Skrivena od svakodnevnih pogleda, nekropola stećaka u Boljunima kod Stoca i danas čuva tragove života. Za razliku od Radimlje, najpoznatije hercegovačke nekropole stećaka, koja se nalazi neposredno uz cestu kod Stoca, nekropola u Boljunima skrivena je od pogleda. Ušuškana na blagoj visoravni i okružena mediteranskom šumom, više od 600 godina inspirira priče, legende i znanstvena istraživanja.
Nekropola skrivena od pogleda
„Te strasne lovce ulovih u nevidime konce, ja kovač Grubač, i vjerno upisah i smjerno narisah u ove vele, u bijele, u kami.“
Tim stihovima veliki pjesnik Mak Dizdar završava svoju pjesmu „Zapis o lovu“, inspiriranu upravo stećkom koji je izradio veliki srednjovjekovni kovač i majstor Grubač, autor brojnih stećaka koji se nalaze oko nekropole, piše FTV.
Nekropola stećaka Boljuni, udaljena samo nekoliko kilometara od ceste Stolac – Neum, i danas privlači istraživače, umjetnike i radoznale prolaznike.
„Zanimljivo je da se između Grubača i Semorada, njegova dijaka, pisca, tu ostvaruje jedan zanimljiv dijalog. Prije toga htio bih reći da su i njihova groblja napravljena kao neki mali gradovi, posmrtni gradovi, koji će, naravno, a to svi znamo, inspirirati brojne spomenike sjećanja poslije Drugoga svjetskog rata“, ističe Ronald Panza, teoretičar umjetnosti.
Tragovi vlaškog podrijetla
Sam naziv Boljuni vlaškog je podrijetla. Dubrovački arhivi potvrđuju da su se na ovom području nalazili vlaški katuni. Istraživači smatraju da su zbog bogate dekoracije ovdje, kao i u Radimlji, pokopani brojni dobrostojeći ljudi tog vremena.
„To nam upravo govori da je stanovništvo vlaškog podrijetla, odnosno stočarsko stanovništvo, u jednom trenutku, pred sam dolazak Osmanskog Carstva, bilo jako, može se reći, bogato i dobrostojeće, kad si je moglo priuštiti pokapanje pod tim nadgrobnim spomenicima koji su tako dekorirani, što je za to vrijeme doista bilo, hajde da kažemo, luksuz“, rekao je Dženan Hakalović, profesor povijesti.
Neveš voda ili Grčki bunar
„Ta ornamentalistika i funeralna tehnologija tog vremena, u biti, svima je zajednička. Ona je, rekao bi Bogdanović, manihejska“, kazao je Panza.
U neposrednoj blizini same nekropole nalazi se i Neveš voda ili Grčki bunar, kako ga još zovu.
Prema legendi, ovaj bunar, koji je služio za napajanje stoke i pranje odjeće, nikada nije presušio. Zabilježili smo da na kraju ovoga iznimno sušnog ljeta u njemu još ima vode.
Istina.media
