.
“Za mene moderna škola nije ona koja ima najskuplju opremu ili najviše tehnologije. Moderna škola je ona u kojoj se djeca osjećaju sigurno. Želim školu u kojoj se učenici neće bojati pogriješiti. Školu u kojoj će greška biti nagrađena kao dokaz da je dijete pokušalo, razmišljalo i učilo. Školu u kojoj će svaki učenik imati pravo iznijeti svoje mišljenje, postaviti pitanje i argumentirati svoj stav”, iskreno je kazao.
Osvrnuo se i na činjenicu da je sam odrastao u rigidnijem sustavu u kojem je autoritet profesora bio neupitni zakon, a prostor za dijalog minimalan.
“Nije postojalo pitanje ‘zašto’. Tijekom svog školovanja mnogo puta sam osjećao nepravdu. Dobivao sam ocjene za koje sam smatrao da ih nisam zaslužio, ali nisam imao hrabrosti pitati zbog čega. Ne zato što nisam imao argumente, nego zato što me bilo strah. Ne želim da ijedno dijete odrasta s tim osjećajem. Želim školu u kojoj će poštovanje biti rezultat međusobnog uvažavanja, a ne straha”, naglasio je.
Tehnologiju i umjetnu inteligenciju ne vidi kao prijetnju, već kao alate koje djeca moraju naučiti koristiti kritički i odgovorno. Posebna mu je želja izgradnja suradnje i razmjene učenika između Praga i škola iz njegove regije i Brčko distrikta.
“Želim da učenici iz Brčkog dođu u Prag, upoznaju svoje vršnjake, vide drugačiji obrazovni sustav i steknu nova iskustva. Ali isto tako želim da moja češka djeca dođu u Brčko, upoznaju ljepotu života na Balkanu, naše gostoprimstvo, toplinu ljudi, da probaju okuse mog djetinjstva i vide koliko bogatstva nose različite kulture jednog istog slavenskog prostora. Vjerujem da se najjači mostovi među ljudima grade upravo kroz obrazovanje”, poručio je.
Dva sustava i poruka za budućnost
Uspoređujući obrazovne modele Češke i Bosne i Hercegovine, Lukić primjećuje ključnu razliku u razini autonomije koja se daje prosvjetnim radnicima. Češki sustav, za razliku od domaće županije i distrikta, profesorima daje znatno veće povjerenje u kreiranju nastave i primjeni terenskih metoda.
“S druge strane, Bosna i Hercegovina ima ono što nijedna reforma ne može kupiti – ljude. Imamo izuzetne nastavnike koji, unatoč brojnim izazovima, svakodnevno ulažu srce u svoj posao. Češka može naučiti onu ljudsku toplinu koju Balkan nosi u školama, a mi možemo naučiti koliko je važno vjerovati nastavnicima i dati im slobodu da stvaraju”, obrazložio je.
Na samom kraju, uputio je motivirajuću poruku svim mladim ljudima koji se kolebaju pred životnim izazovima.
“Prijavite se na stipendije, Erasmus programe, razmjene i međunarodne projekte. Putujte. Učite jezike. Upoznajte svijet. Svako novo iskustvo mijenja čovjeka. Uvijek kažem da će vas kuća čekati. Vaš grad će uvijek biti tu. Ali prilike neće čekati zauvijek. Nemojte dopustiti da vas definira mjesto iz kojeg dolazite. Neka vas definiraju vaše znanje, vaš karakter i vaš rad. Ako moja priča može makar jednoj mladoj osobi dati hrabrost da pošalje prijavu za stipendiju, ode na Erasmus ili napravi prvi korak prema svojim snovima, onda je svaki izazov kroz koji sam prošao imao smisla”, zaključio je Lukić.
Istina.media
