Tisuće praznih kuća i rekordne milijarde iz dijaspore obilježavaju današnju društvenu zbilju. Kako je stanovništvo u sve većem broju napuštalo Bosnu i Hercegovinu, tako su i financijska sredstva u suprotnom smjeru pristizala u sve većim iznosima.
Kada redovita primanja nisu dostatna za podmirivanje režija, nabavu lijekova i pokrivanje osnovnih troškova, Jovanu Vasiliću iz Bijeljine na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine pomažu djeca koja žive i rade u Austriji.
“Da nije tih doznaka iz inozemstva i da nije tog mladog svijeta koji radi tamo, mi umirovljenici koji smo ovdje, a i ja sam umirovljenik, vjerojatno bismo jedva spajali kraj s krajem”, kazao je Vasilić.
Njegova osobna situacija nipošto nije izoliran slučaj. Prošle su godine građani Bosne i Hercegovine na privremenom radu u inozemstvu poslali svojim obiteljima u domovini 4,46 milijardi maraka, što iznosi oko 2,28 milijardi eura, čime je dosegnut povijesni maksimum.
Pozitivan se trend nastavio i tijekom ove godine, pa je samo u prvom tromjesečju zabilježen priljev veći od pola milijarde eura uz porast od 13 milijuna eura u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine. Financijska sredstva pritom prvenstveno pristižu iz država Zapadne Europe, Skandinavije i Sjeverne Amerike, gdje je bosanskohercegovačka dijaspora najbrojnija.
Stručnjaci za ekonomska pitanja ističu kako taj novac najčešće služi kao direktna pomoć obiteljima, ali ujedno naglašavaju da to potvrđuje zabrinjavajuću činjenicu: Bosna i Hercegovina danas spada među ekonomski najzavisnije europske države o financijskoj potpori ljudi koji više ne žive na njezinom teritoriju. Prema službenim procjenama, doznake čine jedan od ključnih izvora stranog kapitala i sudjeluju s više od deset posto u ukupnom bruto domaćem proizvodu.
Prazne nekretnine i gašenje domova
Širom zemlje brojne obitelji ovise o novčanoj potpori rodbine iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Švicarske i drugih zemalja. Istodobno, obavljajući funkciju predsjednika Udruge potrošača “Zvono”, Jovan Vasilić svjedoči i onoj tužnijoj strani istog procesa, a to je masovno iseljavanje stanovništva.
“Radimo mi i istraživanje. Pazite, između šest i sedam tisuća vodomjera mjesecima ne registrira nikakvu potrošnju vode. Dakle, potrošnja je 0. To znači da tu nitko ne živi ili dolazi samo povremeno”, izjavio je Vasilić.
Prema njegovim zapažanjima, sve je veći broj onih koji zemlju napuštaju trajno, dok je sve manje onih koji rad u inozemstvu vide kao privremenu opciju.
“Ranije su ljudi odlazili da zarade, pa se vraćali. Sad imate situaciju da su oni koji su otišli napravili nove kuće ovdje, ali se ipak nisu vratili. Ja osobno znam u više naselja kod Bijeljine gdje imate desetine novih kuća. U njima nitko ne živi, ne vraća se nitko, čak ih se većina i prodaje. Danas odlaze čitave obitelji. Odlaze djeca, odlaze unuci i pitanje je što će biti kada više ne bude roditelja kojima se danas šalje novac”, naglasio je.
Dodao je kako su mu i vlastita djeca jasno poručila da se ne planiraju vraćati u domovinu.
“Tamo su dobili i djecu, koja idu tamo i u školu, grade potpuno novi život… neće se vratiti ovdje, i to je, eto, jedan od primjera paradoksa ovih podataka o doznakama. Neće ih biti kad mi stari izumremo”, zaključio je Vasilić.
Izostanak reakcije središnje banke
Statistički pokazatelji Središnje banke Bosne i Hercegovine otkrivaju da novčani transferi iz inozemstva bilježe gotovo neprekidan rast. Tako su iseljenici tijekom 2021. godine poslali 3,04 milijarde maraka, da bi iznos godinu dana kasnije narastao na 3,58 milijardi, a 2023. godine dosegnuo 3,79 milijardi maraka. U 2024. godini doznake su probile granicu od 4,16 milijardi maraka, da bi lani dosegnule rekordnih 4,46 milijardi maraka.
Kada se redovitim doznakama pribroje mirovine iz inozemstva i razni oblici socijalne pomoći, ukupni tekući transferi u prvom su kvartalu ove godine dosegnuli 1,33 milijarde maraka. Ipak, Središnja banka Bosne i Hercegovine odbila je komentirati uzroke ovakvog rasta te njihov stvarni utjecaj na domaće gospodarstvo.
U službenom očitovanju naveli su kako se “nadležnost Središnje banke Bosne i Hercegovine u ovoj oblasti odnosi na prikupljanje, obradu i objavljivanje statističkih podataka o doznakama iz inozemstva u skladu s međunarodnim statističkim standardima”.
