Otmica, prijetnje i silovanje četrnaestogodišnje djevojčice. Ratni zločin u blizini Cazina počinjen u zimu 1993. godine, a dvadesetak godina poslije novčano kažnjen.
Najmanje 14 osoba zamijenilo je, u posljednjem desetljeću u Bosni i Hercegovini, kaznu zatvora zbog ratnog zločina novčanom, podatci su do kojih je Radio Slobodna Europa (RSE) došao u sudovima i Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Među njima su i oni osuđeni za silovanje u ratu.
„Doista je sramotno da se trguje takvim zločinima, pogotovo nad ženama koje su pretrpjele silovanje”, kaže za Radio Slobodna Europa Midheta Kaloper, predsjednica Udruge žrtava rata Foča 92-95.
Upravo zbog ratnih zločina u Foči, Haaški je sud prvi put u povijesti međunarodnoga humanitarnog prava seksualno ropstvo u ratu kvalificirao kao zločin protiv čovječnosti.
Za silovanje maloljetnice u Cazinu Amir Ćoralić, bivši vojnik takozvane Narodne obrane Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna, platio je kaznu od 36.500 maraka (oko 18.000 eura).
Zajedno s dvojicom naoružanih suboraca on je sredinom prosinca 1993. godine, dva sata iza ponoći, odveo dvije djevojčice iz njihovih obiteljskih kuća.
Poslije je u automobilu silovao jednu od njih, a za to je pred Županijskim sudom u Bihaću 2015. godine osuđen na godinu dana zatvora.
Iako zakon predviđa minimalno pet godina zatvora za ratni zločin protiv civila, sporazum o priznanju krivnje Ćoraliću je omogućio blažu kaznu jer je sud priznanje prihvatio kao olakotnu okolnost. On je potom iskoristio zakonsku pogodnost i zatvorsku kaznu „otkupio”.
Njegov tadašnji branitelj Omer Abdagić smatra da je s obzirom na „visinu kazne” svrha kažnjavanja postignuta.
„S obzirom na način počinjenja kaznenog djela i posljedice koje su proistekle iz svega toga, smatram da je u to vrijeme kazna adekvatna počinjenom djelu”, komentira Abdagić. On dalje za RSE kaže da je sud u potpunosti prihvatio prijedlog obrane za izricanje novčane kazne.
„A istodobno da se žrtva u postupku obešteti u cijelosti. Što je i učinjeno”, navodi cazinski odvjetnik.
Kako se umjesto zatvorskih izriču novčane kazne?
Na suđenjima za genocid i ratne zločine protiv civilnoga stanovništva i ratnih zarobljenika sudovi u Bosni i Hercegovini uglavnom primjenjuju Kazneni zakon iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1976. godine.
Praksa je to otkako je Europski sud za ljudska prava, odlučujući u predmetu „Maktouf i Damjanović”, 2013. godine zabranio retroaktivnu primjenu Kaznenog zakona BiH iz 2003.
Kazneni zakon iz bivše Jugoslavije predviđa blaže kazne za ratne zločine protiv civilnoga stanovništva i ratnih zarobljenika u odnosu na postojeće kaznene zakone u BiH.
Za ratni zločin predviđa kaznu od minimalno pet godina zatvora, ali, ako sud uvaži „olakotne” okolnosti, omogućava izricanje i blažih kazni. Tako su sudovi u BiH proteklih godina kao „olakotne” okolnosti uzimali u obzir priznanje krivnje, obiteljski status i raniju neosuđivanost.
Obeshrabrenje za žrtve
Kakav je odnos pravosuđa prema žrtvama i kakvu poruku ova praksa šalje, pita se Midheta Kaloper iz fočanske udruge žrtava rata. Ona, dodaje, nije ni imala informacije da zakon u BiH omogućava osuđenim ratnim zločincima da otkupe zatvorsku kaznu.
Kaloper ističe da takva situacija može dodatno demotivirati žrtve da svjedoče u sudskim procesima protiv optuženih za ratne zločine.
„To nameće pitanje isplati li se uopće svjedočiti ako oni mogu otkupiti takav zločin. Mi željno iščekujemo bilo kakvu presudu, pa makar ona bila i godina zatvora, ali da se zločin osudi”, navodi Kaloper.
U Foči, mjestu na jugoistoku BiH, dogodila su se neka od najvećih stradanja u ratu u BiH, u kojima je ubijeno 3.000 Bošnjaka, među kojima 586 žena, podatci su Udruge žrtava rata Foča 92-95.
A što ako se ni novčana kazna ne plati?
