Dok brojni izvještaji i strategije nalažu veću transparentnost pravosudnih institucija, istraživački novinari suočavaju se s odlukama kojima im se onemogućava dostavljanje informacija o kompanijama registriranima u lokalnom sudu. Sugovornici Detektora to vide kao bijeg od obveze proaktivnog djelovanja i odlučivanja o javnom interesu.
Od siječnja do kraja travnja novinari Detektora nisu uspjeli dobiti sve informacije iz Općinskog suda u Sarajevu o kompanijama koje su dio priče na kojoj rade.
Nakon što im je odobren uvid, u Registru privrednih subjekata skrenuta im je pozornost da ne mogu pregledavati dokumente koje nije donio sud. To je podrazumijevalo da su novinarima dostupna rješenja koja sud donese – o registraciji, izmjenama vlasništva, adrese, direktora i podružnica, ali ništa izvan toga.
Konkretno, nije im omogućeno da izvrše uvid u bilo koji ugovor, procjenu vještaka ili izmjenu unutar kompanije koju nije donio sud. Rečeno im je da će o tome naknadno odlučiti uprava Suda na temelju zahtjeva za slobodan pristup informacijama koji je trebalo naknadno poslati.
U travnju je uprava i odlučila – zahtjev je odbijen zbog toga što Detektor nema pravni interes, zbog zaštite osobnih podataka ovlaštenih osoba i zbog toga što su kompanije za koje su informacije tražene smatrale da bi njihovim priopćavanjem mogla nastupiti šteta.
Sugovornici Detektora smatraju da su određena ograničenja pri dostavljanju podataka opravdana, ali da se vrlo često zanemaruje propitivanje interesa javnosti i proaktivne transparentnosti, što je obveza institucija pri odlučivanju o dostavljanju dokumenata.
“Novinari se i dalje suočavaju s neopravdanim uskraćivanjem informacija od javnog značaja, a analiza (op. a. Mediacentra) ukazuje da ostvarivanje prava na pristup informacijama često ovisi o instituciji kojoj se zahtjev upućuje, temi izvještavanja, kao i prirodi komunikacije s osobama od kojih se informacije traže”, navodi Lamija Kovačević, istraživačica u Mediacentru Sarajevo.
Komunikacijska strategija Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća nalaže pravosudnim institucijama da informiraju javnost i grade reputaciju kroz proaktivnu transparentnost i otvorenost institucija. Dobra suradnja i komunikacija s medijima smatra se osnovnom komunikacijskom sponom između građana i pravosuđa.
Slučaj Detektora trenutačno je u fazi žalbe.
Javnost sudskog spisa u rukama kompanija
U razdoblju kada je integritet i transparentnost pravosuđa pod povećalom javnosti, ovakvi slučajevi predstavljaju prepreku stvaranju povjerenja između javnosti i sudova, smatra Denis Džidić, direktor i glavni i odgovorni urednik Detektora.
“Praksa suda prema kojoj novinarima treba više od četiri mjeseca da dođu do rješenja kojim im se omogućava ili odbija dostavljanje podataka o kompanijama pokazuje koliko je pravosuđe odvojeno od potreba javnosti, novinara i medija”, navodi on.
Dok institucije izbjegavaju obvezu proaktivne transparentnosti, Federalno ministarstvo pravde provodi projekt poboljšanja poslovnog okruženja, kojim se digitalizira sustav registracije poslovnih subjekata u Federaciji BiH. Ovim projektom bi rješenja, koja su novinarima nerijetko nedostupna i putem zahtjeva, postala javno dostupna.
Na registru poslovnih subjekata koji je kreiran po ovom projektu objavljeni su podaci za Općinski sud u Sarajevu i Općinski sud u Travniku. Iako uneseni, svi dokumenti nisu pretraživi zbog pogrešaka pri unosu. Na ovom portalu nedostaju podaci za još osam sudova u Federaciji.
Federalno ministarstvo pravde nije odgovorilo na upit Detektora o značaju ovog portala u odlučivanju sudova o dostavljanju dokumentacije iz spisa.
Iskustvo slično Detektoru ima i Centar za istraživačko novinarstvo (CIN). Ova medijska organizacija u Općinskom sudu u Sarajevu više je puta izvršila uvid u registar poslovnih subjekata, gdje su označili potrebne dokumente koje su potom morali navesti u novom zahtjevu.
Aladin Abdagić, glavni i odgovorni urednik CIN-a, navodi da ni tu nije bio kraj te da je sud od kompanija tražio suglasnost za dostavljanje dokumenata.
“Dakle, od njihova odgovora, odnosno dobre volje, ovisi hoćemo li dobiti traženu dokumentaciju. U praksi se događalo da nam tvrtke odobre kopiranje tražene dokumentacije, ali u većini slučajeva to nije tako”, navodi Abdagić.
On pojašnjava da je CIN slično iskustvo imao u Okružnom privrednom sudu u Doboju, gdje im je odobren uvid, ali su potom dostavljena samo sudska rješenja. Obrazloženje suda u tom slučaju bilo je da ne mogu dostaviti dokumente koje su sačinile druge institucije. Žalba na rješenje ovog suda je odbijena.
