Nijedan od sedam analiziranih županijskih zakona o koncesijama u Federaciji BiH ne propisuje jasnu proceduru utvrđivanja javnog interesa, dok pet županija omogućuje dodjelu koncesija bez obveznog javnog nadmetanja nakon samoinicijativne ponude, a lokalne zajednice prosvjedima se bore protiv spornih projekata. Istodobno, koncesionari diljem BiH duguju milijune maraka, a institucije ne pružaju potpun uvid u naplatu naknada, pokazuje nova analiza Transparency Internationala u BiH, koja upozorava na široke ovlasti vlasti i slabe mehanizme sudjelovanja građana u odlučivanju o korištenju prirodnih resursa.
O javnom interesu bez sudjelovanja javnosti
U pet županija, Tuzlanskoj, Unsko-sanskoj, Posavskoj, Bosansko-podrinjskoj i Srednjobosanskoj, nije obvezno javno nadmetanje nakon samoinicijativne ponude investitora, čime se otvara mogućnost dodjele javnih resursa bez konkurencije. Istodobno, samo Tuzlanska i Unsko-sanska županija predviđaju pravnu zaštitu protiv odluka povjerenstava za koncesije, dok Zeničko-dobojska županija ne propisuje sudjelovanje lokalnih zajednica i javnosti u postupku dodjele.
Analiza je obuhvatila zakone o koncesijama Zeničko-dobojske, Tuzlanske, Unsko-sanske, Posavske, Bosansko-podrinjske, Srednjobosanske i Sarajevske županije, ukazujući na to da u šest županija odluku o pokretanju postupka dodjele koncesije donosi vlada, dok jedino u Sarajevskoj županiji o tome odlučuje skupština.
Ovakva zakonska rješenja ostavljaju institucijama širok prostor za odlučivanje, bez jasnih i provjerljivih kriterija za procjenu javnog interesa, dok građanima ograničavaju mogućnost da utječu na odluke koje neposredno pogađaju njihove zajednice. Zbog toga se nezadovoljstvo odlukama o korištenju prirodnih resursa sve češće izražava izvan institucija.
Prosvjedima protiv eksploatacije
Prosvjedi i građanske inicijative protiv eksploatacije prirodnih resursa postaju sve vidljiviji diljem BiH, naročito kada lokalne zajednice smatraju da su odluke o koncesijama donesene bez njihova stvarnog sudjelovanja. U Nevesinju su građani prikupili približno 5.000 potpisa protiv planirane gradnje solarnih elektrana na poljoprivrednom zemljištu, nakon čega lokalna skupština nije usvojila predloženi prostorni plan.
Slično tome, više od 1.700 građana Gacka podržalo je inicijativu protiv izgradnje solarne elektrane na području Stepena, koju je lokalna skupština prihvatila u ožujku 2026. godine. Ovakvi slučajevi pokazuju da čak i ondje gdje postoje zakonske osnove da mještani sudjeluju u procesu donošenja odluka ti mehanizmi nisu dovoljni ili se provode samo formalno, čime se građanima uskraćuje mogućnost utjecaja na projekte koji mijenjaju način korištenja zemljišta, voda i drugih javnih dobara.
Sličan slučaj TI BiH dokumentirao je u Livnu, gdje su se građani usprotivili koncesiji za eksploataciju podzemnih voda na izvorištu Mandek. Iako je Gradsko vijeće Livna povuklo ranije danu uvjetnu suglasnost, nadležne županijske institucije nisu pružale informacije o preispitivanju spornog ugovora.
Zbog uskraćivanja informacija TI BiH pokrenuo je sudske postupke, a u travnju 2025. dobio dvije presude protiv Vlade i Ministarstva gospodarstva Hercegbosanske županije. Prema informaciji nadležnog tužiteljstva, po prijavi građana otvorena je i istraga o mogućim nezakonitostima povezanima s ovom koncesijom.
Iako su ove inicijative dovele do reakcija lokalnih vlasti, one pokazuju koliko je teško zaštititi interese zajednice kada građani tek naknadno pokušavaju utjecati na projekte o kojima su institucije već donosile odluke. Pritom sudjelovanje javnosti nije samo pitanje ispunjavanja zakonske forme, već prava lokalnih zajednica da utječu na odluke o tome tko će ostvarivati ekonomsku korist od eksploatacije prirodnih resursa, a tko snositi njezine negativne posljedice.
