Gotovo dvije godine nakon tragedije u Donjoj Jablanici, u kojoj je poginulo 19 osoba, još nema pravosudnog epiloga niti odgovora na ključna pitanja o odgovornosti, dok mještani, prema riječima urednice i novinarke portala „Istina media” Kristine Perić, i dalje ne znaju ni jesu li njihove kuće sigurne za život. Perić za N1 upozorava da se dokumentacija u vezi s kamenolomom i dalje izuzima, da stanovnici ne znaju što konkretno znače „crvene zone” u kojima se nalaze njihove kuće, a posebno ju je šokiralo saznanje da dječak koji je u tragediji ostao bez roditelja još nema svoj dom.
Govoreći o kamenolomu iznad Donje Jablanice, Perić je navela da je kroz svoj novinarski rad utvrdila da je imao urbanističku i vodoprivrednu suglasnost te da je dobivao poticaje iz proračuna Hercegovačko-neretvanske županije, ali da dozvole koje su mu bile potrebne nikada nije pribavio.
„Kamenolom je radio i provodio miniranja, a dozvole nikad nije pribavio”
Perić smatra da slučaj Donje Jablanice otvara mnogo šire pitanje načina na koji investitori u Bosni i Hercegovini dolaze do suglasnosti i odnosa koji imaju s vlastima.
„Mnogo je situacija u Hercegovini i Bosni i Hercegovini koje bi mogle imati posljedice, ali se, evo, iskreno nadam da neće biti tako teških kakve smo imali u Jablanici. Kada je u pitanju, spominjali ste, dokumentacija, ono što sam ja svojim radom nekako pratila i dokazala jest da je kamenolom imao suglasnosti, znači prvo Općine Jablanica, tadašnjeg načelnika Salema Dedića. Znači, imao je urbanističku suglasnost, pa je potom imao vodoprivrednu suglasnost, koju je potpisao ministar Samir Sunagić, a dobivao je i poticaje iz proračuna HNŽ-a u vrijeme ministra Željka Laketića, koji je tada također bio u SDA-u, kao i prethodno spomenuta dvojica. Znači, ako gledamo situaciju u Bosni i Hercegovini, vrlo često imamo te investitore koji su vezani uz vlast i koji na taj način nekako osiguravaju dozvole i rade na terenu. A kad je u pitanju kamenolom u Jablanici, on je na temelju ove urbanističke i vodoprivredne suglasnosti trebao ishoditi dozvole, no nikad ih nije pribavio, ali je radio i provodio miniranja i, evo, u konačnici smo imali kao posljedicu ovo što se dogodilo.”
Dvije godine bez pravosudnog epiloga
Jedno od pitanja koje se i dalje nameće jest zašto se dokumentacija povezana s kamenolomom izuzima i gotovo dvije godine nakon tragedije. Predmet je sada u POSKOK-u, a Perić kaže da svi i dalje čekaju epilog.
„Mi smo u više navrata slali upite, ne samo moj portal, nego su i svi mediji u Hercegovini i širom zemlje su slali upite vezane uz Donju Jablanicu. Tužiteljstvo HNŽ-a slalo je nekakva objašnjenja, da rade ovo, ono i peto i deseto. U konačnici, evo, vidimo da dvije godine nakon tragedije nemamo pravosudni epilog, pa ne možemo zapravo onda ni reći da se tu nešto radilo. Znači, predmet je sada trenutno u POSKOK-u. Koliko znam, evo, nisu zadovoljni radom Tužiteljstva HNŽ-a. Što će oni sada učiniti, ja iskreno, evo, ne znam. Znam da i POSKOK vrvi od predmeta. Jablanica bi trebala biti, Donja Jablanica i tragedija, prioritet u njihovu radu. I dalje se, znači, izuzimaju materijali koji su već izuzimani, samo je pitanje jesu li na pravi način izuzimani. Tako da, evo, čekamo svi, svi čekamo epilog.”
Na javnoj tribini u Jablanici govorilo se i o višegodišnjim upozorenjima mještana zbog aktivnosti kamenoloma. Perić je podsjetila i na podatke koje je pronašla u priopćenju županijske vlade o postupanju inspekcije.
