Nakon pravnog i administrativnog epiloga povezanog s privatnim sveučilištima u Goraždu te „Kallos“ u Tuzli, gdje je za studente koji su završili studij medicine postalo upitno mogu li igdje u Bosni i Hercegovini dobiti odobrenje za rad, stvoreni su preduvjeti da se liječnička struka konačno očisti od sumnjivih diploma.
„Ovo je svojevrsni početak rješavanja anomalija u visokom obrazovanju, u onoj mjeri u kojoj ih je uopće moguće riješiti. Mi smo kao Liječnička komora iznimno osjetljivi na pojavu pseudomedicinskih fakulteta. Praktički smo prvi u Bosni i Hercegovini, najprije kao federalna Komora, a potom i županijske liječničke komore, donijeli i usvojili odluku za koju smatramo da ima čvrsto zakonsko utemeljenje.
Naime, zaključeno je da ne možemo izdati licenciju doktorima koji u svojoj biti i nisu liječnici, s obzirom na to da su obrazovanje stekli na pseudomedicinskim fakultetima”, izjavio je predsjednik Liječničke komore Federacije Bosne i Hercegovine dr. Rifat Rijad Zaid.
Prema njegovom mišljenju, među takve se ubrajaju Visokoškolska ustanova ‘Kallos’, Medicinski fakultet u Goraždu te pojedine druge ustanove koje se trenutačno oglašavaju u ostalim regijama Bosne i Hercegovine. Zaključno, smatra dr. Zaid, izdavanja licenci nije bilo niti će ga biti kada je riječ o osobama koje su završile studij na fakultetima koji nisu bili akreditirani ili licencirani tijekom cjelokupnog trajanja nastavnog procesa.
Unatoč tomu, i dalje su prisutna dva problema, ilustrirana kroz slučajeve dvije doktorice, zbog kojih ljekarska struka ne može odahnuti, piše Oslobodjenje.ba.
Slučaj iz Goražda: Licenciranje izvan zajedničkog sustava
Prvi se primjer odnosi na Asju Begović iz Goražda kojoj je Liječnička komora Tuzlanske županije najprije izdala privremenu, a potom ukinula trajnu licencu za rad. Nakon toga, ona je podnijela tužbu protiv te ustanove, kao i protiv Komore Županije Sarajevo koja joj je također odbila izdati odobrenje za rad. Sud je presudio u korist liječničkih komora jer, prema važećem pravilniku, spomenuta osoba nije ni mogla ostvariti pravo na licencu iz dva jasna razloga. Prvi je taj što fakultet koji je završila nije posjedovao valjanu akreditaciju o kvaliteti niti licencu, odnosno dozvolu za rad nadležnog ministarstva obrazovanja. Drugi se razlog krije u činjenici da je morala imati završen medicinski fakultet, dok je ustanova u Goraždu registrirana pod nazivom Fakultet zdravstvenih studija, na kojemu je opća medicina tek jedan od smjerova. Unatoč svemu navedenom, Begović trenutačno obavlja praksu na temelju odobrenja koje joj je izdala Liječnička komora iz Mostara, koja još uvijek nije integrirana u rad federalne Komore.
Osim činjenice da se spomenuti upis dogodio prije službenog usvajanja Pravilnika o nepriznavanju diploma, upućeni izvori tvrde kako odgovornost u ovom slučaju ne leži toliko na samoj komori, koliko na resornim ministarstvima. Problem izvire iz procedure prema kojoj liječnik najprije pred Federalnim ministarstvom zdravstva polaže stručni ispit. Tek nakon što kandidat položi ispit za doktora medicine, dobiva službeno uvjerenje s kojim se upisuje u registar komore.
Komora u Mostaru izvršila je upis jer su njezini dužnosnici smatrali da je Federalno ministarstvo zdravstva samim činom dopuštanja polaganja ispita priznalo njezinu diplomu, pa stoga ni sami nisu problematizirali njezinu pravnu valjanost.
„Kada je riječ o Komori Hercegovačko-neretvanske županije, u više smo navrata službenim putem, ali i kroz osobne kontakte, tražili informacije o ovom pitanju. Njihovo je očitovanje kako od trenutka stupanja na snagu odluke Federalne komore o neizdavanju odobrenja za rad, ni oni nisu izdavali nove liječničke licence spomenutim osobama. Ovdje je došlo do zabune jer u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine doista postoje osobe koje posjeduju licencu, ali su je dobile prije tri godine, odnosno prije nego što je na snagu stupila odluka na razini Federacije. Dakle, određen broj takvih kadrova još uvijek ima pravo na rad, no nakon isteka roka valjanosti, koji iznosi do šest godina, oni više neće biti u mogućnosti obnoviti svoje dokumente“, pojasnio je dr. Zaid.
