Desetljećima pojedine obitelji u Bosni i Hercegovini pokušavaju dobiti odgovor na pitanje što se dogodilo s njihovom djecom koju su rodili, a potom dobili informaciju da su preminula, dok tijela nikada nisu vidjeli niti su mogli pouzdano utvrditi gdje su pokopana.
Priče o navodno nestalim bebama iz rodilišta godinama izazivaju sumnje i bol roditelja. Iako nema dokaza da su bebe sustavno ukradene, pojedinačni slučajevi ostavljaju brojna pitanja, piše Avaz.
Blizanci iz Tuzle
Dragica i Goran Plauc dobili su 5. kolovoza 1993. godine blizance u Tuzli. Prema njihovu svjedočenju, nakon što im je rečeno da su dječaci rođeni živi, naknadno su obaviješteni da su preminuli.
Roditelji tvrde da nikada nisu vidjeli tijela svojih sinova niti su dobili uvjerljiv dokaz o njihovu pokopu.
Kasnije su u matičnim knjigama pronašli podatke o dječacima Draganu i Zoranu, ali s pogrešno upisanim prezimenom. Godinama su pokušavali utvrditi što se dogodilo.
Pronašli su dvojicu mladića u Austriji za koje su sumnjali da bi mogli biti njihovi sinovi, ali je DNK analizom utvrđeno da to nisu njihova biološka djeca.
Adnan Bečić – Zenica
Amra i Hamdija Bečić iz Visokog dobili su 1. travnja 1994. godine blizance Admira i Adnana u Županijskoj bolnici Zenica.
Roditeljima je nekoliko dana kasnije rečeno da je Adnan preminuo nakon što se, prema objašnjenju koje su dobili, ugušio.
Hamdija je tražio potvrdu o smrti, ali, prema njegovu svjedočenju, nije je dobio. Kada su roditelji pokušali preuzeti tijelo, rečeno im je da je bolnica već obavila pokop.
Obilazili su groblje, ali nisu pronašli Adnanov grob.
Roditelji su godinama pokušavali saznati gdje je njihov sin pokopan i što se zapravo dogodilo.
Sara iz Banje Luke
Jedan od najnovijih slučajeva dogodio se 2018. godine u Banjoj Luci.
Aleksandra Đilas rodila je djevojčicu u UKC-u Republike Srpske 6. rujna 2018. godine. Dijete je trebalo dobiti ime Sara.
Roditeljima je nakon porođaja prvo rečeno da je s bebom sve u redu, a dva dana kasnije priopćeno im je da je preminula.
Roditelji tvrde da nisu vidjeli tijelo niti su prisustvovali pokopu.
Prema službenim podacima, tijelo je 11. rujna preuzeto i trebalo je biti pokopano 8. listopada. Međutim, kada su roditelji kasnije pokušali provjeriti grobno mjesto, pronađeni posmrtni ostaci nisu pripadali njihovoj kćeri. DNK analizom utvrđeno je da ostaci nisu Sarini.
Slučaj je prijavljen nadležnim institucijama, ali je ranije donesena naredba o neprovođenju istrage, uz obrazloženje da nije utvrđena osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo.
Banjolučko Okružno javno tužiteljstvo formiralo je predmet 2024. godine o banjolučkoj bebi Sari.
Pitanje koje ostaje
Ova tri slučaja razlikuju se po vremenu, okolnostima i dostupnoj dokumentaciji, ali imaju zajedničku točku. Roditelji tvrde da nakon informacije o smrti nisu dobili tijelo djeteta niti odgovor koji bi otklonio njihove sumnje.
Zbog toga priče o bebama koje su navodno nestale iz rodilišta i danas ostaju jedna od najbolnijih tema za obitelji koje traže odgovore.
Ono što je neophodno naglasiti jest da nema pravomoćne potvrde da su ta djeca ukradena. Ali slučajevi u kojima nema jasnog traga o tijelu, pokopu ili identitetu posmrtnih ostataka ostavljaju pitanje koje za roditelje traje desetljećima: gdje su njihova djeca?
Istina.media