Jednogodišnja kazna za ratne zločine protiv civila u Gacku izrečena je i Goranu Govedarici pred Okružnim sudom u Trebinju krajem prosinca 2022. zbog fizičkoga zlostavljanja zatočenika u hotelu „Samački” Termoelektrane Gacko.
Zbog nedostatka dokaza Govedarica je oslobođen u dijelu optužnice koji ga je teretio za ubojstvo jednoga od zatvorenika.
Iako je pet godina minimalna kazna zatvora za ratni zločin, prema Kaznenom zakonu SFRJ, Sud je uzeo u obzir „olakotne okolnosti” i Govedarici ublažio kaznu na jednogodišnji boravak u zatvoru.
Sredinom kolovoza 2023. Okružni sud odobrio je Govedaričin zahtjev i dio zatvorske zamijenio novčanom kaznom u iznosu od 18.250 maraka (oko 9.100 eura), što odgovara kazni od šest mjeseci u zatvoru.
Kaznu je trebao platiti u roku od šest mjeseci, što do danas nije učinio.
„Osuđeni još nije u cijelosti izmirio zatvorsku kaznu, pa je u proceduri postupak da se preostali dio novčane kazne zamijeni kaznom zatvora”, naveli su iz Okružnog suda u Trebinju za Radio Slobodnu Europu.
U zatvor zbog ratnog zločina protiv civila nije morao ni bivši pripadnik HVO-a Mirko Ćulap, koji je osuđen u listopadu 2022. u Odžaku i otplatio je kaznu s 36.500 maraka (oko 18.000 eura).
Ćulap je tijekom rata bio stražar u Osnovnoj školi u tom gradu na sjeveru BiH, u kojoj su bili zatočeni pripadnici srpske nacionalnosti.
U razdoblju između 8. svibnja i 9. srpnja 1992. godine, prema presudi, pretukao je zatočenoga civila, zajedno s još tri pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane.
„Tražio je da raširi ruke i noge, da se nasloni na zid u školskom hodniku, a da ruke podigne iznad glave. Zajedno su ga tukli nogama obuvenima u vojničke čizme u predjelu bubrega”, navodi se u presudi.
Županijski sud u Odžaku pravomoćno je Ćulapa osudio na godinu dana zatvora, navodeći kao „olakotne” okolnosti činjenicu da ranije nije osuđivan, da je obiteljski čovjek s dvoje djece te da njegova „žrtva nema trajnih posljedica”.
Jedan od zatvorenih u školi u kojoj je Ćulap bio stražar jest i Milan Miletić.
Ovaj bivši logoraš, koji je u školi bio zatočen tri i pol mjeseca, za RSE kaže da je otkupljivanje kazni za osuđene ratne zločince još jedno poniženje za žrtve.
„Netko tko je osuđen za ratni zločin može otkupiti svoju slobodu, a što je s nama? Ne možemo dobiti pravdu, a za odštetu nas upućuju na parnice koje se nikomu ne isplate. Poniženi smo kamo god krenemo”, ističe Miletić.
Miletić je svjedočio u nekoliko sudskih procesa protiv optuženih za ratne zločine na području Odžaka, a, kako kaže, među žrtvama je sve manje motivacije i želje za pojavljivanjem na sudu.
„Da se ti sudovi stave u položaj žrtve koja je doživjela torturu, razmišljanje bi im bilo drugačije o toj godini koju dosude za ratni zločin. Trebali bi vidjeti kako je kad za 62 dana ne pojedu jedan kruh i ne popiju litru vode, a pet puta dnevno dobiju batine”, ističe Miletić.
Tko ima novca, ne mora u zatvor
Zamjena zatvorske kazne novčanom skandalozna je prema mišljenju Ive Vukušić, povjesničarke sa Sveučilišta u Utrechtu u Nizozemskoj i stručnjakinje za sudske procese za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji.
„Ta praksa obezvrjeđuje patnju žrtava, potencijalno ih dodatno traumatizirajući. Svrha kazne je kažnjavanje – ako osoba može kaznu za tako ozbiljno djelo iskupiti novcem, to je doista šokantno”, kaže Vukušić i dodaje da nije riječ o „pogrešnom parkiranju, već o fizičkom ozljeđivanju” druge osobe.
„Kakva se poruka šalje preživjelima osim da njihova patnja nije osobito ozbiljna? Kakva se poruka šalje potencijalnim budućim počiniteljima? Da se takva djela mogu činiti i da neće biti kažnjeni ili da će kazna biti blaga i kratka”, pita Vukušić.
No, pravni sustav Bosne i Hercegovine omogućava osuđenicima za ratne zločine da svoje kazne zamijene novčanima. Tu je opciju iskoristilo 11 osuđenika u razdoblju od 2012. do 2022. godine, podatci su Misije OESS-a u BiH.