„Jedan od mještana rekao je da je samo pitanje vremena kada će sve pasti na selo”
„Komentirano je dosta toga na tribini u Jablanici, a ja znam nakon same tragedije da sam u jednom od priopćenja županijske vlade iščitala da inspekcija tri godine, od 2021. do trenutka tragedije, nije bila na mjestu, a 2021. godine, kada su navodno bili na mjestu, odnosno na kamenolomu, da nisu zatekli nikakve radove. Sada je upitno, znači, zapravo, jesu li mještani komentirali između sebe ili su prijavljivali. Bilo je komentara mještana koji su rekli da je prije same tragedije jedan od starijih mještana rekao da je samo pitanje vremena kad će to sve pasti na selo. I sad je ono, zapravo, ljudi se kod nas boje i slabo prijavljuju, slabo se bore i kad im izravna opasnost dođe i u njihovo susjedstvo.”
Gotovo dvije godine kasnije, brojna pitanja mještana nisu vezana samo uz istragu i utvrđivanje odgovornosti. Neki od njih, prema riječima Perić, još nemaju jasnu informaciju o tome jesu li njihove kuće sigurne i što konkretno znači kada im nadležni kažu da žive u „crvenoj zoni”.
Posebno potresnim Spajić Perić opisuje ono što je čula tijekom tribine od samih stanovnika.
„Pa evo, ja sam potpuno svjesna, vjerujem da ste i vi na televiziji, svi novinari, kako je spora i troma ova država, ali mislim da sam se u predmetu Jablanice još dodatno šokirala. Mislim, pratili smo koliko je trebalo da se obnovi željeznica, koliko je trebalo da se cesta, koja je praktično jedina cesta koja trenutno povezuje Mostar i Sarajevo, sanira. A posebno me šokiralo na tribini kad smo čuli da dječak koji je ostao bez roditelja u Jablanici još nema krov nad glavom i o njemu brinu članovi obitelji. Drugo, što mi je nekako isto zabrinjavajuće, jest da ljudi ni dan-danas ne znaju je li im to mjesto sigurno za život, ne znaju što znači crvena zona, imaju nekakve obavijesti da su im kuće u crvenoj zoni. Tako da je po pitanju Jablanice zapravo, ne znam da je i na jedno pitanje korektno i konkretno odgovoreno.”
Perić ne želi govoriti o mogućem zataškavanju bez dokaza. Međutim, ukazuje na činjenicu da javnost ni pred drugu godišnjicu tragedije ne zna u kojem smjeru ide istraga niti tko je njome obuhvaćen.
„Ne mogu nešto tvrditi za što nemam dokaze”
„Ne mogu nešto tvrditi za što nemam dokaze i obično ne funkcioniram na taj način. Ali sama činjenica, zapravo, da mi 1. listopada, evo, par dana je do godišnjice tragedije u Jablanici, ne znamo apsolutno ništa, ni u kojem smjeru idu te istrage, jesu li ovi koji su proglašavali interesom Općine Jablanica da se provode ta iskopavanja iznad sela uopće obuhvaćeni istragom, jesu li krivi inspektori, tko je kriv zapravo što se to sve odigralo. Ono što ja mislim jest da se nikada nije smjelo dogoditi da kamenolom bude iznad sela i da se toliki taj kamen ne samo iskopava nego i skladišti i da to kasnije, povučeno nekakvom bujicom, napravi ono što je napravilo.”
Tragedija iz listopada 2024. godine nije pogodila samo Donju Jablanicu. Poplave i klizišta zahvatili su i druga područja, a ukupno je život izgubilo 26 osoba. U razgovoru za N1 otvoreno je i pitanje odnosa politike prema žrtvama, posebno imajući u vidu da su se i u vrijeme tragedije održavali lokalni izbori.
„Na jednoj strani brojiš glasove, na drugoj se broje mrtvi u Jablanici”
Spajić Perić kaže da joj je upravo taj dan ostao kao jedan od najtežih u novinarskoj karijeri.
