Prema dokumentaciji koju je Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) izuzela iz tadašnje Pavlović banke, Milorad Dodik je 2007. godine, kada je bio predsjednik Vlade Republike Srpske, preko banke prebacio 750.000 eura za kupovinu vile na Dedinju.
Ipak, ispostavilo se da je kredit u spomenutom iznosu podigao tek godinu nakon toga, odnosno da ga u trenutku kupovine nije ni koristio. Gotovo dvadeset godina predmet u kojem se lider SNSD-a sumnjiči za pranje novca otvoren je u državnom Tužiteljstvu, a iz ove institucije s vremena na vrijeme upozoravaju kako pomaka u istrazi nema jer Srbija nikada nije odgovorila na zamolnice Bosne i Hercegovine.
Čekanje bez odgovora
Postavlja se pitanje je li točno da je pravosuđe Republike Srbije otvorilo predmet zbog načina financiranja kupovine vile na Dedinju, u vlasništvu Milorada Dodika, na adresi Vaska Pope 16, te u kojoj je fazi istraga. Budući da Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine godinama jasno naglašava kako je zatražena međudržavna pomoć od Republike Srbije, koja nikada nije pružena, postavlja se i pitanje raspolaže li srbijansko pravosuđe dokazima o počinjenju kaznenog djela ili postoje drugi razlozi nesaradnje. U bosanskohercegovačkoj javnosti mogle su se čuti i izjave da kupovina vile na Dedinju nije jedini predmet koji se u Srbiji vodi protiv lidera SNSD-a i njemu bliskih osoba.
Prvo se ovim upitom Oslobođenje obratilo Vrhovnom tužiteljstvu Srbije.
„Povodom Vašeg upita potrebno je da se obratite Javnom tužilaštvu za organizovani kriminal na mail-adresu: mediji@tok.jt.rs“, odgovor je koji je stigao iz kabineta vrhovnog javnog tužitelja susjedne zemlje.
Iz Javnog tužiteljstva za organizirani kriminal uslijedio je jasan demanti.
„Javno tužilaštvo za organizovani kriminal nije otvorilo predmet zbog načina financiranja vile na Dedinju, u vlasništvu Milorada Dodika. Sve radnje koje je ovo tužilaštvo preduzelo i postupke koje je pokrenulo se baziraju po zamolnicama Tužilaštva Bosne i Hercegovine za međunarodnu pravnu pomoć. Postupajući po dve zamolnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Javno tužilaštvo za organizovani kriminal je MUP-u, SBPOK-u – Jedinici za finansijske istrage uputilo zahteve za prikupljanje potrebnih obaveštenja. Izveštaj Jedinice za finansijske istrage do danas nije dostavljen iako je bilo više pisanih i usmenih urgencija“, odgovorili su iz Javnog tužiteljstva za organizirani kriminal Srbije, uz napomenu da ne vode nijedan postupak protiv Milorada Dodika.
Na upite poslane MUP-u Republike Srbije, na čijem je čelu ministar Ivica Dačić, odgovori nikada nisu stigli.
U jednom od izvještaja Tužiteljstva BiH upućenih državnom Sudu navedeno je kako nema konačne tužiteljske odluke u ovom predmetu.
„Još nismo dobili odgovore po zamolnicama upućenim Republici Srbiji i Državi Izrael, o čemu smo ranije obavještavali Sud BiH. Na navedeno, i pored izjavljenih urgencija, nismo bili u mogućnosti utjecati“, stoji u aktu Tužiteljstva BiH od 11. prosinca 2017. godine. Valja podsjetiti da je Oslobođenje tih godina pisalo o tome kako je Dodik vilu iznajmio Veleposlanstvu Izraela u Srbiji, koja je korištena kao rezidencija veleposlanika.
Izostanak međunarodne pravne pomoći
Akademika prof. dr. Nedžada Korajlića upitali smo potvrđuju li ovi odgovori pravosuđa Srbije da Milorad Dodik uživa zaštitu srbijanskog političkog vrha.
„Ako su točne informacije da je Tužiteljstvo BiH uputilo međunarodnu zamolnicu, a odgovor iz Srbije nije dostavljen ni nakon urgencija, riječ je o ozbiljnom problemu međunarodne pravne pomoći. Slični izazovi viđeni su u predmetu Sanader između Hrvatske i Austrije te u slučajevima Europola, gdje je pravovremena razmjena informacija bila ključna. Međunarodna suradnja ne smije ovisiti o politici niti o identitetu osumnjičenih. Njezina je svrha učinkovito prikupljanje dokaza. Primjeri suradnje Italije i Švicarske u borbi protiv mafije pokazuju da i složeni slučajevi mogu biti uspješno procesuirani uz institucionalnu volju“, kazao je prof. Korajlić, voditelj studija sigurnosti na CEPS-u u Kiseljaku.
Ipak, napominje kako se iz nedostavljenog odgovora ne može bez dokaza zaključiti da postoji politička zaštita.
„Takve tvrdnje moraju biti potkrijepljene činjenicama, kao što je bio slučaj u praksi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Činjenica da predmet traje gotovo dvije desetljeća bez epiloga narušava povjerenje javnosti. U slučajevima organiziranog kriminala i korupcije vrijeme utječe na dostupnost dokaza i svjedoka. Dugotrajni procesi, poput nekih predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava, pokazuju negativne posljedice kašnjenja“, upozorio je profesor.
Može li se ikakav napredak u ovom predmetu očekivati tek s promjenom vlasti u susjednoj zemlji?
„Na to pitanje ne može se dati kategoričan odgovor. Učinkovitost pravosuđa treba ovisiti o njegovoj neovisnosti. Ako bi se dokazala politička opstrukcija, to bi značilo ozbiljno kršenje vladavine prava, što je ranije kritizirala i Europska komisija. Ovaj predmet potvrđuje da međunarodna pravna pomoć mora biti pravovremena i oslobođena političkog utjecaja kako bi se očuvalo povjerenje javnosti i jednakost pred zakonom“, zaključio je prof. Korajlić.
Istina.media
