Velika poskupljenja hrane primorala su sve veći broj ljudi da pokucaju na vrata javnih kuhinja.
Topli obrok ovdje mnogima znači mnogo više od pukog preživljavanja, posebno u vrijeme kada troškovi života iz mjeseca u mjesec rastu, navodi N1.
Jedan od korisnika Pučke kuhinje Mostar, Velja, kaže da je zadovoljan hranom koju dobiva.
„Ovo ne bi nitko mogao dati ovako. Gledao sam po drugim kuhinjama, ovdje imaju valjda četiri vrste hrane, nitko mi nije otišao gladan”, rekao je.
Osim toplog obroka i srdačne riječi, u kuhinji se mnogi raspituju i za posao. Većina korisnika živi s minimalnim novčanim primanjima, dok neki nemaju nikakvu financijsku pomoć.
Jedna od korisnica Pučke kuhinje Mostar kaže da nema nikakvih primanja, dok računi i dalje stižu.
„Evo, nemam nikakvih primanja, ali traže račune. Ja moram to snositi, ona struja, voda. Tražim i posao i tražim svašta. Tražim i šivaći stroj, ako ništa, njime bih mogla kod kuće nešto prirediti, ali ne mogu. Skup je, preko 300, to je stroj”, kazala je.
Svakodnevno po obrok u Pučku kuhinju dolazi oko 200 građana, dok u javnu kuhinju dolazi oko 350. Dolaskom hladnijih dana zahtjevi rastu, a novih 18 obitelji našlo se u potrebi. Među korisnicima su i djeca.
Direktor Pučke kuhinje Mostar Antonio Zelenika kaže da trenutačno hrane između 12 i 13 djece te da se struktura korisnika posljednjih godina znatno promijenila.
„Tu smo negdje između 12 i 13 djece koju hranimo, a čak i jedno ima sad posve malo dijete. Profili su se definitivno izmiješali. Ono što sam ja osjetio, jer sam i ja iz braniteljske populacije, jest da u posljednje vrijeme ima dosta tih branitelja, da su u sve težoj situaciji jer su primanja tamo mizerna. A hrana je definitivno poskupjela i to je skupo, sve je skupo. Danas je sve što nabavljate skupo”, rekao je Zelenika.
Zbog sve većih potreba u Mostaru je pokrenuta inicijativa za osnivanje socijalne banke hrane, koja bi omogućila sustavno prikupljanje i raspodjelu namirnica.
Svakodnevni porast broja osoba koje traže obrok prvi primjećuju oni koji hranu izravno dijele ljudima. Kuhar u Pučkoj kuhinji Mostar Dario Cvitković kaže da dolaze i ljudi koji nisu na službenom popisu korisnika.
„Da, da, da, ima tih osoba. Njih primimo, ali im damo, kažemo im da se obrate socijalnoj službi, da imaju neki papir, pokriće. I radi nas i radi njih samih. I eto, uglavnom nikoga ne vratimo, svi su dobrodošli, dijelimo dokle god ima hrane”, rekao je Cvitković.
U Udruzi „Zajedno za naš grad” svakodnevno na kućne adrese isporučuju oko 70 obroka, dok dio građana dolazi izravno u udrugu. Potrebe građana, međutim, odavno se ne odnose samo na hranu.
Sabina Merdan iz Udruge „Zajedno za naš grad” Mostar kaže da se ljudi obraćaju za različite vrste pomoći.
„Ljudi se javljaju za sve. Znači, za plaćanje električne energije, za nabavu goriva, sada ogrjeva, za pakete hrane. Znači, definitivno je takva situacija da ne znamo kako ćemo moći podnijeti sve to. Najčešće su to obitelji s više djece u kojima nitko ne radi. Recimo, najčešće su to samohrane majke s dvoje, petero djece, jer čak imamo jednu obitelj kod Čitluka koja ima petero djece. Znači, četvero su školarci, samo je jedno još beba, nije beba, ima četiri godine. Znači, ne radi, muž je bolestan”, kazala je Merdan.
Ovakvi primjeri tek su dio teške stvarnosti u kojoj se sve više građana bori za golu egzistenciju. Dok cijene rastu, a hladniji dani donose i dodatne troškove za grijanje i druge osnovne potrebe, topli obrok iz javne kuhinje mnogima ostaje jedan od rijetkih oslonaca za svakodnevni život.
Foto: Nova BH
