Usvajanjem Zakona o pravima branitelja i sramotnom braniteljskom dodatku, kojim se prava hrvatskih branitelja vežu uz 8. travnja 1992. godine, otvara se ozbiljno pitanje kako je moguće zakonom zanemariti činjenicu da je rat u Bosni i Hercegovini započeo znatno ranije. Takvim rješenjem ne mijenja se samo datum na papiru, nego se dovodi u pitanje i žrtva onih hrvatskih branitelja koji su već mjesecima prije toga bili na prvoj crti obrane svojih domova, svojih obitelji i hrvatskog naroda.
Dovoljno je spomenuti Ravno, koje je 1. listopada 1991. godine napadnuto od strane srpsko-crnogorskih rezervista i bivše JNA, da bude jasno kako se povijesne činjenice ne mogu prekrajati političkim odlukama.
Zato je neshvatljivo da su upravo hrvatski zastupnici podržali zakonsko rješenje koje prvih šest mjeseci rata praktično izostavlja iz ostvarivanja prava hrvatskih branitelja. Time se šalje poruka da obrana hrvatskog naroda prije 8. travnja 1992. godine nije jednako vrijedna, iako su upravo u tom razdoblju branitelji već bili na bojišnicama i u kojim su nažalost neki izgubili svoje živote.
Braniteljski dodatak nije izazvao ogorčenje samo zbog svog simboličnog iznosa, nego i zbog činjenice da je zakonom zanemaren dio hrvatskih branitelja koji su među prvima stali u obranu. Pravo se ne može graditi na povijesnoj nepravdi, niti se poštovanje prema braniteljima može iskazivati tako da se dio njihove borbe jednostavno izbriše.
Godinama slušamo kako drugi pokušavaju prekrajati povijest hrvatskog naroda i umanjivati njegovu žrtvu. Međutim, kada na to, svjesno ili nesvjesno, pristanu oni koji su izabrani predstavljati Hrvate, onda više ne možemo odgovornost tražiti samo u drugima. Oni koji su podigli ruku za ovakav zakon moraju još objasniti hrvatskim braniteljima zbog čega su prihvatili da se šest mjeseci njihove borbe izbriše iz zakonskog okvira.
Godinama slušamo kako je Željko Komšić jedan od najvećih političkih problema hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, i s tim se slažem. Ali hrvatski narod ima pravo očekivati da oni koji ga predstavljaju neće donositi odluke kojima se umanjuju prava i žrtva vlastitih branitelja. Odgovornost za ovakav zakon ne može se prebacivati ni na Komšića ni na bilo koga drugoga. Ona pripada onima koji su za njega glasovali.
Pozivam hrvatske branitelje i sve braniteljske udruge da zajednički zatraže izmjene ovog zakona. Nitko nema pravo umanjivati žrtvu onih koji su od prvoga dana agresije branili hrvatski narod i Bosnu i Hercegovinu.
Ako sami pristanemo da se zakonom briše dio naše povijesti, kako ćemo sutra od drugih tražiti da poštuju istinu o Domovinskom ratu. Rat u Bosni i Hercegovini nije počeo 8. travnja 1992. godine, nogo ranije, a tu povijesnu činjenicu ne može promijeniti nijedan zakon niti bilo čija politička odluka.
Pero Previšić
Predsjednik Čapljinske neovisne stranke