Unatoč izostanku detaljnijih komentara, sama statistika jasno pokazuje da prekogranični transferi predstavljaju žilu kucavicu za financijsku stabilnost zemlje, svrstavajući Bosnu i Hercegovinu u sam vrh europskih država ovisnih o stranoj gotovini, piše Radio Slobodna Evropa.
Krpanje socijalnog mira umjesto investicija
Za ekonomista Admira Čavalića rekordni novčani priljevi ne predstavljaju iznenađenje, ali upozorava da se oni ne smiju tretirati kao ulaganja, već kao nužna pomoć najbližima.
“Riječ je prvenstveno o socijalnim doznakama. Na određeni način održava se socijalni mir kroz te doznake iz inozemstva. Drugačije se ne bi mogao objasniti životni standard velikog broja građana koji imaju male prihode ili minimalne mirovine”, kazao je Čavalić.
Smatra kako je rast doznaka izravna posljedica dugotrajnog iseljavanja i sve težih životnih uvjeta onih koji su ostali. S obzirom na rast cijena hrane, energenata, lijekova i stanovanja, potpora izvana postala je presudna.
“Kada bih rangirao faktore, rekao bih da su najvažniji veći broj naših ljudi vani i veće potrebe stanovništva koje je ostalo ovdje”, izjavio je, upozorivši na dramatične posljedice u slučaju iznenadnog prekida tog dotoka.
“Kada bismo preko noći ukinuli te doznake, Bosna i Hercegovina bi vrlo vjerojatno ušla u recesiju. Došlo bi do snažnog pada domaće potrošnje i velikog pritiska na javne proračune”, zaključio je Čavalić.
Slično razmišlja i ekonomistica Svetlana Cenić, koja naglašava da rekordne cifre zapravo oslikavaju duboku ovisnost društva o iseljenom stanovništvu.
“Doznake iz inozemstva čuvaju standard, kupovnu moć i sprečavaju da dio stanovništva ode u apsolutno siromaštvo”, kazala je Cenić.
Ipak, upozorava da se iza prividnog blagostanja krije poražavajuća zbilja.
“Zemlja koja se hvali doznakama iz inozemstva bolje da sebi opali šamar u ogledalu. Rasterao si svoje stanovništvo, a sada od njih tražiš da investiraju i šalju pare”, izjavila je.
Dodala je kako država trenutno ubire koristi od dijaspore, ali istodobno gubi ljudski potencijal koji taj novac generira.
“Ljudi danas šalju novac roditeljima i obitelji. Ali što će biti kada tih roditelja više ne bude i kada cijele obitelji trajno presele u inozemstvo?”, upitala se Cenić.
Između odlaska i nade u povratak
Izvan granica Bosne i Hercegovine danas boravi oko 1,6 milijuna rođenih državljana, dok procjene ukupnog broja ljudi s korijenima iz ove zemlje premašuju dva milijuna. Upravo zato Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije BiH, ističe kako se složeni trendovi na terenu ne mogu svesti na jedinstvenu dijagnozu.
“Teoretski ljudi žele da se vrate, a praktično odlaze. Odlaze mladi, ali i cijele obitelji. Vi na sjeveru zemlje imate gradić u kome je živjelo deset tisuća stanovnika, a danas tamo živi jedva dvije tisuće. Sve je otišlo”, izjavila je Zukić.
Precizno utvrđivanje razmjera iseljavanja otežava činjenica da se mnogi građani nikada ne odjave službeno iz svojih prijašnjih mjesta prebivališta. Ipak, statistika njemačke agencije Destatis za prethodnu godinu pokazuje da se iz Bosne i Hercegovine u Njemačku doselilo 13.707 osoba, dok se 10.474 ljudi vratilo ili preselilo u suprotnom smjeru. Premda je migracijska bilanca i dalje na strani Njemačke, razlika od 3.233 osobe najmanja je u posljednjih trinaest godina, što upućuje na prve, doduše skromne naznake povratka.
Dio dijaspore rješava stambeno pitanje kupnjom nekretnina u većim središtima, poput pedesetogodišnjeg Banjolučanina koji već gotovo dvadeset godina radi u Münchenu. Dok majci redovito šalje novac za osnovne potrebe, prije nekoliko je godina kupio stan u Banjoj Luci. Povratak ne planira odmah, ali želi ondje provesti umirovljeničke dane.
“Djeca su mi u Njemačkoj. Tamo rade i grade svoje živote. Ali ja želim da se vratim kada steknem uvjete za mirovinu. Zato sam kupio stan”, kazao je on.
Slučajevi poput ovoga potvrđuju da dio iseljenika domovinu i dalje doživljava kao konačno odredište. Međutim, stvarni pokazatelji s terena jasno govore da odlazak nije zaustavljen, zbog čega, prema mišljenju Mirhunise Zukić, rekordne doznake imaju dvojako lice: jednoj strani obitelji osiguravaju preživljavanje, dok drugu stranu trajno podsjećaju na masovni odljev ljudi u potrazi za sigurnijom egzistencijom.
Istina.media