Zakonodavni nesklad i međunarodne prepreke
Namjerno ili slučajno, predstavnici izvršne vlasti ne pokazuju dovoljnu strogoću koja bi pratila rigorozne korake liječničkih komora. Ministarstvo zdravstva prilikom odobravanja pristupa stručnim ispitima ne provodi detaljnu provjeru vjerodostojnosti i povijesti diploma. Druga ključna razlika u postupanju leži u pravnim aktima: liječničke se komore strogo drže svoga pravilnika koji propisuje da se diploma smatra valjanom isključivo ako je visokoškolska ustanova neprekidno, od početka do kraja studija, posjedovala akreditaciju i licencu.
S druge strane, Ministarstvo zdravstva primjenjuje Okvirni zakon o visokom obrazovanju BiH, koji zahtijeva hitne izmjene, te se vodi isključivo time je li sveučilište imalo akreditaciju i licencu u trenutku samog izdavanja diplome. Ovakav je apsurd specifičan samo za Bosnu i Hercegovinu, jer u liječničkim komorama bilježe brojna iskustva u kojima se domaćim liječnicima odbija izdavanje radnih dozvola u inozemstvu ako su makar i jednu godinu studirali na sveučilištu bez uredne dokumentacije, ili ako su u takvim okolnostima položili tek jedan ili dva ispita.
„Sve ono što smo pokušali artikulirati kroz medije, ali i na izravnim sastancima s odgovornim osobama u Ministarstvu, nije urodilo plodom. Nismo ih uspjeli potaknuti da aktivno krenu u uvođenje reda u sustav visokog obrazovanja“, kazao je predsjednik federalne Komore dr. Rifat Rijad Zaid.
Afera u Unsko-sanskoj županiji: Rad bez licence
Drugi veliki kamen spoticanja u liječničkoj struci zorno se prikazuje kroz slučaj liječnice iz Unsko-sanske županije, Nikoline Balaban, koja je prije nekoliko godina optužena za nesavjesno liječenje i postavljanje pogrešnih dijagnoza, što je dovelo do teškog narušavanja zdravlja i sakaćenja pacijenata. Županijski sud u Bihaću proteklog je mjeseca dostavio pravomoćnu presudu liječničkim komorama kojom se Balaban, uz jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, izriče i sigurnosna mjera zabrane obavljanja poziva doktora medicine u trajanju od tri godine, uz izričito upozorenje da joj se ne smije izadati licenca.
Međutim, u Federalnoj liječničkoj komori analizom je utvrđeno da spomenuta liječnica nikada nije ni posjedovala licencu za obavljanje liječničke djelatnosti na području Federacije BiH. To predstavlja izravan i težak propust same zdravstvene ustanove, u ovom slučaju Županijske bolnice ‘Doktor Irfan Ljubijankić’ u Bihaću, gdje je zaposlena na poziciju načelnice Službe za patologiju bez prethodne provjere statusa njezina odobrenja za rad. Zbog toga se opravdano pretpostavlja da u Bosni i Hercegovini ima znatno više ovakvih skrivenih slučajeva.
Uzaludna upozorenja struke
Drugim riječima, iako srbijanska diploma Nikoline Balaban sama po sebi nije bila pravno sporna, njezin je slučaj dokazuje da su medicinske ustanove, pod izgovorom kroničnog nedostatka stručnog kadra, spremne zaposliti i osobe koje nemaju valjane licence matičnih liječničkih komora. Takav razvoj događaja ide na ruku isključivo onima koji su završili školovanje na neakreditiranim privatnim sveučilištima, jer s takvim referencijama nigdje drugdje u svijetu ne bi mogli dobiti zaposlenje.
„Provjere vjerodostojnosti diploma primarno moraju provoditi nadležne inspekcije i resorna ministarstva obrazovanja. Mi smo sa svoje strane učinili najvažniji korak, a to je potpuno onemogućavanje takvim osobama da uđu u zdravstveni sustav i rade kao liječnici, jer smatramo da njihove kvalifikacije nisu zakonski valjane. Ono što je bilo u našoj moći, to smo i poduzeli kroz donošenje internih akata našeg strukovnog udruženja. Također, kontinuirano smo upozoravali javnost putem dopisa kako bismo alarmirali mlade ljude da ne upisuju takve nestabilne fakultete“, zaključio je dr. Zaid.
Istina.media
