Pametno, neustrašivo novinarstvo

Preminula omiljena mostarska profesorica Bojana Mavar

U petak, 9. siječnja u 92. godini života prestalo je kucati srce umirovljene profesorice “Stare” gimnazije u Mostaru, Bojane Mavar. Generacijama gimnazijalaca, njenim prijateljima i susjedima ostaje lijepo sjećanje na osobu koja je zračila dobrotom i damarom.

Da, damarom. Njeno ime i njen lik asociraju na riječ “damar”. To je riječ koja izvorno u persijskom označava venu, žilu, žilu-kucavicu, a kod nas se udomaćila u značenju otkucaj srca, bilo, energija. Upravo zbog energije s kojom se kretala, pisala po tabli, obraćala se gimnazijalcima – ta riječ damar se nekako nameće kao asocijacija.

Predavala je matematiku – tu nepreglednu i beskrajnu disciplinu. Pripremala nas je da krenemo raznolikim akademskim putevima. Nikad se ne zna kad će ti zatrebati matematika.

Čudno, ali ja sam zapamtio upravo lekciju iz maternjeg jezika. Profesorica Mavar je primijetila da se u Mostaru pogrešno koristi pomoćni glagol “jesam” (jesi, jest…). “Ideš li? … Jesam”, “Dolaziš li?… Nisam”.  Profesorica je tu pojavu u lokalnom govoru primijetila bez omalovažavanja i više s izrazom simpatije prema učenicima. Postoje ljudi koji se znaju našaliti bez namjere da uvrijede. A možda se kod takvih osoba odsustvo namjere da uvrijede – prepoznaje iz  njihove dobronamjerne naravi. 

Imao sam čast i zadovoljstvo ponekad nakon mnogo godina s profesoricom Mavar pričati kod njene dugogodišnje prijateljice i susjetke – moje punice. Htio sam profesorici predočiti kako sam više matematike našao u pravu nego u ekonomiji. No, profesorica je već bila u svojoj novoj pasiji: likovna umjetnost. Približila se svojoj devedesetoj godini, ali je potražila ljepotu u slikanju. Išla je na sate slikanja i slikala. Nisam likovni kritičar. Likovna kritika meni sliči bujici riječi o neizrecivim stvarima. No, slikala je lijepo.

To je taj damar. Pred devedesetu godinu života krenuti u novu pasiju. Rekoše mi da je imala i druge pasije – recimo u mladosti – planinarenje. Valjda unutarnja dobrota prepoznaje vanjsku ljepotu – ljepotu prirode.

A dobrota nam ostavlja lijepa sjećanja. 

Milenko Krčum/Istina.media