U dvorištu obitelji Šehić, u mjestu Zelina kod Kalesije, nema dječje igre, kopanja, sadnje niti loženja vatre. Mještanima je na raspolaganju 12 dunuma zemlje, no kreću se isključivo utabanim stazama.
Prije pet mjeseci započeli su građevinske radove, ali su bageri iz zemlje ubrzo počeli izvačiti minu za minom. Devetogodišnja kći Fadila i Mirsade pritom je pronalazila neispaljene metke.
Radovi su odmah obustavljeni. Tim za uklanjanje mina sve je sigurno zbrinuo i uklonio, no obitelj nije dobila ono najpotrebnije – jamstvo i sigurnost da je cjelokupno zemljište u potpunosti čisto.
„Zamislite da smo zapalili vatru u dvorištu?! Krčili smo, sređivali sve… Pobilo bi nas. Bojim se, nigdje ne smijemo. Nesigurno je“, ispričala je za Žurnal Mirsada Šehić, pokazujući fotografije pronađenih eksponata.
Tri desetljeća nakon završetka rata njihovo imanje i dalje nije tek obično dvorište. U službenim evidencijama ono se vodi kao „minski sumnjiva površina“.
U Županijskoj upravi civilne zaštite Tuzlanske županije Žurnalu je cjelokupan slučaj potvrđen, uz napomenu da Šehići nisu usamljen primjer. Cijelo područje mjesta Zelina krije opasne naprave. Tijekom proteklog rata ovo je bila zona borbenih djelovanja, u evidencijama definirana kao prostor blizu crta razgraničenja i strateški važan položaj.
U Bosni i Hercegovini i dalje postoji oko 756 četvornih kilometara potencijalno opasne površine, dok se broj deminera smanjuje iz dana u dan. Trenutačno ih je aktivno nešto više od 1.000, a financijskih je sredstava sve manje.
„Ja bih sada otišao na teren i to očistio“, izjavio je djelatnik Centra za uklanjanje mina BHMAC.
Ipak, ruke su mu vezane birokracijom i nedostatkom sredstava.
Zakon na usuglašavanju, demineri i građani na čekanju
Novi Zakon o protuminskom djelovanju još se nalazi u fazi usuglašavanja. Njegovo bi usvajanje omogućilo stabilnije financiranje razminiranja, ali i uredilo radni, socijalni te mirovinski status ljudi koji obavljaju jedan od najrizičnijih poslova u zemlji.
Prema usvojenim planovima, u razdoblju od 2027. do 2032. godine godišnje bi se trebalo čistiti oko 55 četvornih kilometara. U BHMAC-u, međutim, smatraju da bi se uz povoljnije uvjete taj kapacitet mogao povećati na 75 do 80 četvornih kilometara godišnje. Za ostvarenje tog cilja nužno je angažirati dodatne deminere te nabaviti suvremenu opremu.
Primjerice, deminerskoj bojni Oružanih snaga BiH nedostaje oko 60 ljudi, što odgovara kapacitetu od osam do deset operativnih timova. Slična je situacija prisutna i u entitetskim upravama civilne zaštite.
Ako zakon ne bude donesen, a međunarodne donacije nastave opadati, mjerodavni upozoravaju da bi BiH mogla biti u potpunosti deminirana tek 2045. godine.
Istodobno, iz Ministarstva civilnih poslova BiH za Federalnu novinsku agenciju upozoravaju kako rok za završetak deminiranja mora biti utemeljen na stvarnim financijskim, ljudskim i operativnim kapacitetima. Kao jedan od ključnih problema navode i činjenicu da su se dosadašnji godišnji planovi razminiranja uglavnom ostvarivali u opsegu od tek 20 do 30 posto.
Nacrt zakona predviđa da institucije BiH, entiteti i Brčko distrikt za razminiranje izdvajaju najmanje 0,2 posto proračunskih sredstava, što bi trebalo osigurati oko 60 posto iznosa potrebnog za ostvarivanje godišnjeg cilja od 75 četvornih kilometara. Ostatak novca morat će se osigurati iz drugih domaćih izvora i međunarodne pomoći.
Predstavnici vlasti trenutačno sastavljaju i pišu službena mišljenja o ovom prijedlogu.
U UNDP-u BiH upozoravaju da je međunarodne donatorske pomoći sve manje. Iz protuminskih aktivnosti već su se povukle i organizacije „Norwegian People’s Aid“ te „Mines Advisory Group“, koje su godinama nosile velik dio terenskog posla.
Sustavno rješavanje statusa i neizvjesna budućnost
Problem, međutim, nije vezan isključivo uz novac i broj operativaca. Novi bi zakon trebala obuhvatiti i rješavanje statusa osoba koje rade na minski sumnjivim područjima, a nisu izravno angažirane na samome uklanjanju mina. Iz Ministarstva civilnih poslova navode kako važeći propisi ne prepoznaju sve kategorije ljudi koji ulaze na takva područja, iako su i oni izloženi izravnom riziku.
Nacrt predviđa staž s povećanim trajanjem (beneficirani staž), poseban dodatak na plaću, povoljnije uvjete za umirovljenje te jasna prava u slučaju ozljede ili smrti tijekom razminiranja.
Dok se čekaju službena očitovanja predstavnika vlasti o Nacrtu zakona, za obitelj Šehić sve ovo u praksi znači samo jedno – i dalje ne smiju slobodno rabiti vlastitu imovinu. Njihovih 12 dunuma stoji neuređeno, radovi su zaustavljeni, a dvorištem se prolazi isključivo tamo gdje je zemlja već utabana.
