Mnogi roditelji, ali i prosvjetni radnici razočarani su što se ove godine, bez nekog osobito važnog razloga, u Kantonu Sarajevo održao tjedan online nastave.
U vrijeme kada djeca imaju velike probleme s koncentracijom i prekomjernim korištenjem ekrana, prosvjetni su čelnici odlučili prikovati ih pred ekrane na pet dana.
Razlog za uvođenje jedinstvene prakse u BiH leži u činjenici da u Kantonu Sarajevo djeca tijekom zimskih mjeseci često ne idu u školu zbog otrovnog, zagađenog zraka, pa se online nastava odvija kako bi bila „spremna” za ono što će im se gotovo sigurno dogoditi, prenosi N1 BiH.
Umjetna inteligencija u praksi, a u školi uključivanje Teamsa
„Obuka” koja traje sedam dana najčešće se svodi na gledanje prezentacija u Teamsu. Osim činjenice da su djeca u današnje vrijeme znatno informatički pismenija nego što to nastavni program pretpostavlja, nitko se nije sjetio da bi tu „obuku” mogli završiti na satu informatike. Očito nema vremena zbog mnogo važnijih stvari poput učenja pisanja u Wordu, crtanja u Paintu i sati o informatičkim procesima koji su odavno zastarjeli. U vrijeme kada djeca napredno koriste umjetnu inteligenciju, škole ih uče kako uključiti Teams. Očito je da oni koji odlučuju o procesima i programima obrazovanje promatraju iz svoje perspektive. Njima sučelja poput Teamsa možda izgledaju kao svemirski brod, ali djeci su te stvari tehnički prelagane.
Ekranizacija djetinjstva i logistička noćna mora za roditelje
Odlazak na izlet ili ekskurziju događa se nekoliko puta godišnje. Umjesto da se školski program okreće aktivnostima protiv ekranizacije koja nagriza dječje mozgove, netko se dosjetio da na njihovu muku doda još pet dana po šest školskih sati izravnog kontakta s ekranom.
Uz to, nitko se nije zapitao tko će i kako voditi brigu o djeci koja ostaju kod kuće dok su im roditelji na poslu; smatra se, valjda, da su djeca od šestog razreda sposobna ostati sama kod kuće od 8 do 14 sati.
Tjedan nagomilanog gradiva koji učenici shvaćaju kao praznike
Kada bismo iz najbolje namjere odbacili ove argumente protiv održavanja online nastave i prihvatili da se djeca trebaju pripremiti za crne, sive, smrdljive sarajevske dane (koje nitko desetljećima ne sprječava) ili neke nove korone, na kraju bi ključno pitanje bilo što iz te nastave nauče. Djeca, najčešće sama dok su roditelji na poslu, od prezentacija koje im nastavnici postave u oblak Teamsa pa ih ponekad i objasne, u većini slučajeva ne zapamte ništa.
Online nastavu shvaćaju kao praznike, dok nastavnici i profesori smatraju da su svoje obrazovne obveze ispunili, pa je rezultat, osim u iznimnim slučajevima, tjedan nagomilanog gradiva. Frustracija roditelja, sudeći prema komentarima na društvenim mrežama, nije mala. Pitaju se, logično, čemu sve ovo?
Funkcionalna nepismenost i poražavajući rezultati testiranja
Online nastava samo je jedna pokidana karika u zapetljanom i oronulom lancu našeg obrazovanja. Sustav u kojem je sve teže nego lakše, koji promiče tradicionalno učenje i bubanje napamet umjesto kritičkog razmišljanja, zakiva djecu iz Bosne i Hercegovine na dno europske ljestvice kada je riječ o funkcionalnoj pismenosti. To bi, narodski rečeno, bilo razumijevanje onoga što smo pročitali.
Funkcionalno pismena osoba sposobna je interpretirati tekst, prepoznati njegov smisao, izdvojiti bitno od nebitnog i donijeti zaključke na temelju onoga što je pročitala. To naša djeca nisu. Političari su samo jednom „pogriješili” i dopustili da se djeca iz BiH testiraju u odnosu na svoje vršnjake iz svijeta, pa se pokazalo da smo na 62. mjestu od 79 zemalja. Naša djeca čitaju, a ne znaju što čitaju. Umjesto da se tim problemom pozabave i prilagode nastavne programe, naši su pametni političari, s često sumnjivim akademskim referencama i nerijetko elementarno nepismeni, odlučili ta testiranja zabraniti.
Sustav koji proizvodi poslušnost umjesto kritičkog razmišljanja
Djeca iz škola, i online i uživo, u većini slučajeva izlaze nespremna za ono što ih u životu čeka. Zadaće rade roditelji, skupi instruktori dodatno ih podučavaju. Školovanje se svelo na slajdove. One koji ih neće pripremiti da sutra postanu vrhunski liječnici, električari, farmaceuti, stolari…
Zato i ne čudi što mlađe generacije sve manje vjeruju u formalno obrazovanje. Čak i roditelji. Zato i ne čudi što oni koji prepoznaju važnost obrazovanja sve češće odlučuju otići iz zemlje u kojoj nitko ne mari za stvarne obrazovne i mentalne potrebe mladih. Možda je to i cilj. Odgajati generacije nespremne kritički razmišljati. Odgajati one koji neće biti sposobni promijeniti sustav koji ih uništava.
Foto: N1 BiH Ilustracija – Gemini
