Foto: RSE/ preuzeto s Hercegovina.info
Bosna i Hercegovina još nema zakon o državnoj imovini. Na snazi nema novog zakona, privremenog rješenja ni izuzeća, dok visoki predstavnik i dalje ne povlači zabranu raspolaganja.
Točan iznos preknjižene, otete ili zloupotrebljene imovine BiH nitko pouzdano ne zna. Vlasnik imovine je poznat, kao što su poznati i oni koji se ponašaju kao da oni to jesu.
Entitetska politika i knjiženje nekretnina u Republici Srpskoj
„Ne znam da RUGIPP ima problema oko registracije i raspolaganja imovinom. Problemi postoje u Federaciji BiH. Zašto? Zato što su oni sami sebi pucali u nogu. Sami su sebi stavili zabranu raspolaganja. Oni imaju problem da im neki investitor dođe, da se neka imovina prometuje, proda, koristi i tako dalje. Ja ne znam da ti problemi u Republici Srpskoj postoje. Ne postoje zbog svih stvari koje smo uradili. I treba napomenuti da smo mi prevukli iz katastra i iz sudova, praktično, i raspolaganje imovinom i Republika Srpska danas odlučuje o tome. Dakle, i to je bila jedna izuzetno važna odluka odranije, kojom smo, naravno, zaštitili nadležnost RS-a“, kazao je šef Kluba zastupnika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS-a Srđan Mazalica.
Iz ove izjave proizlazi da Republika Srpska nema problema s raspolaganjem državnom imovinom, za razliku od Federacije BiH, koja ih ima jer navodno poštuje zabranu raspolaganja. Znači li to da u RS-u smatraju kako imaju puno pravo odlučivati o prodaji, zamjeni i drugim oblicima raspolaganja državnom imovinom?
Spajanje evidencija i preuzimanje kontrole
„Fraza da je Republika Srpska “prevukla” evidencije iz katastra i sudova (zemljišnih knjiga) u kontekstu ove izjave odnosi se na proces osnivanja Jedinstvene evidencije o nepokretnostima (katastar nepokretnosti), koji na teritoriji RS-a provodi Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove (RUGIPP). S tehničko-pravnog aspekta, to podrazumijeva spajanje dotadašnjeg katastra (posjedovnog stanja) i zemljišnih knjiga (vlasničkog stanja) u jedan registar. Međutim, u kontekstu državne imovine ova izjava implicira da su organi RS-a kroz te postupke i entitetske zakone ubilježili RS kao vlasnika nad imovinom koja potpada pod pojam državne imovine“, izjavio je profesor ustavnog prava Davor Trlin za Oslobođenje.
Politička i praktična namjera koja stoji iza ovoga jest da Republika Srpska preuzme cjelokupni kapacitet odlučivanja o prodaji, zamjeni, davanju pod koncesiju ili drugim oblicima raspolaganja tom imovinom, tretirajući je isključivo kao imovinu entiteta, a ne države Bosne i Hercegovine.
„U praksi entitetske vlasti na bazi tih upisa vrše određene pravne poslove, što s njihove uže tačke gledišta funkcioniše kao “odlučivanje”“, dometnuo je Trlin.
Politička volja suprotna ustavnom poretku
Može se postaviti pitanje kako, iz perspektive važeće ustavnopravne prakse u BiH, tvrdnja da „RS danas odlučuje o državnoj imovini“ predstavlja prije politički stav nego općeprihvaćenu pravnu činjenicu, s obzirom na to da je Ustavni sud BiH u više navrata stavljao izvan snage zakone RS-a kojima je državna imovina proglašavana vlastitom.
„Iz perspektive važeće ustavnopravne prakse i pozitivnog prava u BiH takva tvrdnja primarno predstavlja politički stav i faktičko stanje na terenu, a ne opšteprihvaćenu i pravno osnaženu činjenicu. Razlozi za to su isključivo pravne prirode. Ustavni sud BiH je kroz čitav niz odluka jasno i konzistentno utvrdio da je država BiH titular (vlasnik) državne imovine. Prema stavu Ustavnog suda, država ima ekskluzivnu nadležnost da putem Zakona o državnoj imovini, koji mora donijeti Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, uredi ovo pitanje. To uključuje i mogućnost da država dio te imovine dodijeli na upravljanje ili u vlasništvo entitetima, županijama ili opštinama za njihove funkcionalne potrebe“, napomenuo je Trlin.
Dok se takav zakon ne donese, na snazi ostaje Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH koji je nametnuo OHR.
Pravni rizici i sumnjive transakcije
„Svaki entitetski zakon koji je pokušao unilateralno proglasiti državnu imovinu vlasništvom RS-a stavljen je van snage. Stoga, iako vlasti u RS-u faktički provode odluke o raspolaganju, ti pravni poslovi (poput prodaje ili koncesija) s ustavnopravnog stajališta pate od nedostatka legaliteta i nose ogroman rizik pravne ništavnosti za investitore i treća lica. Kada je riječ o Federaciji BiH, primjena zabrane raspolaganja i oprez u pogledu prometa državne imovine nisu odraz “sami sebi stvorenog problema”, već striktnog poštovanja ustavnog poretka i odluka Ustavnog suda BiH, s ciljem izbjegavanja pravne nesigurnosti do donošenja konačnog zakonskog rješenja na nivou države“, rekao je Trlin.
On naglašava kako svi pravni poslovi sklopljeni suprotno zabrani i odlukama Ustavnog suda ostaju podložni osporavanju i poništavanju, što predstavlja značajan pravni i investicijski rizik.
Podsjećamo, Vlada Republike Srpske ranije je prodala više od 56 dunuma državnog zemljišta na Jahorini teslićkoj tvrtki Drvo-export, iza koje stoji biznismen i vijećnik SNSD-a u Tesliću Srđan Klječanin Rufi.
Sporna prodaja i kompenzacije državnim resursima
Ustavni sud BiH osporio je tu odluku, pa je Klječanin pristao na sporazumni raskid ugovora uz zahtjev da mu Vlada vrati novac, kamate i druge troškove. Sada su se vlasti dosjetile da mu objekte u Nacionalnom parku Sutjeska daju na korištenje, i to na rok od 50 godina.
„Imamo odluke Ustavnog suda BiH zbog zabrane raspolaganja državnom imovinom. Sudske mjere su dovele do toga da Šume Srpske nisu mogle ni okrčiti onaj dio koji su bile dužne“, zaključio je Savo Minić, tadašnji premijer RS-a.
Iz Pravobranilaštva RS-a do objave teksta nije stigao odgovor na upit kojom državnom imovinom ovaj entitet zapravo raspolaže, odnosno koju imovinu smatra svojom i za koju tvrdi da ima puno pravo raspolaganja.
Istina.media