Još tri zatvorske kazne „otkupljene” su na sudovima od tada do danas, navedeno je iz sudova koji su odgovorili na upit RSE-a.
Kazne su otkupljene na sudovima u Odžaku i Trebinju, kao i na Sudu BiH, rečeno je za RSE na upit koji je poslan na adrese desetaka sudova uključujući županijske, okružne i Sud BiH.
Iz OESS-a godinama traže od vlasti u BiH da izmijene kaznene zakone i onemoguće osuđenima za ratne zločine otkup kazne.
„Omogućavanje onima koji su osuđeni i kojima je izrečena presuda za ozbiljna kaznena djela, u koja spada i seksualno nasilje u oružanom sukobu, da otkupe svoju slobodu, ozbiljno podriva povjerenje javnosti u sustav kaznenog pravosuđa”, naveli su iz OESS-a za RSE.
Kako navode, to također stvara i sustav prema kojemu oni koji imaju novca mogu izbjeći zatvorsku kaznu, a oni koji ga nemaju moraju je odslužiti.
Za ukidanje takve prakse godinama se zalaže i organizacija Trial International u BiH, u kojoj smatraju da otkup kazne za ratne zločine „nije ni moralan ni društveno prihvatljiv”.
Samra Čardaković, pravna savjetnica u toj organizaciji, kaže za RSE da do blagih kazni u predmetima ratnih zločina dolazi zbog toga što sudovi nedovoljno cijene otegotne okolnosti, nerazmjerno koriste olakotne te nekritički postupaju pri prihvaćanju sporazuma o priznanju krivnje.
„Ta pogubna praksa šalje žrtvama i društvu u cjelini pogrešne poruke o svrsi kažnjavanja”, navodi Čardaković.
Da praksu, koja je sramotna, treba promijeniti, slaže se i Iva Vukušić, koja kaže da lokalni sudovi nanose veliku štetu ovom praksom.
„Za ozbiljna djela, kao što je nanošenje fizičke boli i patnje, novčane kazne trebale bi biti nemoguće.”
Dodaje da novčane kazne umjesto kratkih zatvorskih kazni imaju smisla za nenasilna, manja djela, kada je besmisleno nekoga slati u zatvor.
Prema američkom pravnom sustavu jednogodišnje kazne zatvora obično se dodjeljuju za manje napade, posjedovanje supstancija, pojedina kršenja poreznih zakona, navode u američkom Ministarstvu pravosuđa.
„No batinanje, silovanje ili mučenje – zbog tih se stvari treba ići u zatvor”, kaže Vukušić i dodaje da ratni zločini moraju biti isključeni iz djela za koja je moguće izreći novčanu kaznu.
Iz Rezidualnog mehanizma za kaznene sudove, koji je preuzeo nezavršene slučajeve nakon zatvaranja Haaškoga suda, za RSE su rekli da nemaju komentara na praksu sudova da mijenjaju zatvorske kazne novčanima.
Od svojega osnivanja 1993. pa sve do zatvaranja 2017. godine Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju donio je neke od povijesnih presuda u slučajevima ratnih zločina, uključujući i seksualno nasilje. Najmanje 32 osobe osuđene su za, među ostalim, i zločine seksualnog nasilja u ratu, a njihove su kazne iznosile od pet do 35 godina za zločine koji su uključivali i genocid.
Nakon što su 2005. godine lokalni sudovi počeli preuzimati slučajeve ratnih zločina, na Sudu BiH doneseno je 78 osuđujućih presuda za slučajeve koji su imali i elemente seksualne torture. Na županijskim i okružnim sudovima u istom je razdoblju dosuđeno manje od 20 presuda za silovanje, podatci su do kojih je RSE došao na županijskim i okružnim sudovima u BiH.
Koliko košta sloboda?
U predmetima u kojima je pravomoćno izrečena jednogodišnja kazna zatvora osuđenici stječu pravo da kaznu zamijene novčanom. To im omogućavaju kazneni zakoni BiH, dvaju entiteta i Brčko distrikta, a za to je dovoljno da osuđenici podnesu zahtjev koji sudovi automatski prihvaćaju.
Dan zatvora „košta” 100 konvertibilnih maraka (oko 50 eura), prema kaznenim zakonima BiH, Federacije BiH i Brčko distrikta kao zasebne administrativne jedinice, dok ga je u RS-u moguće otplatiti s 50 konvertibilnih maraka (oko 25 eura).
Umirovljena sutkinja Suda BiH Mira Smajlović ocjenjuje za RSE da se moralo voditi računa o tome da su ratni zločini najteža kaznena djela, i prema domaćem i prema međunarodnom pravu, te da su zaslužili biti iznimka od ove zakonske pogodnosti inače predviđene za blaža kaznena djela.
