Nakon vijesti da je Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske osiguralo financijska sredstva za obnovu Gradske sportske dvorane u Čapljini, oglasila se Ilijana Ječić, vijećnica Čapljinske nezavisne stranke (ČNS) u Gradskom vijeću.
U svom priopćenju za javnost Ječić pozdravlja pomoć Republike Hrvatske, ali istodobno otvara niz pitanja o netransparentnom upravljanju gradskom imovinom, spornim ugovorima o solarnim elektranama iz mandata bivšeg gradonačelnika Smiljana Vidića te odgovornosti za trenutačno loše stanje dvorane.
Njezino priopćenje prenosimo u cijelosti:
Jučer smo imali priliku pročitati kako je Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske osiguralo 73.907,47 eura za projekt obnove Gradske sportske dvorane u Čapljini, i naravno da na pomoći Republike Hrvatske treba zahvaliti, ali upravo ta pomoć otvara pitanje koje se više ne može zaobilaziti, a to je zašto se danas novcem hrvatskih poreznih obveznika obnavlja objekt oko čijeg su krovišta i načina upravljanja posljednjih godina ostala brojna pitanja bez odgovora.
Još 2020. godine tadašnji gradonačelnik Smiljan Vidić raspisao je javni poziv za korištenje krovišta Gradske sportske dvorane radi postavljanja solarne fotonaponske elektrane, pri čemu je ugovor trebao biti zaključen na razdoblje od 20 godina, a u samom javnom pozivu jasno je navedeno da se krovište daje na korištenje u trenutnom stanju te da je korisnik, ukoliko se utvrdi potreba, prije postavljanja solarne elektrane dužan izvršiti potrebnu adaptaciju i krovišta.
Tvrtka IN SOLAR zadovoljila je uvjete javnog poziva, solarna elektrana je postavljena, a danas svjedočimo situaciji u kojoj krovište dvorane prokišnjava i za njegovu obnovu, odnosno obnovu same dvorane, osiguravaju se nova sredstva, među kojima su i sredstva Republike Hrvatske.
Međutim, postoji još jedan vrlo važan dio cijele priče koji javnost mora znati, a to je činjenica da IN SOLAR više nije korisnik krovišta, nego je korištenje putem aneksa ugovora preneseno na tvrtku Taktik iz Gruda, pri čemu Gradsko vijeće Grada Čapljine o toj promjeni nije bilo upoznato, i upravo zato nije moguće ovu situaciju promatrati samo kroz pitanje obnove dvorane, nego i kroz pitanje načina upravljanja gradskom imovinom i odgovornosti onih koji su takve odluke donosili.
Posebno je važno razjasniti ono što na prvi pogled izgleda kao potpuna nelogičnost, a to je ako je krovište bilo dovoljno uredno i sigurno da se na njega postavi solarna elektrana, kako je moguće da danas isto to krovište prokišnjava i da je potrebna njegova obnova, dok se istodobno od Republike Hrvatske traži i dobiva novac za obnovu dvorane?
Ako je sve bilo provedeno zakonito i ako je krovište doista bilo u stanju koje je omogućavalo postavljanje solarne elektrane, onda za to moraju postojati jasni dokumenti, odgovori i odgovorne osobe, a građani imaju puno pravo znati tko je procijenio stanje krovišta, tko je nadzirao njegovo korištenje, zašto je ugovor naknadno mijenjan bez znanja Gradskog vijeća i zbog čega se danas posljedice svega toga rješavaju novim ulaganjima.
Ovdje nije problem pomoć Republike Hrvatske, niti će itko razuman osporavati potrebu ulaganja u sportsku infrastrukturu, ali problem nastaje onda kada se novcem hrvatskih poreznih obveznika saniraju posljedice odluka za koje javnost još uvijek nije dobila potpuna objašnjenja.
Ilijana Ječić
