Početak rujna u Bosni i Hercegovini obilježili su nova školska godina i početak predizborne kampanje, u kojoj brojni plakati promoviraju slogane političkih stranaka i kandidata čiji će eventualni mandati obilježiti sljedeće četiri godine vlasti u brojnim područjima, uključujući i obrazovanje.
Detektor je kontaktirao nekolicinu političkih stranaka radi dostavljanja izbornih programa koji se tiču školstva i obrazovnog sustava u našoj državi, a do objave teksta na naše su upite odgovorili samo Naša stranka, Narod i pravda (NiP), Demokratski savez (DEMOS), Za pravdu i red te Bosanska stranka (BOSS) – Mirnes Ajanović.
Detektor je potražio i javno dostupne izborne programe Stranke demokratske akcije (SDA), Socijaldemokratske partije (SDP), Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), Crvenih linija, Socijalističke partije, Snage naroda, Narodnog fronta, Narodnog evropskog saveza (NES) te Laburističke stranke.
U programima stranaka obrazovanje se uglavnom povezuje s modernizacijom školstva, digitalizacijom, boljim uvjetima rada i usklađivanjem obrazovanja s potrebama tržišta rada. Zajedničke teme su i dostupnost obrazovanja, unaprjeđenje predškolskog odgoja, podrška talentiranim i socijalno ugroženim učenicima, razvoj znanosti i povezivanje obrazovnog sustava s gospodarstvom. Dio programa posebno govori o smanjenju učenja napamet, razvoju kritičkog mišljenja, digitalne, medijske i financijske pismenosti.
SDA, između ostalog, predlaže uvođenje predmeta „Civilna zaštita“ u srednje škole, središnji digitalni registar stipendija i mjere protiv korupcije i lažnih diploma, dok SDP BiH predlaže plaćenu praksu ili prvo zaposlenje za mlade, kao i stambenu potporu. HDZ BiH naglašava obrazovanje na hrvatskom jeziku, očuvanje nacionalnih i kulturnih vrijednosti i jačanje institucija visokog obrazovanja, posebno Sveučilišta u Mostaru.
Stranka za BiH i Laburisti BiH zalažu se za ukidanje sustava „dvije škole pod jednim krovom“. Socijalistička partija navodi besplatne ekskurzije i mjesečne karte za učenike slabijeg imovinskog stanja u srednjoškolskom obrazovanju, širenje mreže vrtića i besplatne vrtiće prema socijalnim kriterijima.
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH za Detektor navodi da političke stranke često ne prezentiraju svoje izborne programe u javnosti, već više pokušavaju nametnuti dnevnopolitičke teme kao bitne u izbornim kampanjama.
„U tom smislu ni obrazovanje ni školstvo ne potenciraju se koliko bi mogli i koliko bi morali kao jedan dio tih političkih platformi. Pogotovo to možemo vidjeti na primjeru gdje je Vlada Republike Srpske isplatila 13,5 milijuna maraka jednokratne pomoći za osnovce i studente po 150 KM“, kazao je Ožegović, dodajući da se radi o predizbornom potezu te da pokazuje kako stranke na vlasti nemaju jasno definiranu politiku kada je riječ o obrazovanju.
Prema njegovu mišljenju, politički programi rijetko se ažuriraju te njihovi prijedlozi za obrazovanje ne idu ukorak s potencijalnim problemima koji se pojavljuju.
„Jedan od razloga može se vidjeti u tome što se obrazovanje općenito i ne unaprjeđuje, pa samim tim i prijedlozi koji su bili prije pet godina za unaprjeđenje još uvijek nisu stari“, dodao je Ožegović.
Branka Ljubojević, profesorica srpskog jezika i književnosti iz Banje Luke, navodi da obrazovanje nije prioritet nijedne političke stranke, što se vidi ne samo u kampanji nego i nakon osvajanja vlasti.
„U Republici Srpskoj, na prste jedne ruke možete nabrojiti koliko je puta u 30 godina vladajuća stranka uzela Ministarstvo obrazovanja sebi. Ministarstvo obrazovanja služi za potkusurivanje političkih dealova koje prave“, navodi Ljubojević.
Prema njezinim riječima, u BiH je problem što ne postoje mjerne jedinice poput mjerenja uspješnosti devetogodišnjeg obrazovanja. Kao primjer navela je činjenicu da se u Sloveniji vraća osmogodišnje obrazovanje s obzirom na to da su nakon istraživanja i testiranja vidjeli kako devetogodišnje nema učinka.