Koncesionari prihoduju milijarde, a duguju milijune
Upravo je raspodjela koristi i troškova eksploatacije jedno od ključnih pitanja koja otvaraju prosvjedi i građanske inicijative protiv koncesijskih projekata. Dok lokalne zajednice upozoravaju na moguće zagađenje, degradaciju zemljišta i druge posljedice za okoliš, poduzeća koja koriste prirodne resurse ostvaruju značajne prihode, a javnost često nema potpun uvid u to koliko se te vrijednosti kroz koncesijske naknade vraća u javne proračune.
Prema analizi TI BiH, 159 poduzeća koja imaju koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina i kamena u Republici Srpskoj ostvarilo je u 2025. godini 1,53 milijarde KM prihoda i 287 milijuna KM zbirne neto dobiti. U odnosu na 2021. godinu, njihovi prihodi porasli su za gotovo 50 posto, a neto dobit više se nego udvostručila.
S druge strane, ova poduzeća uplatila su 11,17 milijuna KM na ime koncesijskih naknada u 2025. godini, a prema podacima Registra koncesija TI BiH, koncesionari u Bosni i Hercegovini za 2024. godinu dugovali su više od devet milijuna KM po toj osnovi.
Treba imati u vidu da su ovo samo djelomični podaci te je dugovanja i stvarne prihode ostvarene obavljanjem koncesijskih djelatnosti nemoguće utvrditi, što je potvrdila i Porezna uprava Republike Srpske navodom da uplate i obveze evidentira zbirno po poreznom obvezniku, ali ne i po svakom pojedinačnom koncesijskom ugovoru. Time je otežana provjera ispunjavaju li poduzeća koja koriste više prirodnih resursa uredno obveze po svim dodijeljenim koncesijama.
U Federaciji BiH javni nadzor dodatno otežavaju podijeljene nadležnosti i nedostupnost podataka. Vlade Hercegbosanske i Zapadnohercegovačke županije nisu dostavile tražene informacije o naplati koncesijskih naknada, dok je TI BiH zbog uskraćivanja podataka od Vlade Sarajevske županije podnio tužbu.
Na probleme u naplati koncesijskih naknada TI BiH upozoravao je i ranije, podnoseći kaznenu prijavu protiv odgovornih u Srednjobosanskoj županiji zbog nenaplaćenih potraživanja većih od 1,7 milijuna KM. Nakon pritužbe TI BiH, Federalno tužiteljstvo vratilo je predmet Županijskom tužiteljstvu na daljnje postupanje. Prema dostavljenim podacima, u Srednjobosanskoj županiji tijekom 2025. evidentirano je oko 267 tisuća KM uplata i 65 tisuća KM dugovanja, što, uz nepotpune evidencije drugih županija, dodatno otežava javni nadzor nad naplatom.
Udio prihoda od koncesija u ukupnim prihodima javnih proračuna obuhvaćenih praćenjem TI BiH tijekom prethodnog petogodišnjeg razdoblja smanjen je s 1,2 na 1,02 posto, a nepotpune evidencije i problemi u naplati otežavaju utvrđivanje stvarne financijske koristi od ustupanja javnih resursa.
Javni interes ne može se svesti na jednostavne procedure i zakonitost dodjele koncesija, već obuhvaća i pravednu raspodjelu koristi i troškova eksploatacije jer bez stvarnog sudjelovanja građana postoji rizik da dobit ostane koncesionarima, a posljedice za okoliš lokalnim zajednicama.
TI BiH traži izmjene zakona u tri županije
Kako bi se smanjio prostor za netransparentnu dodjelu koncesija, nadležnim institucijama Hercegovačko-neretvanske, Zapadnohercegovačke i Hercegbosanske županije upućene su inicijative za izmjene zakona o koncesijama, zasnovane na ranijoj analizi zakonodavstva ovih županija koju je izradio Centar za građansku suradnju.
Inicijativama se traži ukidanje mogućnosti dodjele koncesija bez javnog nadmetanja, uvođenje jasnih kriterija za utvrđivanje javnog interesa te veće sudjelovanje građana i lokalnih zajednica u odlučivanju. Predloženo je i javno objavljivanje podataka o koncesijskim ugovorima i naknadama, strože ograničavanje njihova produljenja te sprječavanje dijeljenja energetskih projekata radi izbjegavanja zakonskih obveza.
Cilj predloženih izmjena jest da se prirodni resursi dodjeljuju kroz transparentne i konkurentne postupke, uz djelotvoran nadzor nad izvršavanjem ugovora i pravodobno uključivanje građana. Javni interes ne bi smio ovisiti o tome hoće li građani organizirati prosvjed nakon što je koncesija već dodijeljena. Njegova zaštita mora biti ugrađena u sam postupak odlučivanja, dok javnosti treba omogućiti da provjeri ne samo kome su prirodni resursi ustupljeni nego i koliko se za njihovo korištenje plaća.