„Taj se mehanizam ne bi trebao primjenjivati na ratne zločine. U tom je slučaju pravda zanemarena jer je nekome tko je počinio ratni zločin te je osuđen za logore, silovanja i druga strašna djela omogućeno da otkupi kaznu”, kazala je Smajlović za RSE.
Od mogućnosti zamjene novčanom kaznom u Kaznenom zakonu BiH izuzeta su kaznena djela terorizma i ona koja su usmjerena protiv integriteta države, dok nisu prihvaćene inicijative da i predmeti ratnih zločina u Zakonu budu istaknuti kao iznimka.
„Onaj tko ima novca otplati kaznu, a žrtve su ostavljene na cjedilu i odštetu moraju tražiti u parničnom postupku. Društvo je palo na ispitu takvim odnosom prema žrtvama”, kaže Smajlović.
No mišljenja je da izmjena kaznenih zakona danas ne bi imala mnogo smisla, imajući u vidu da se gotovo 30 godina nakon rata „bliži kraj predmetima ratnih zločina”.
„I optuženima i žrtvama otkucava biološki sat, zbog čega će mnogi ratni zločini ostati neprocesuirani”, ističe.
U Srbiji i Hrvatskoj te opcije nema
Za razliku od Bosne i Hercegovine, kazneni zakoni zemalja u regiji, prvenstveno Srbiji i Hrvatskoj, ne omogućavaju osuđenima za ratne zločine zamjenu zatvorskih kazni novčanima.
No nijedna dosadašnja inicijativa u BiH da se takva praksa ukine nije dobila „zeleno svjetlo” domaćih vlasti.
Parlament Bosne i Hercegovine prošle je godine odbio izmjene Kaznenog zakona BiH koje je predložio zastupnik Saša Magazinović.
Magazinović je za RSE kazao da je to bila „zdravorazumska inicijativa”, čiji je cilj bio zaustaviti zloupotrebu različitih vrsta olakotnih okolnosti koje omogućavaju da se kazne za ratne zločine svedu na jednogodišnji zatvor, a time i zamijene novčanim kaznama.
„Nedopustivo brutalni zločini završavali su tako što počinitelji nisu imali ni dana zatvora. Obrazložio sam tada da su ljudi koji su počinili zločin, a koji su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci, imali situacije gdje im je ‘namješteno’ da otkupe kaznu”, kazao je Magazinović.
Predsjednica Županijskog suda u Bihaću Fata Nadarević upozorava da se otplatom kazni ne postiže svrha kažnjavanja ratnih zločina te da su oni morali biti izuzeti od mogućnosti otkupa.
„Isto tako, uvjerena sam da zakonodavac nije mogao predvidjeti da se može dogoditi situacija da netko bude proglašen krivim za ratni zločin i da će za djela za koja je predviđena kazna od minimalno pet godina biti izrečena godina zatvora”, navela je Nadarević.
Nadarević za RSE kaže da ni nakon 30 godina rada u pravosuđu ne može prihvatiti da osuđenima za ratne zločine može biti izrečena kazna jednogodišnjega zatvora.
„Za silovanje se recimo izriče po osam i pol godina zatvora, a, nažalost, za isto kazneno djelo u ratu osuđeni dobiju godinu zatvora. Strašno je da netko hoda slobodno i da nije ležao ni dana”, naglasila je.
I Iva Vukušić kaže da se zločini poput zlostavljanja civila i namjernog djelovanja koje je rezultiralo patnjom, potencijalnom traumom i dugogodišnjim ozljedama preživjelih „ne mogu i ne smiju tretirati kao minorna stvar”.
„To je doista kao šamar preživjelima”, zaključuje Vukušić.
Iz postojećih zakona BiH proizlazi da su kazne zatvora do jedne godine namijenjene za lakša kaznena djela.
Zatvorske kazne do godinu dana u praksi bosanskohercegovačkih sudova uglavnom se izriču, među ostalim, za lakše tjelesne ozljede, za krađe u manjem iznosu, prometna kaznena djela, ugrožavanje sigurnosti te nesavjestan rad.
Tako, primjerice, u slučaju krađe tuđe pokretnine Kazneni zakon Federacije BiH određuje kaznu zatvora do jedne godine, a krađa šume, šumski požar ili obaranje stabala također mogu biti kažnjeni godinom dana zatvora. Protuzakoniti lov ili ribolov također se kažnjavaju jednom godinom zatvora.
Potom se u ovršnom postupku mogu zamijeniti novčanim kaznama.
Istina.media