Ena Kljajić Grgić, rukovoditeljica Centra za pružanje pravne pomoći u Transparency Internationalu BiH, pojašnjava kako su spisi registra privrednih subjekata javni, ali da nisu svi dokumenti dostupni bez ograničenja.
Zakonom o registraciji poslovnih subjekata propisano je kako svatko može izvršiti uvid u podatke upisane u glavnoj knjizi registra i javne podatke iz zbirke isprava registra, osim isprava za koje je zakonom isključena primjena načela javnosti registra.
“Ovdje je važno naglasiti da se jedino zakonom propisuje kada je za uvid ili za pribavljanje izvoda iz zbirke isprava registra nužno dokazivanje pravnog interesa”, navodi Kljajić Grgić.
Sud bez adekvatno provedenog testa interesa javnosti
U rješenju kojim odbija dostavljanje podataka Detektoru, Općinski sud u Sarajevu naveo je kako je od kompanija za koje je izvršen uvid tražio izjašnjenje o povjerljivosti informacija zbog kojih bi njihovim priopćavanjem mogla nastupiti šteta.
Kompanije su u svojim izjašnjenjima navele kako traženi podaci sadrže komercijalne uvjete osnivanja i promjene podataka koje smatraju strogo povjerljivima, pri čemu dodaju da dostupnost ovih podataka nije opravdana ni javnim ni bilo kojim drugim interesom.
Sud je ovo mišljenje podržao navodeći kako “nalazi da u konkretnom slučaju ne postoji poseban javni interes i da traženu informaciju treba zaštititi u interesu osiguranja povjerljivih komercijalnih interesa treće strane”.
Nakon što je izvršila uvid u rješenje Suda, Kljajić Grgić navodi kako je Sud imao obvezu provesti test javnog interesa i izvršiti procjenu prevladavaju li komercijalni interesi nad interesom javnosti da dođe u posjed traženih informacija.
“Ovaj test nije proveden na način kako to predviđa zakon, a nije ni u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na slobodu primanja i prenošenja informacija”, navodi ona.
Općinski sud u Sarajevu nije uvijek imao ovakvu praksu. U ranijim postupcima u kojima je Detektor tražio uvid omogućen je pristup i kopiranje svih informacija dostupnih u spisu.
Na upit o promjeni prakse iz Suda su odgovorili kako postupaju “po svakom pojedinačnom zahtjevu (…) u skladu s pozitivnopravnim normama”.
“Sam odgovor Suda u Sarajevu na ovu problematiku, gdje se uopće ne adresiraju pitanja novinarke, gdje se ignorira važnost testa javnog interesa i gdje se samo upućuje generički na neke imaginarne pozitivne pravne norme, dovoljno pokazuje kakav je odnos prema istraživačkom novinarstvu i kako se sudovi stavljaju u poziciju onih koji štite informacije bez osnove”, smatra Džidić.
Zanemarena proaktivna transparentnost
Dok Zakon o slobodi pristupa informacijama predstavlja mehanizam koji novinarima i drugim osobama treba omogućiti da što prije dobiju informaciju javnog tijela, praksa kojoj svjedoče CIN i Detektor pri traženju informacija o kompanijama čini se drukčijom.
Proaktivna transparentnost na kojoj inzistira Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće svojom Komunikacijskom strategijom čini se izgubljenom.
Kljajić Grgić iz TI-a navodi da je proaktivna transparentnost institucija njihova obveza.
“Nažalost, pojedini organi ignoriraju ove obveze i donose odluke kojima je cilj da se podnositelj zahtjeva odbije pod svaku cijenu, bez pravilnog provođenja postupka, razmatranja svih činjenica i okolnosti te često i bez primjene propisa”, navodi ona.
Unaprjeđenje pristupa informacijama potrebno je unaprijediti na svim razinama, smatra Lamija Kovačević, pojašnjavajući da je to jedna od ključnih preporuka analize Mediacentra iz 2025. godine.
“Analiza ukazuje na potrebu standardizacije postupanja po zahtjevima za pristup informacijama, dosljedne primjene testa javnog interesa, kao i jačanja proaktivnog objavljivanja informacija. Također, žalbena tijela i inspekcije trebaju osigurati djelotvornu i neovisnu kontrolu”, navodi Kovačević.
Aladin Abdagić iz CIN-a navodi kako sama brzina rješavanja ovih zahtjeva nije dokaz pada transparentnosti suda, ali da je važan pokazatelj. On navodi kako informacija koja stigne prekasno gubi svoju svrhu.
“Ako sporosti odgovora na zahtjeve dodamo odbijanje bez obrazloženja ili nepotpune odgovore, onda definitivno možemo govoriti o padu transparentnosti”, navodi Abdagić, dodajući kako je ova praksa sve češća.
On navodi da sustavna ograničavanja pristupa bez jasnog obrazloženja mogu imati problematične posljedice po rad novinara i percepciju javnosti o pravosuđu.
“Tako se potkopava povjerenje u pravosudne institucije i otvara prostor za sumnju u nepravilnosti, čak i kada ih možda nema”, smatra Abdagić.