„Mi to ne radimo. Mi nemamo državne mature, mi nemamo završni ispit u osnovnoj školi, mi nemamo prijemni ispit u srednjoj školi, mi nemamo završne mature na kraju. Mi jednostavno ništa nismo izmjerili“, dodala je Ljubojević.
Smatra da priče o uniformama i zdravoj prehrani, koje trenutačno promovira gradonačelnik Banje Luke, imaju smisla te da bi se tim stvarima trebalo ozbiljno pozabaviti, ali da se sve na kraju svodi na međusobno prepucavanje između političara i pitanje nadležnosti.
„Mislim da nitko nema stvarnu ideju o tome da je obrazovanje nama najveći izvor i zla i dobra u ovoj zemlji. Ne samo u ovoj zemlji, u svim zemljama. Ako je narod pametan, on zna da mu je obrazovanje ključ svega, ali mi očigledno još uvijek nismo dovoljno pametni“, istaknula je Ljubojević.
Ilustracija. Foto: Detektor
U programima stranaka posebno se izdvajaju pitanja depolitizacije obrazovanja, upravljanja školama i zaštite učenika i nastavnika. Pokret Za pravdu i red traži zapošljavanje i izbor ravnatelja prema jasnim kriterijima, bez političke pripadnosti, dok BOSS naglašava „znanje ispred politike“, jednake kriterije za javne i privatne obrazovne ustanove te mehanizme zaštite učenika i zaposlenika od zlostavljanja, diskriminacije i mobinga. DEMOS poseban fokus stavlja na produženi boravak i male škole, Naša stranka na kontinuirane reforme utemeljene na podacima i međunarodnim testiranjima, a Narod i pravda u programu navodi fokus na kvalitetu nastavnika, jednake prilike za svu djecu i zadržavanje mladih u BiH.
Narodni front, uz modernizaciju i razvoj STEM obrazovanja, naglašava jačanje uloge srpskog jezika, ćirilice i nacionalne kulture u osnovnom obrazovanju, dok NES naglašava ishode učenja, akademsku autonomiju i zaštitu sveučilišta od političkih pritisaka.
Nedim Krajišnik iz organizacije Step by Step navodi da je dubina razumijevanja problematike nevjerojatna, a da obrazovanje nikada nije bilo lijepa ili dobra udica za birače, osim u populističkom dijelu, koji gotovo da ne dotiče bilo kakvu ideju kvalitetnog obrazovanja.
„Nedostaju nam ozbiljna istraživanja u BiH, nedostaje nam svijest o važnosti, koliko god to nešto zvučalo apstraktno. Mi imamo dobar dio ljudi koji je obezvrijedio ideju obrazovanja. Roditelji gube ideju da je to važno“, dodao je Krajišnik.
Kazao je da bi ključni prioriteti stranaka trebali biti obrazovanje, ali ne ono obrazovanje koje doprinosi tržištu rada, nego kvaliteta, pamet i sposobnost ovog društva.
„To podrazumijeva nevjerojatnu količinu novca, ulaganja u obrazovanje, koje podrazumijeva ulaganje u nastavnike prije svega, ne u zgrade, ono što njima donosi glasače, nego jedan tihi, teški rad u pozadini, koji se ne vidi, ali sigurno donosi rezultate“, naveo je Krajišnik.
Sarina Bakić, profesorica sociologije na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, kazala je da u političkoj praksi obrazovne politike često ostaju na razini općih obećanja te da ne postoje jasne mjere za unaprjeđenje kvalitete obrazovanja – kvalitete nastave, položaja nastavnika, položaja znanstveno-istraživačkog rada i položaja znanosti.
„Ne govori se i ne postoje mjere usklađivanja obrazovanja sa suvremenim, današnjim društvenim potrebama u jednom globalnijem smislu. I ovakav pristup političkih stranaka i političkih aktera i akterica pokazuje nerazumijevanje činjenice da obrazovanje nije samo sektor javne politike“, pojasnila je Bakić.
Prema njezinu mišljenju, obećanja u izbornim programima po pitanju obrazovanja većinom su floskule.
„Političke stranke i pojedinci trebaju obrazovanje, a da se ne bi shvatilo kao floskula, promatrati kao strateško pitanje nacionalnog razvoja, a ne kao temu koja se samo spominje tijekom izbornih kampanja i medijskih gostovanja“, naglasila je Bakić te dodala da obrazovni sustav ne prenosi samo znanja i vještine, već oblikuje društvene vrijednosti, osjećaj pripadnosti zajednici, građansku odgovornost i sposobnost kritičkog mišljenja.
Opći izbori održat će se u nedjelju, 4. listopada.
