Do kraja desetljeća svaki će proizvod u Europskoj uniji dobiti svoju digitalnu putovnicu; dovoljno će biti skenirati kod na ambalaži i doznati gdje je i kako proizveden, od kojih materijala, koliko traje te kako ga popraviti ili zbrinuti. Sustav se uvodi ciljano, u sektorima s najvećim utjecajem na okoliš, resurse i sigurnost potrošača. U prvom valu obuhvaćene su industrije s velikim volumenom proizvoda, složenim sastavom i dugim ili rizičnim životnim ciklusom. Za baterije tako obveza počinje 2027., dok se za ostale kategorije predviđa fazno uvođenje do kraja desetljeća.
Riječ je o jednom od najambicioznijih regulatornih zahvata u novijoj povijesti, koji bi trebao temeljito promijeniti odnos potrošača i proizvođača prema cijelom životnom ciklusu proizvoda, poručuje se javnosti. No, iako se projekt već intenzivno razvija, dobar dio domaće industrije još nema jasnu sliku o tome kako će sustav u praksi funkcionirati. Od tehničke implementacije i troškova do stvarnog opsega obuhvata i rokova prilagodbe nepoznanica je mnogo.
Kako funkcionira digitalna putovnica
Kako objašnjavaju iz Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD), u praksi će digitalna putovnica proizvoda (DPP) funkcionirati kao digitalni zapis povezan s fizičkim proizvodom putem nosača podataka, najčešće QR koda (standardiziranog na razini EU, poput GS1 Digital Linka), a u nekim slučajevima i RFID/NFC čipa. Oznaka će biti otisnuta na proizvodu, ambalaži ili tehničkoj dokumentaciji, a njezinim skeniranjem korisnici, od potrošača do servisera i regulatora, dobivaju pristup strukturiranim podacima putem interneta, prenosi Jutarnji list.
DPP će sadržavati standardizirane informacije o sastavu materijala, porijeklu sirovina, ugljičnom otisku, energetskoj učinkovitosti, mogućnosti popravka, dostupnosti rezervnih dijelova, uputama za recikliranje te usklađenosti s regulativama EU, uz različite razine pristupa kako bi se zaštitile poslovne tajne. Za točnost i ažuriranje podataka tijekom cijelog životnog ciklusa odgovoran je gospodarski subjekt koji proizvod stavlja na tržište EU, najčešće proizvođač, dok dobavljači osiguravaju ulazne podatke, a u slučaju uvoza odgovornost preuzima uvoznik.
Digitalna putovnica proizvoda neće se odnositi na sve proizvode odjednom, a postoje i jasna izuzeća. Kako objašnjavaju iz AKD-a, hrana, hrana za životinje, lijekovi i motorna vozila trenutačno su izvan ovog okvira jer podliježu posebnim regulatornim pravilima.
Prvi su na redu, dakle, proizvođači baterija, osobito industrijskih i onih za električna vozila (odnosno Rimac Automobili), za koje primjena počinje 2027. godine. Ubrzo nakon toga slijedi tekstilna industrija, s naglaskom na odjeću i obuću, a za građevinske materijale i proizvode ugrađene u zgrade i infrastrukturu predviđa se postupno uvođenje tijekom druge polovice desetljeća.
Planirano je da se sustav proširi i na elektroničke i ICT proizvode, od kućanske elektronike do IT opreme, kao i na automobilski sektor i povezane komponente, u skladu s budućim provedbenim aktima. Uz to, u obvezu će sukcesivno ulaziti i industrije poput željeza i čelika, aluminija, guma za vozila, deterdženata, boja, maziva i kemikalija, ovisno o prioritetima Europske unije u razvoju kružnog gospodarstva.
Istina.media