„Ako ćemo se prisjetiti, vratiti, evo, unatrag dvije godine, znamo da su se u vrijeme tragedije u Jablanici održavali lokalni izbori. I tada, unatoč tolikom broju mrtvih, nije bilo sluha vlasti da se izbori odgode. Ja sam tada, to sam rekla na tribini u Jablanici, radila možda najteži svoj radni dan u životu, gdje na jednoj strani brojiš glasove i pokušavaš pratiti što se događa na izborima, na drugoj strani se broje mrtvi u Jablanici. I mislim da smo već tada pokazali da nemamo nikakvu ni sućut ni ljudskost i da su nam bitniji nekakvi rezultati izbora nego devetnaestero mrtvih u susjedstvu. Sad opet vidim da se ni ovi kandidati ne dotiču, na ovim općim izborima ne dotiču tema koje se tiču običnog čovjeka, ne dotiču se Jablanice, tako da se našim vlastima zapravo ne treba ništa čuditi. Oni koji su zapravo pokazali humanost jesu definitivno ljudi i iz Bosne i Hercegovine i regije koji su i došli na teren, ali mnogi od njih i slali novac, kako građani tako i brojne države. Međutim, ono što je nekako ostalo pod upitnikom jest koliko je uopće transparentno utrošen taj novac.”
Mještani razočarani i dodjelom pomoći
Na pitanje o milijunskim donacijama koje su nakon tragedije pristizale za pogođena područja, Perić je naglasila da se nije detaljno bavila praćenjem tokova tog novca. Ipak, iskustva mještana, kako kaže, pokazuju koliko su nezadovoljni načinom i brzinom obnove.
„Nisam se precizno niti detaljno bavila stvarno time kamo je novac otišao. Najviše sam tih članaka pisala u vrijeme tragedije i nakon tragedije i uzročno-posljedično sam se bavila radom Tužiteljstva. Ali iz ovih izlaganja mještana možemo vidjeti da oni nisu zadovoljni, da su mnoge kuće još neobnovljene. Ponavljam, znači, da dječak bez roditelja još uvijek nema dom, da su neki dobili pomoć, neki nisu, neki su nešto sami obnavljali i tako dalje. Tako da i iz njihovih iskustava možemo iščitati da su duboko i debelo razočarani i državom i dodjelom sredstava i posebno brzinom kojom se reagiralo nakon tragedije.”
„U sustav već odavno ne vjeruju”
Dvije godine nakon tragedije, prema onome što je Perić čula od mještana, ljudi se prvenstveno oslanjaju jedni na druge i na pomoć drugih građana.
Istodobno ostaju bez odgovora stručnjaka i institucija o jednom od najvažnijih pitanja – jesu li danas sigurni u vlastitim kućama.
„Pa mještani, koliko vidim, oslanjaju se jedni na druge i, kao što ste rekli, u prethodnom pitanju ste zapravo dali odgovor, vjeruju u druge dobre ljude. U sustav već odavno ne vjeruju. Znači, imaju nekakve obavijesti da su u tim nekakvim crvenim zonama, ne znaju jesu li na sigurnom da žive tu gdje žive, zapravo ne znaju ništa i nemaju prave informacije ni od pravosuđa, ni od nekakvih geologa, ni od stručnjaka koji bi im trebali reći jesu li na nekakvom trusnom području, može li neka nova kiša… Gospođa iz mjesne zajednice na tribini je rekla da se u Donjoj Jablanici ljudi boje svake nove kiše. I to je zapravo strašno. Proživjeli su što su proživjeli, ali svakodnevica im je otežana svime što im nekakva vremenska prognoza donosi.”
„Pitanje je kakve ćemo sve posljedice u budućnosti trpjeti”
Na kraju razgovora Perić je govorila i o široj slici – povezanosti investitora i vlasti, velikim projektima, dozvolama i mogućim posljedicama za stanovništvo i okoliš.
„Da se dogodi Jablanica, tu je potrebno da se poklopi nekakav niz okolnosti i ti naši investitori koji šuruju s vlastima, pa da se poklopi ta nekakva vremenska prognoza i da se sve to spoji u ono što se dogodilo. I kažem, evo, već smo imali sela oko Mostara koja su trpjela poplave. Ljudi se već boje da im pitke vode gore u Hercegbosanskoj županiji više neće biti čiste nakon tolikih tih vjetroparkova i izlijevanja tih ulja iz turbina. I s obzirom na sadašnji odnos vlasti prema ovim megaprojektima, pitanje je, evo, kakve ćemo sve posljedice u budućnosti i dalje trpjeti“, zaključila je Perić u Danu uživo za N1 televiziju, a videoprilog možete pogledati OVDJE.
