Miran život bez povišenih tonova u kući i malo pažnje prema sebi – ako je suditi po stogodišnjakinji Anki Nikolić, to je jednostavan recept za dugovječnost. Ova vitalna žena u Grudama je proslavila svoj 106. rođendan, proživjevši više od stoljeća i isprativši čitave epohe, no zadržavajući bistrinu uma, pamćenje i posebnu blagost kakvu imaju samo oni koji su prošli mnoge životne oluje.
Iako je noge više ne slušaju kao nekada, osobito nakon pada prije nekoliko godina, Anku um i dalje besprijekorno služi. Sjećanja su joj živa, a svaka izgovorena rečenica odiše toplinom i životnom mudrošću.
„Ne znam ni sama koja je tajna”, kazala je Anka o svojoj dugovječnosti, dodavši kako je imala uredan život i roditelje koji su lijepo brinuli o djeci.
Rođena u poznatoj mostarskoj obitelji Kljajo, s osmijehom se prisjetila mladosti u gradu na Neretvi, gdje je njezin otac držao poznatu gostionicu.
„Svake nedjelje pekli smo na ražnju po četrnaest janjaca. Dolazili su gosti na pečenje, šunku, pršut… Cijeli Mostar dolazio je na izlet”, prisjetila se slavljenica.
Iz tog razdoblja pamti i obiteljske tragedije, dvije sestre koje su rano umrle te brata koji je ubijen, ali i trenutak koji joj je promijenio život. Četrdesetih godina prošlog stoljeća upoznala je svog supruga, Bokelja iz Boke kotorske, koji je nakon gimnazije u Kotoru završio Vojnu akademiju u Beogradu, prenosi portal Grude.com.
Sve je počelo jednim običnim susretom, šetnjom i kratkim razgovorom, a izraslo u skladan brak s čovjekom kojeg opisuje kao pravu dobričinu.
„Nikad nisam povišen ton čula u kući. Živjela sam mirnim životom, pomagala roditeljima, udala se, bavila se kućom i djecom. Dobro sam odgojila svoju djecu, a za unuke neka njihove majke govore”, rekla je Anka.
Majčinska ljubav ne poznaje godine ni granice
Iako danas živi u Domu za starije i nemoćne Vita u Grudama, gdje boravi gotovo devet godina, majčinska ljubav i povezanost s obitelji ne poznaju udaljenost.
„Sa sinovima pričam svako jutro u šest”, otkrila je slavljenica.
Za njezin 106. rođendan sinovi su joj naručili tortu te poslali cvijeće i darove, dok su se djelatnici doma pobrinuli za slavlje dostojno njezinih godina. Iako priznaje da je pomalo tužna što sinovi nisu mogli biti uz nju na sam dan slavlja, radost su joj donijeli posjeti obitelji te pažnja osoblja i ostalih stanara s kojima dijeli svakodnevitost.
Kada su je uz osmijeh upitali koju kremu koristi jer joj nitko ne bi dao te godine, Anka je odgovorila kratko i sa šarmom: „Nivea, ona plava.”
Čini se da protiv Ankine bistrine i životnog elana ni stoljeće ne može ništa – jer iza nje je čitava epoha, a pred njom već sutra u šest ujutro novi razgovor sa sinovima i ona njezina jednostavna, iskrena poruka: „Imala sam lijep život.”
Istina.media
