Stručnjaci upozoravaju da male i velike hidroelektrane mijenjaju hidrološke režime, dok se kumulativni uticaji na vodne sustave i dalje nedovoljno istražuju.
Iako se obnovljivi izvori energije sve češće promoviraju kao ključni odgovor na klimatsku krizu, stručnjaci upozoravaju da pojedini oblici njihove primjene, posebno hidroenergetski projekti, mogu imati ozbiljne i dugoročne posljedice po vodne sustave i podzemne vode, koje su i dalje nedovoljno istražene i slabo zaštićene.
Foto: HE Ulog/Zeleni Neretva Konjic
TKO RADI PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ?
Posebnu pažnju izaziva pitanje kvalitete studija procjene utjecaja na okoliš. Iako bi one trebale predstavljati osnovni alat zaštite prirodnih resursa, dio stručne javnosti tvrdi da u praksi često ne ispunjavaju svoju svrhu.
Robert Oroz, ekološki aktivist iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT), ističe da iskustvo ukazuju na brojne metodološke nedosljednosti u procjenama utjecaja na okoliš za energetske projekte. Te procjene, kako navodi, po narudžbi investitora, izrađuju konsultantske kuće čiji je kredibilitet često upitan.
Foto: Robert Oroz
„Tako, na primjer, studije utjecaja na okoliš formalno sadrže poglavlja o zaštiti podzemnih voda. Međutim, nije dovoljno štititi podzemne vode samo kroz naslove i podnaslove, bez stvarnih i prethodnih programskih istraživanja koja bi utvrdila njihov stvarni stupanj zaštite. Naišli smo na veći broj slučajeva studija čiji je sadržaj većim dijelom kopiran iz ranije izrađenih studija, pa slobodno možemo reći da se radi o odsustvu jedinstvenog, interdisciplinarnog i hijerarhijski utemeljenog pristupa“, ističe Oroz.
S tim u vezi, dodaje, teško je govoriti o kvaliteti mjera zaštite okoliša propisanih u ovim dokumentima, a samim tim i o adekvatnoj zaštiti visokovrijednih podzemnih voda. Iskustva aktivista i aktivistkinja iz regije, posebno iz Srbije, potvrđuju da je situacija i u susjednim državama manje-više slična.
Foto: Kanjon Volujak, Prozor-Rama
Oroz dalje navodi da iskustva pokazuju kako su procesi koji se poduzimaju s ciljem zaštite podzemnih voda uglavnom deklarativne prirode.
„Prema našem mišljenju, temeljenom na širim konzultacijama s predstavnicima znanosti i struke, u prvom redu akademika Muriza Spahića, istaknutog hidrologa, jedan od ključeva za rješavanje ovog pitanja leži u prostornom planiranju koje ne posvećuje potrebnu pažnju podzemnim vodama, iako bi to trebalo biti jedan od prioriteta“, navodi Oroz.
Prema njegovim riječima, prostorni planovi su zastarjeli, a u novim verzijama često prevladaju interesi investitora čiji kontroverzni projekti devastiraju rijeke i šume, te se zanemaruju javni interes, struka i građani.
Ekološki aktivist Safet Kubat ističe da se fokus ne treba stavljati samo na mini hidroelektrane, već i na velika hidroenergetska postrojenja, ona preko 10 MWH, navodeći da krški sustavi Dinarida su hidrogeološki izuzetno povezani i osjetljivi, što znači da intervencija na površinskim vodama često direktno utiče i na podzemne tokove i izvorišta.
Foto: Safet Kubat
„Upravo izgradnja brana, cjevovoda, gdje se prilikom gradnje malih hidroelektrana rijeke „cijevile“ i po nekoliko kilometara, mijenja pravce strujanja i u konačnici nivo podzemnih voda“ navodi Kubat.
Prema njegovim riječima, ovo su generalna pravila, ali nije mu poznato da je urađeno temeljno istraživanje koje bi točno dovelo u vezu male hidroelektrane i promjene u podzemnim vodama. Svaki projekt se, smatra Kubat, mora posmatrati posebno, a tu je i pitanje revizije studija utjecaja na okoliš. Dodaje da i sama činjenica da je izgrađeno više od 100 malih hidroelektrana, uz planove za još nekoliko stotina, dovoljno govori o razmjerama problema.
„I tih 100 izgrađenih malih hidroelektrana sigurno ima negativne posljedice“, ističe.
