Istraživanje srednjovjekovnih nekropola na području Mostara pokazalo je da se na širem gradskom prostoru nalazi najmanje 111 lokaliteta sa stećcima, dok dio njih još uvijek nije precizno lociran. Riječ je o višegodišnjem terenskom radu čiji je cilj bio, prije svega, sagledati stvarno stanje na terenu i objediniti postojeća saznanja.
O tome je u emisiji „Izvan okvira“ govorila arheologinja i povjesničarka umjetnosti, profesorica na Sveučilištu u Mostaru, dr. sc. Edita Vučić.
Istraživanje je pokrenuto na inicijativu Muzeja Hercegovine, a osnovni cilj bio je rezimirati stanje nekropola na području Mostara. Koristili smo postojeće podatke, posebno iz druge polovice 20. stoljeća kada je istraživanje stećaka bilo intenzivnije, ali smo proveli i opsežan terenski rad“, navela je Vučić.
Dodaje da su, unatoč opsežnom radu, preostali lokaliteti koji još nisu pronađeni.
„Evidentirali smo 111 lokaliteta, ali procjenjujemo da njih još oko petnaest nismo uspjeli locirati. Istraživanje će se nastaviti u idućem razdoblju“, kazala je.
Posebno zanimljiv segment istraživanja odnosi se na odnos lokalnog stanovništva prema ovim spomenicima.
„Na terenu nam je mnogo pomoglo lokalno stanovništvo. Taj odnos varira – od izraženog pijeteta do potpunog nerazumijevanja. Ljudi često ne znaju točno što su ti spomenici, nazivaju ih ‘turskim’ ili ‘grčkim grobljima’, ali ipak osjećaju da ih ne treba dirati“, pojasnila je.
S druge strane, ističe i prisutnost praznovjerja, ali i svijesti o vrijednosti naslijeđa.
„Ima i onih koji vjeruju da će se dogoditi nešto loše ako se stećci pomiču, ali i ljudi koji razumiju njihovu vrijednost. Neki čak sami ograđuju lokalitete i pokušavaju ih zaštititi“, dodaje.
Identiteti u srednjem vijeku – oprez u tumačenju
Vučić naglašava da je pitanje identiteta u srednjem vijeku kompleksno i da ga nije moguće jednostavno preslikati na današnje kategorije.
„Teško je govoriti o identitetima u srednjem vijeku. Možemo nešto reći o rodnim identitetima na temelju osteoloških nalaza, ali o vjerskim mnogo teže. Postoji mali broj natpisa koji to potvrđuju, ali to nije dovoljno za šire zaključke“, kazala je.
Upravo zbog toga upozorava na opasnost suvremenih interpretacija koje pokušavaju prisvojiti stećke.
„Mnogi danas nisu svjesni da je to naslijeđe ovog prostora, ali ga istodobno pokušavaju povezati s današnjim identitetima. Ne možemo inkorporirati suvremene konstrukte u srednji vijek. To je svijet koji je postojao prije 600 ili 800 godina i ima svoje zakonitosti“, ističe.
Hercegovina kao jezgro fenomena stećaka
Govoreći o širem kontekstu, Vučić podsjeća da se najstariji stećci nalaze upravo na prostoru Hercegovine.
„Hercegovina je kolijevka stećaka. Najstariji primjeri nalaze se na području Konjica, Nevesinja i Stoca, a datiraju od druge polovice 12. do kraja 15. stoljeća“, navela je.
Naglašava i da je riječ o naslijeđu koje prelazi današnje granice.
„Stećci se nalaze i u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori jer su to nekada bili dijelovi srednjovjekovne bosanske države. Zbog toga govorimo o bosansko-humskom naslijeđu“, kazala je.
Podsjetila je i na važnost procesa nominacije stećaka na UNESCO-ov popis svjetske baštine, u kojem su sudjelovale četiri države, a koji je, kako kaže, bio važan upravo zbog zajedničkog pristupa ovom kulturnom fenomenu.
Vučić zaključuje da se u svojim istraživanjima striktno drži znanstvenih činjenica, naglašavajući potrebu za oprezom u interpretacijama.
„Ne bih se usudila vezivati stećke uz bilo koju današnju zajednicu. Naš zadatak je da ih razumijemo u kontekstu vremena u kojem su nastali“, poručila je.
Istina.media
