Dolazak hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Mostar ponovno je otvorio pitanje odnosa službenog Zagreba prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, ali i pitanje tko doista ima pravo govoriti u ime hrvatskog naroda. Miljenko Prskalo, član Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, ne skriva razočaranje načinom na koji je posjet politički prezentiran, posebno činjenicom da se podrška hrvatske države ponovno veže uz jednu političku strukturu.
U svom otvorenom osvrtu Prskalo problematizira političko partnerstvo Zagreba i Mostara, višegodišnje pitanje izbornog zakonodavstva, iseljavanje Hrvata iz BiH, ali i brojne afere koje, kako ističe, dodatno narušavaju povjerenje građana.
Njegova poruka je jasna: nitko nije vlasnik hrvatskog naroda, a konačnu riječ o njegovoj političkoj budućnosti mora imati – narod.
Priopćenje prenosimo u nastavku:
Današnji dolazak premijera Republike Hrvatske Andreja Plenkovića u Mostar meni više sliči na predizborni dernek i političku predstavu vladajuće oligarhije nego na ozbiljnu i odgovornu politiku prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.
Lijepo upakirane poruke, osmijesi, fotografije i protokol trebali bi stvoriti sliku zajedništva. Ali ja se pitam:
Gdje su danas drugi lideri hrvatskog naroda u BiH?
Gdje su predstavnici drugih hrvatskih političkih stranaka i opcija? Gdje su ljudi koji također predstavljaju hrvatski narod i imaju pravo biti saslušani?
Ako doista želite biti uz hrvatski narod u BiH, gospodine Plenkoviću, onda morate biti uz cijeli hrvatski narod, a ne samo uz jednu političku strukturu i njezin politički inkubator.
Danas ste u Mostaru bili uz Dragana Čovića i Darijanu Filipović. Zato vas pitam otvoreno:
Mislite li vi da ste vlasnik hrvatskog naroda u Hrvatskoj, a Dragan Čović vlasnik hrvatskog naroda u BiH?
Niste, gospodine Plenkoviću.
Nitko nije vlasnik hrvatskog naroda!
Hrvatski narod nije ničiji politički plijen niti se njegovo povjerenje nasljeđuje stranačkom iskaznicom.
Što se tiče pomoći koju ste dali, budimo potpuno jasni: to nije vaš osobni novac. To je novac hrvatskih građana i hrvatskih poreznih obveznika. Zato se ne može predstavljati kao osobni dar hrvatskog premijera hrvatskom narodu u BiH.
I da budemo iskreni – to je kap u moru.
Nama ne trebaju političke mrvice ni povremeni darovi za fotografiranje. Nama treba odgovorna, dugoročna i ozbiljna politika prema hrvatskom narodu u BiH.
Gospodine Plenkoviću, već ste deset godina premijer Republike Hrvatske. Gdje je politička snaga Hrvatske u Europskoj uniji kada je riječ o zaštiti stvarne ravnopravnosti Hrvata u BiH? Ako imate toliki ugled i političku snagu, zašto se pitanje Izbornog zakona godinama vrti u krug?
I još važnije:
Koliko se hrvatskog naroda iselilo iz BiH? Koliko nas danas ima? Zanima li vas to?
Trebalo bi vas zanimati.
Jer hrvatski narod ne nestaje zbog nedostatka fotografija, govora i protokola, nego zbog nedostatka odgovorne politike koja će ljudima omogućiti da ostanu, rade, žive i budu svoji na svome.
A hrvatski narod neće i ne može ostati imun ni na aktualne afere povezane s otpadom – najprije u Gospiću, a sada i u Širokom Brijegu. I tko zna gdje će se sutra pojaviti novi problem.
Previše je toga da bi se sve moglo jednostavno gurnuti pod tepih.
A posebno zabrinjava kada građani imaju osjećaj da se problemi ponavljaju upravo tamo gdje desetljećima vladaju iste političke strukture – bilo Plenkovićev HDZ u Hrvatskoj ili Čovićev HDZ u BiH.
Isti naziv, različita adresa, a građani sve više osjećaju posljedice.
Zato bi vam, gospodine Plenkoviću, možda bilo korisnije da se ozbiljno pozabavite problemima koje imate kod kuće i pokušate riješiti ono što se može riješiti, umjesto da se bavite političkim spašavanjem „Vojnika Ryana”.
Ali ništa ne traje vječno.
Doći će dan kada će se, kako bi vam rekli vaši Hvarani: „Dite će se vratiti materi.”
Prevedeno na politički jezik: HDZ će se morati vratiti u naručje hrvatskih kćeri i sinova – hrvatskog naroda.
Jer stranka može imati vlast, institucije, medije i političku moć, ali bez povjerenja naroda nema budućnosti.
A što se tiče eventualnih novih afera – neka institucije rade svoj posao. Ako postoje nepravilnosti, neka se utvrde činjenice, neka odgovorni odgovaraju, a javnost neka zna istinu.
Nećemo nikoga unaprijed osuđivati, ali nećemo ni šutjeti.
Zato vam imam jedan jednostavan prijedlog:
Uzmite Dragana Čovića i njegovu kandidatkinju i povedite ih sa sobom u Zagreb.
To vam poklanjamo.
A moj narod?
Moj narod će znati sam izabrati.
Ne treba nam politički tutor. Ne treba nam da nam Zagreb određuje koga moramo birati, kao što nam ne treba ni da nam Mostar određuje da je jedna politička struktura jedini predstavnik svih Hrvata.
Neka narod odluči!
Zato, dragi hrvatski ljudi u BiH, nemojmo više samo komentirati. Izađimo na izbore, razgovarajmo s ljudima, tražimo odgovore i gledajmo rezultate, a ne fotografije.
Ako nismo zadovoljni onima koji su nas godinama predstavljali, imamo pravo izabrati druge.
Ako želimo promjene, moramo ih sami pokrenuti.
Ako želimo odgovornu politiku, moramo je tražiti svojim glasom.
Ne glasujmo iz straha. Ne glasujmo po naredbi. Glasujmo slobodno i po svojoj savjesti.
Na kraju neće odlučivati ni Plenković, ni Čović, ni bilo koja politička oligarhija.
ODLUČIT ĆE NAROD!
A moj narod u BiH zna što želi:
RAVNOPRAVNOST. DOSTOJANSTVO. ODGOVORNOST. I BUDUĆNOST.
Zato, gospodine Plenkoviću, nemojte podcjenjivati hrvatski narod.
Narod vidi.
Narod pamti.
Narod će izaći na izbore.
I narod će odlučiti!
A kako bi rekao naš nezaboravni Šojić:
„Drugovi, dolazi vreme ćorke!”
Miljenko Prskalo