Foto: Jablanica
Posebno kompleksan primjer predstavlja projekat „Gornji horizonti“, investicija vrijedna skoro 240 miliona eura. Kubat pojašnjava da su Gornji horizonti složen hidroenergetski sustav koji podrazumijeva izgradnju tri velike hidroelektrane Dabar, Nevesinje i Bileća, uz mrežu brana, akumulacija, kanala i tunela u krškim poljima istočne Hercegovine.
„Njegova suština je preusmjeravanje voda iz sliva rijeke Neretve u sliv Trebišnjice, čime se mijenja prirodni hidrološki režim cijelog područja. To može imati direktnu posljedicu i na rijeku Bregavu, čija se izdašnost iz godine u godinu smanjuje, kao i na izvore Bune i Bunice, te čitavog vodenog podzemnog bazena pijaće vode ispod Malog polja i Kosora u Blagaju, čemu uveliko pogoduje Krški teren“, navodi Kubat.
Pojašnjava da je sistem Gornji horizonti zamišljen kao nadogradnja postojećih Donjih horizonata, odnosno hidroelektrana Trebinje I i II, Čapljina i Dubrovnik. Prema njegovim riječima, radi se regionalnom i prekograničnom problemu, te jednom od najvećih hidrotehničkih zahvata u kršu jugoistočne Europe.
Ovakav zahvat, upozorava, mogao bi dovesti do destabilizacije hidrološkog režima i potencijalnog presušivanja izvora i rijeka u drugim slivovima, usljed preusmjeravanja vode iz jednog krškogsistema u drugi.
„Dok su male hidroelektrane znale dovesti do potpunog isušivanja riječnog korita, uništenja lokalnih pitkih izvora te smanjenja infiltracije u podzemne vode, što je nužno temeljno istražiti“, ističe Kubat.
Dodaje da su takvi primjeri prisutni na više lokacija gdje su izgrađene mini hidroelektrane kao što su one na slivu Neretve, Bregavi, Doljanci, ali i hidroelektrana Ulog…
„Svaka situacija je specifična“, zaključuje Kubat.
POSTUPAK IZDAVANJA VODNIH AKATA
Iz institucija nadležnih za upravljanje vodama poručuju da se projekti OIE procjenjuju kroz zakonom propisane procedure, uključujući analizu tehničke dokumentacije i, po potrebi, dodatne hidrološke studije.
Iz Agencije za vodno područje rijeke Save navode da se „po potrebi zahtijevaju dodatne stručne analize i ekspertize, posebno kada postoji mogućnost uticaja na izvorišta i podzemne tokove“. Istovremeno priznaju da hidrološko-hidrogeološke analize nisu obavezne za svaki projekt, već se traže u slučajevima kada postoji potencijalni utjecaj na izvorišta pitke vode i zone zaštite, pri čemu se primjenjuju važeći kriteriji zaštite voda.
Dodaju da, iako se projekti razmatraju pojedinačno, u obzir se uzimaju i postojeći ili planirani zahvati na istom slivu, a kumulativni utjecaji dodatno se analiziraju kroz postupke procjene uticaja na okoliš.
Iz Javne ustanove Vode Srpske Bijeljina kažu da oni nisu jedina institucija koja je uključena u proces procjene utjecaja projekata obnovljivih izvora, pa i malih hidroelektrana te da to vrši širi krug subjekata u skladu sa zakonskom regulativom kako na kraškim tako i na svim ostalim područjima.
„JU Vode Srpske Bijeljina u okviru svojih zakonskih ovlaštenja vrši izdavanje svih vodnih akata bez obzira na njihovu namjenu“, tvrde.
Prilikom propisivanja vodnih uslova, iz ove ustanove tvrde, da zaprimaju i obrađuju dokumentaciju dostavljenu od strane investitora, kao i od svih navedenih subjekata.
Usprkos postojećim procedurama i institucionalnim kontrolama, stručnjaci upozoravaju da eventualni utjecaji hidroenergetskih projekata na podzemne vode i općenito vodne sustave i dalje nisu dovoljno istraženi. Zbog toga ostaje otvoreno pitanje dugoročnih posljedica ovakvih zahvata, posebno u krškim područjima gdje su vodni tokovi izrazito osjetljivi i međusobno povezani.
Z. Đelilović/Istina.media
